ŽIVOTNE SUDBINE

Izdvojeno :

ŽIVOTNE SUDBINE

Objavljeno: 28.11.2021 u Objavljeno: 19:43

ŽIVOTNE SUDBINE

Autobiografska ispovijest iz knjige „Sassi e Mar“ – prvi dio

U siječnju prošle godine, nakon sprovoda člana obitelji, zaželio sam se prošetati pulskim grobljem Monte Giro (Monte Ghiro).Obilazeći mnogobrojne grobnice iz vremena Austrougarske i Kraljevine Italije, zastao sam ispred jedne stare grobnice, već dugo vremena neposjećene, i pročitao imena pokojnika, obitelji čiju sam povijest poznavao i pročitao njihove životne sudbine.

Po povratku u Umag, poslao sam e-mail povjesničaru i uvaženom predavaču na studiju Storia Contemporanea Universita' di Milano, pitajući ga za dopuštenje da napišem nešto na temu njegovih predaka i pulske obitelji.

Prof. Marco Cuzzi odgovorio mi je istog dana i potvrdio da mogu pisati o njegovoj obitelji, izrazio zadovoljstvo što se netko toga sjetio i obvezao me da mu svakako pošaljem tekst nakon objave članka.

Upoznali smo se na Međunarodnom festivalu povijesti „e'Storia“ u svibnju 2019.god. u Goriciji (Gorizia). Prof.Cuzzi bio je jedan od troje predavača na temu „Italiani due volte. Dalle foibe all'esodo: una ferita aperta della storia Italiana.“

Svidio mi se zbog njegovog objektivnog prikazivanja onoga što se desilo u vrijeme masovnog egzodusa Talijana iz Istre, Rijeke i Dalmacije, nakon pada Italije 1943. i nakon 2.Svjetskog rata.

Posebno je bio oprezan kada je objašnjavao fenomen istarskih fojbi iz 1943., nije licitirao sa brojkama žrtava fojbi i izrazio nadu da jednog dana, neka mješovita talijansko-hrvatska komisija povjesničara dublje istraži i pokuša utvrditi što se u stvari tada dogodilo.

Po završetku izlaganja, našli smo se pred ulazom u veliki šator gdje sam upravo kupovao knjigu „Sassi e Mar „ memorie de un istrian,koju je napisao njegov otac Giulio Cuzzi .

Predstavili smo se jedan drugome, razmijenili brojeve telefona i email adrese i dogovorili da ćemo se kad tad naći u Momjanu i kušati „najbolji“ muškat.

U knjizi je upisana posveta: „a V.I.......con simpatia istriano ! „

Sentimentalna povezanost sa zemljom svojih predaka

Poznata je sentimentalna povezanost ljudi sa svojom „rodnom grudom“ i to nikoga ne čudi. Ipak, kada netko napiše knjigu o prekrasnoj istarskoj zemlji kao da se u njoj rodio a na svijet je došao na sasvim drugom kontinentu , to je već za svaku pohvalu.

Upravo to je učinio Giulio Cuzzi rođen 1928.g. u glavnom gradu Argentine, Buenos Airesu. Knjiga „Sassi e Mar“ obiluje nizom lijepih i manje lijepih sjećanja njegovih predaka, djeda i bake,oca i majke, stričeva i strine, iz perioda Austro-Ugarske Monarhije, Kraljevine Italije i poslijeratne Jugoslavije, u Puli, Raši i Rijeci.

Knjiga je izdana 2013.g. u Milanu a predgovor je napisao Alessandro Marzo Magno, pisac i novinar iz Venezie na radu u glavnom gradu Lombardije.

U predgovoru je Marzo Magno između ostalog napisao: „ kakva divna kopilad, Istrani, ljudi koji ako im napraviš DNK testiranje, svašta ćeš pronaći unutra....ljudi koji govore dva ,tri, četiri jezika i koji su za života, u svom džepu, nosili dvije, tri, četiri putovnice....svega ima u toj kontaminiranoj priči o kojoj piše Giulio Cuzzi, o prljavom četniku sa krvavim nožem koji govori venetski, o jednoj fanatičnoj Talijanki koja sa majkom govori hrvatski, o rudarima iz Sardinije koje je fašizam poslao da talijaniziraju Istru a oni se u ime rudnika i antifašizma, solidarizirali u podzemnim rovovima sa onima koje su trebali denacionalizirati....

Dalmatinski i Koruški multietnički korijeni

U knjizi „Sassi e Mar“, Giulio Cuzzi je pisao o svojim dalekim korijenima famiglie Cuzzi iz doline Valsassina u Alpama Lombardije koji su početkom 17.stoljeća i definitivnog venecijanskog osvajanja Adriatika, po naredbi Vrhovnog poretka odselili u Dalmaciju.

Djed Giovanni (Ivo) po ocu, rođen je u Ninu 1857.g. i nakon što unovačen u Austro-Ugarsku mornaricu, doplovio je do Pule i tu je ostao u službi pri Admiralitetu.

Baka po ocu, Julia Lang, bila je rođena 1858.g. u Koruškoj, u Spital an der Drau, u istom mjestu gdje je rođena i majka Adolfa Hitlera. Klara Polzl, majka Hitlera, rođena je svega 2 godine poslije njegove bake Julije a obzirom da je mjesto bilo nastanjeno sa svega par tisuća stanovnika, vjerojatno su se poznavale a možda išle skupa i u školu, piše Giulio Cuzzi.

Baka Julija, u mladosti, došla je iz Koruške u Pulu da nauči kulinarske vještine i da s vremenom otvori neki mali restoran. U Puli je upoznala stasitog i elegantnog, uniformiranog Dalmatinca Ivu i vrlo brzo, mladi i zaljubljeni, vjenčali su se a iz toga braka rodilo se četvoro djece, tri sina, Giulio 1887.g.,Gustavo 1890.g.,Giovanni Alessandro 1892.g i najmlađa, kćerka Giovanna 1894.g.

Vrlo brzo, djed Ivo Cuzzi i baka Julija Lang otvorili su restoran koji je nudio istarske i dalmatinske specijalitete sa mješavinom tipičnih koruških vrsta jela. U njihov restoran koji se nalazio u ulici iznad Arene dolazili su mnogi časnici Austro-Ugarske ratne mornarice. Ivo je u međuvremenu izašao iz Kraljevske mornarice i krenuo u civilni život ali ostao u izuzetno dobrim i korektnim odnosima sa svim službenim predstavnicima Monarhije što je značajno utjecalo na daljnji prosperitet obiteljskog poslovanja.

Posao sa restoranom se tako dobro razvijao da je djed Ivo odlazio po vino u regiju Puglia koja je u to vrijeme, za razliku od Istre, bila dosta siromašna i prljava, piše Giulio Cuzzi.

Ivo Cuzzi je zatim, jeftinije talijansko vino miješao sa kvalitetnom istarskom malvazijom i na taj način dobivao jeftinije ali još uvijek dobro vino.

Suvišno je kazati da je pored Julije i Ivo bio naklonjen i vjeran Austro-Ugarskoj Monarhiji pa stoga su, njihova djeca, pohađala škole na njemačkom jeziku a u kući se također govorilo njemački.

Treba također naglasiti, da je u Istri, u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, talijanski jezik bio treći po važnosti nakon njemačkog i mađarskog jezika, u skupini sa hrvatskim čakavskim dijalektima ali i dijalekt istro-veneto. Postojala je sloboda izražavanja a s time i publiciranje i štampanje novina na više jezika.

Sve do početka 1.Svjetskog rata, obitelj Cuzzi se razvijala poslovno i ekonomski vrlo brzo pa su zahvaljujući inicijativama najstarijeg sina Giulia uskoro postali i vlasnici malog ali elegantnog hotela „La Ville“ u Puli.

Zbog poslovne zauzetosti, sin Giulio nije studirao u Grazu ili Beču već ostao u svome rodnom gradu pa je stekao „samo“ zvanje kemijskog tehničara. Ostala dvojica braće studirali su u Grazu, Gustavo na Politehnici, i u Beču na Trgovačkoj akademiji, Giovanni, otac Giulia, pisca ove knjige.

Sudbina je htjela da djed Ivo nije doživio atentat na „svog“ Austrougarskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu, 28.lipnja 1914, početak 1.Svjetskog rata i posljedično propast Austrougarskog Carstva, monarhiju koju je volio.

Ivo Cuzzi umro je 8 dana prije sarajevskog atentata tj. 20. lipnja 1914.g. u 57. godini života.

Sve što se događalo sa familijom Cuzzi iz Pule, tokom Velikog rata (La Grande Guerra), dolaska fašizma na vlast, vrijeme 2.Svjetskog rata i poslijeratne obnove Jugoslavije i Titovog sukoba sa Staljinom, opisati ćemo u nastavku ovog teksta koji slijedi za par dana.

Zapisao: Veljko Ivančić