Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Zavirili smo iza vrata Centra za inkluziju i podršku u zajednici Špadići, Poreč
Objavljeno: 28.01.2024 u Objavljeno: 14:54
Martina Trento Dagostini:” Po cijeli dan se smijemo. To su najsretniji ljudi na svijetu!”
Dok Martina govori blista od sreće kao cvrkutava ptičica u proljeće. Svoje riječi pretvara u živopisne slike pa vizualiziram dokumentarac dok pripovijeda. Moja simpatična sugovornica je Martina Trento Dagostini iz Umaga, točnije Materade, a radi kao osobna asistentica i voditeljica Centra za inkluziju i podršku u zajednici Špadići- Poreč, sa sjedištem u Puli. O osobama s intelektualnim teškoćama premalo se piše i govori, kao i njihovoj integraciji u društvu pa me to ponukalo zaviriti iza vrata Centra i otkriti što se tamo odvija, kako izgledaju radni dani jednog osobnog asistenta i korisnika. Na to kraće putovanje iz svojih snova, ( Martina za svoj posao veli), pristala me povesti razdragano.
Kako se postaje osobni asistent za rad u jednom takvom Centru i što je bio okidač da promijeniš životni smjer?
Radila sam dugi niz godina u trgovini, ali s protokom vremena rad s ljudima, njihovim problemima i zahtjevima, počeo me frustrirati. Nisam taj posao obavljala srcem i dušom. Postala sam štufa svega i tražila sam u dubini onu pravu sebe. Uvijek sam željela pružiti više nekome koga mogu usrećiti. I prijavila sam se u Centar za osobnog asistenta, a udruga mi je financirala tečaj njegovateljice. U početku sam prihvatila posao bez osobitog očekivanja. Ali jednostavno su me moji korisnici osvojili i sada znam, da su mi „spasili život“ tj. da je to ono što sam htjela oduvijek raditi kada postanem velika (smješka se), a nisam imala pojma da postoji to radno mjesto.
Foto: Špadići, naš drugi dom
Mislim da veliki broj građana zapravo ne zna što su u punom smislu riječi Centri za inkluziju i podršku u zajednici, unatoč tomu što su čuli za njih.
Istina. To je mjesto gdje okupljamo osobe/korisnike s različitim stupnjem intelektualnih teškoća i godina. Kod nas u Špadićima konkretno, u životnoj dobi od 20 do 70 godina. Brojimo 16 korisnika sa šireg područja Poreštine iz: Tara, Vabrige, Labinci, Višnjana, Poreča Šušnjića u blizini Svetog Lovreča. Neki, lakši slučajevi su samostalniji i žive samostalno, a imamo i jednog korisnika zaposlenog u rasadniku te prima svoju plaćicu. Neki među njima su naši asistenti u Centru. Najviše nam pomažu u radu. Praktički su naši "pomoćni radnici". Imamo tri službena vozila i preuzimamo ih svakog jutra s kućnog praga te nakon završenog radnog vremena vraćamo doma.
Foto: Likovna radionica
U Centru im je organiziran poludnevni boravak gdje provodimo razne edukativne i ostale dnevne aktivnosti. Naša je uloga pružiti im pomoć da postanu samostalniji i samosvjesniji. Pružamo im veliki poticaj za dalje jer ih nastojimo uključiti u život u zajednici. Oni su zapravo veliki potencijal za društvo, jer integriranjem u društveni život, to postaje veliki dobitak za obje strane. Njima se poboljšavaju životni uvjeti, a istodobno podiže kvaliteta života cijele sredine. Primjerice, oni obožavaju volontiranje. Bilo da je to u Gradskoj knjižnici ili vrtiću, ili našem Centru. Pristaju raditi što god im se od jednostavnih poslova ponudi, a osobito treba li nekome pomoć ili asistencija u složenijim poslovima. Zapravo, su sposobni i talentirani za puno toga samo kad im se pruži prilika. Ukoliko im se ona pruži, osjećaju bliskost, privrženost i pripadnost zajednici, pa njihova egzistencija i sudbina postaju kolektivno zaštićene. U stvarnosti se pokazalo kad osjete jedinstvo, da su jako vrijedni i savjesni radnici, mnogo više od nekih iz zdrave populacije.
Kako ste službeno organizirani i povezani s ostalim Centrima u Istarskoj županiji?
Svim centrima Istre je sjedište u Puli, a rade još centri u Bujama, Pazinu, Labinu kao poludnevni, dok Centar u Puli ima organizirano i stanovanje. Povezani smo kroz godišnja druženja tj. susrete, a svaki od Centara organizira jednu veliku feštu godišnje na kojoj se onda okupimo svi. Labin organizira maškare, Buje feštu od grožđa, Pazin susrete prijateljstva – sportske igre, mi u Špadićima (Poreč) Božićnu proslavu i Pula, rekreativne sportske dane.
Foto: Gradonačelnik Loris Peršurić na proslavi
Pa kako izgledaju radni dani u Centru?
Kao prsti na ruci dani su nam vrlo različiti. Ima onih u kojima provodimo radionice kuhanja, likovne kulture, tematske, muziko -terapije…Evo, upravo izrađujemo kostime za karneval u Labinu što ih jako nadahnjuje i veseli. U sklopu osposobljavanja za osamostaljenje prakticiramo pripremanje obroka, pranje veša, spremanje suđa i slično… sve što čini naše svakodnevne kućanske obveze.
Ima li nešto u čemu se najviše vesele i pokazuju najveći talent?
Najviše vole kuhati i papati. Kuhinja im je uvijek aktualna. Nedavno smo dobili novu pećnicu pa pripremamo kojekakve specijalitete. Tipo patku s mlincima. Obožavaju ju je. Kroz kuhanje i hranu ih upoznajemo što se jede u raznim županijama Hrvatske. Učimo zemljopis kroz stomak jer ga tako najlakše i savladaju. Osim što im je taj “zemljopis” ukusan, po prilagođenom programu nešto nauče i o običajima u Hrvatskoj.
Foto: Boculaj, samo što nije gotov
Od istarskih jela radili smo njoke, bucolaj, šparuge… Beremo ih sami te pripremamo na razne načine. Usput se upoznaju sa samoniklim biljkama iz naše lokalne zajednice itd. E to vam je edukacija 360 stupnjeva! Pa ipak, nema sumnje, ono što najviše obožavaju je muzika. Za muzikom su naprosto svi ludi. Najveći izvor sreće i fešta je kad nas posjete u Centru muzičari. A bilo ih je nemali broj s Poreštine i susjednog Umaga. Poalo Stojnić, Enco de Parenzo, Fedrinado Simonović i top zvijezda Giulio, Salvore.
Pratim na vašem Facebooku da dosta putujete.
O da. Lani smo bili tri dana u Fužinama. Bio je to prvi put u životu da su proveli dvije noći izvan svog doma. Neki su doduše bili u pratnji roditelja. Posjetili smo spilju Vrelo, Šumsku bajku, kaubojsko selo… Proveli smo i tri dana na Krku, u Baškoj. I na projektu u Termama Tuhelj. Sudjelovali smo u Bjelovaru na sportskim državnim igrama. Osim toga, ja sam licencirana vodičkinja po Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Ličko-senjskoj županiji, i prakticiram jednodnevne izlete po Istri. Onda im pripovijedam u prilagođenom obliku istarske štorije i legende.
Foto: Šampioni u Bjelovaru
Je li vas to potaknulo na jedan originalan projekt – izradu kalendara vašeg Centra za 2024. godinu?
Djelomično. Sve je ustvari počelo iz šale onoga dana kad nam je došao u posjet Giulio. Rekla sam curama da moraju obući lijepu kotolu jer ćemo imati ples i zabavu. I sve su došle lijepo odjevene. Pa sam shvatila u hipu da ovo ne može proći nezapaženo i da moramo napraviti modnu reviju tj. jedan pravi photo session u prirodi. I tako smo otputovali u zvjezdarnicu Višnjan, pa Tićan i fotkla ih s raznim motivima iz prirode. Na poljima lavande, lokvicama blata, starim kućama…Fotografije su bile prelijepe i rodila mi se nova ideja – izrade našeg kalendara. Ali nismo imali novaca za štampu i putem Facebooka sam tražila sponzora. I na našu veliku sreću javila se firma Valalta iz Rovinja. Platili su nam štampanje kalendara s našim najljepšim modelima. Hvala im!
Foto: Luana, jedna od modela
Vidim na Facebooku da ste osmislili još neke sjajne zanimljivosti. Medijska vam popularnost raste.
Ah da, trenutno su najpopularnije naše vijesti iz Centra koje prenosimo koncem tjedana na Facebooku. Sve što smo radili kroz tjedan zapisujemo u neke kratke informacije od tri, četiri minute. Angažiramo svaki puta naša dva nova spikera i onda kreće snimanje, pa to objavim na Facebooku svaki petak. U početku nisu htjeli čitati jer im je teško, ali kako ih ljudi po Poreču prepoznaju počeli su se takmičiti tko će čitati vijesti. Tako razvijmo vještinu čitanja i svi dobivaju priliku postati medijske zvijezde (smješka se).
Photo session
Nažalost, ipak su još prisutne ružne predrasude pojedinaca prema tim osobama, etiketiranje i ne prihvaćenost u društvu.
Ne znam što bih vam rekla za tu ružnu istinu. Nažalost, to je potvrda da još uvijek živimo u dosta primitivnom i diskriminirajućem svijetu. Oni jesu drugačiji, ali jednako su vrijedni. Za razliku od recimo to „zdravih“, raduju se malim stvarima, nisu podli, lažljivi i pokvareni. Nemaju zlobe i nesebični su. U svakome čovjeku poput djece vide samo dobro. Zapravo su velika djeca koja iskreno šire ruke svima i u njihovu zagrljaju možete osjetiti pravu ljubav. Oni su najsretniji ljudi na svijetu koje sam upoznala. Po cijeli dan se smijemo.
Foto: Spremni za karneval u Labinu
Mi ostali bi mogli toliko lijepoga i plemenitoga naučiti od njih, pa vas pozivam da navratite jedan dan kod nas na kavu ili patku s mlincima, da nas upoznate i vidite koliko su oni bolji i sretniji ljudi od ostatka zdrave populacije i zaslužuju bolji društveni status.
Razgovarala: Sanja Bosnić
Preporuka! Otkritje više i zapratite ih na Facebook stranici Centra. Uživajte u njihovom društvu.
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
