Objavljeno: 30.05.2025 u Objavljeno: 21:26
Razlike u govoru između žena i muškaraca u politici.
Usudit ću se napisati nešto što je stanje moje svijesti i osobne percepcije, bolje reći doživljaja i s čime se neće suglasiti mnoge pripadnice moje ženske vrste. A radi se o verbalno nasilnim ženama i muško-ženskim mozgovima. Razlici u komuniciranju i izražavanju emocija u političkom diskursu.
Jeste li ikad razmišljali o razlici da muškarci i žene govore različite jezike? Odnosno, da isti jezik različito zvuči. Ne mislim pri tome u ljubavnim vezama ili na poslu o čemu možete puno zanimljivoga i razlikovnoga doznati na duhovitim primjerima u knjizi „Muškarci su s Marsa, žene su s Venere“ (dr. J. Gray) što nije tek teoretska analiza psiholoških razlika, nego i svojevrstan priručnik za stvaranje boljih i dubljih žensko-muških veza.
Nekontroliranje emocija
Na ovaj su me tekst, o čemu već duže vrijeme želim progovoriti, ponukale neke žene profesionalne političarke u Hrvatskoj. A okidač su bili vrlo iritantni nastupi, pa čak verbalno nasilni, s dozom nekontroliranih negativnih emocija, kandidatkinje za županicu (ne Župana!) Sanje Radolović. Kako sam i sama dugo godina provela u politici, još od svojih omladinskih dana kasnih osamdesetih godina (žalim, nisam bila članica SKH!), pa nastavila i na samom početku stvaranja samostalne države Hrvatske i političkog višestranačja te bila još od ranih devedesetih članica SDP-a Umag, onog Račanovog, imala sam prilike naslušati se i upoznati brojne žene političarke, ali ne samo hrvatske. U tom dugom periodu javnih političkih nastupa mojih političkih kolegica, shvatila sam tj. moj je mozak tako procesuirao, da postoje razlike u govoru žena i muškaraca u politici. Ali isto tako i razliku između retoričkog govorenja žena i žena u politici. Neke, unatoč širini obrazovanja nemaju dubinu za povezivanje činjeničnih stvari, pojmova i događaja, pa zvuče štreberski, nesmisleno i neuvjerljivo. „Ne doživljavam ih“, rekao bi jedan iskusni političar s visokim funkcijama u stranci. Dok druge, koriste razinu diskursa muških političara u čijem surječju se osjeća moć u političkom govoru i zvuče njima ala pari. (Pri tome mislim na one elokventne i vrlo politički obrazovane muškarce kojima je politika bila i (povremeno) zanimanje. Npr. Dražen Budiša, Vlado Gotovac, dr. Velimir Srića, Anton Vujić, dr. Ivo Josipović, Damir Habijan, Zoran Milanović (kad ne govori kafanski), Andrej Plenković, Viktor Gotovac, Ivan Čehok i sl.)
Žene s „muškim mozgom“
Te žene političarke iza govornice zvuče dominantno, uvjerljivo, sveznajuće i vjerodostojno, moćno, tako da izazivaju strahopoštovanje kod oba spola kad stanu za govornicom. (Npr. Savka Dabčević Kučar, Đurđica Adlešić, Mirela Holly, Aleksandra Kolarić, Jadranka Kosor, Vesna Pusić (iako se ponekad da izbaciti iz takta), Karolina Krišto (ne komentiram svjetonazor), Marija Selak Raspudić, Dalija Orešković, a od nedavna i Iva Rinčić… i sori za neke propuštene).
Meni su to žene s „muškim mozgom“, jer unatoč tome što ne smatram da je politika muški posao ( i bavila sam se lokalno, doduše više ona sa mnom nego ja s njom), žena se mora oteti hormonima i nekontroliranim emocijama, kad argumentira svoje stavove u prijeporima, a ne stalno napadati i trsiti se, ponavljati se, svojim nastupom ostavljati dojam agresivniji od muškaraca. Jer neće se agresijom izjednačiti u vjerodostojnosti. Kao što se ni nježne muške tete (odgajatelji) u dječjem vrtiću neće nikad izjednačiti sa ženskim tetama. La differenza purtroppo c'e'.
Sigurna kuća za muškarce
Inače, kad sam takav komentar napisala, sarkastično na društvenim mrežama, da bi jedan od budućih projekta u IŽ-a mogla biti izgradnja Sigurne kuća za zlostavljanje muškarce, neke su moje pripadnice napisale da sam seksist (?), druge da sam ljubomorna na lijepe i uspješne žene (ne znam što nekome danas znači pojam uspješnost?), a moj prijatelj odvjetnik i svojedobni predsjednik Županijskog suda potvrdio mi je da ima itekako nasilnih žena, ali je muškarce sram prijaviti ih. A kada je riječ o razlikama, najveća je razlika u javnoj i osobnoj percepciji o tzv. viktimizaciji muškaraca.
Ono što je istraženo do sada o muškom i ženskom mozgu je da nisu potpuno biološki identični, ali razlike su složenije najčešće zbog funkcije lijeve i desne hemisfere mozga, kao i lučenja muško-ženskih hormona.
Muško-ženski mozak
Tako sam naišla na podatak da je tim znanstvenika pod vodstvom psihobiologinje Daphne Noel s izraelskog Sveučilišta u Tel Avivu istraživao je kognitivne sposobnosti ženskih i muških mozgova osoba životne dobi od 18 do 78 godina, utvrdivši da trećina ljudi ima muško-ženski mozak. Njihova su istraživanja potvrdila da mozgove ispitanika prema otkrivenim karakteristikama možemo podijeliti u tri kategorije – jedna trećina su tzv. tipični ženski, druga trećina su tipično muški mozgovi, a treću trećinu čine mozgovi koji nisu ni tipično ženski ni tipično muški, nego imaju u sebi podjednako zastupljene karakteristike tipično muških i tipično ženskih mozgova. Te razlike utječu na kognitivne sposobnosti, obradu informacija, komunikaciju, procesuiranje i interpretiranje konteksta. Kod većine žena sa ženskim mozgom, je prisutnija amigdala (struktura koja svemu daje emotivan ton) nešto veća nego kod muškaraca.
„People must trust us!“
E pa možda ona daje upravo drugačiji ton u izražavanju političarkama koje meni zvuče kao žene s tipičnim ženskim mozgom, dok mi one s podjednako muškim mozgom zvuče da duboko razumiju srž problematike, nastupaju racionalno, s narativom dominantnosti. Jednostavno, govore o istim temama i koriste slične načine argumentiranja i političkog diskursa kao i muški političari. Zvuče nepokolebljivo i moćno! Ne razlikujem njihov izričaj od muške retorike. /Golda Meier, Margaret Thatcher, Angela Merkel, Indira Gandhi, Savka Dabčević Kučar, naše susjede Nataša Pirc, Tanja Fajon, pa ako baš hoćete i Ursula von der Leyne…/
Zato i ne mislim da je u hrvatskoj politici participacija žena zbog konzervativnog shvaćanja da je to muški posao daleko u manjem omjeru prisutna od zastupljenih muškaraca, jer važno je da budu to one žene koje su vjerodostojne i ne bave političkim populizmom s kakvim se danas sve više srećemo, i zbog osobne karijere. Npr. žele Ferrarijem kao Bartulica otputovati na krilima socijaldemokracije u EU.
A danas je takvih zbog ženske kvote napretek. Ako ne vjerujte meni vjerujte Ingrid Antičević- „People must trust us!“
Komentar osobni: Sanja Bosnić