Zatvorena Croduxova benzinska pumpa! Prolomila se karnevalska šala: „Točite gorivo na INI u centru grada.“

Izdvojeno :

Jeste li čuli?

Zatvaranju benzinskih postaja Croduxa u Puli i Labinu, kako je bilo najavljivano u Glasu Istre koncem godine, pridružila se sredinom proteklog tjedna i ona u Umagu. U Aveniji Grada Vukovara. Kao jedan od mogućih razloga navodio se nezadovoljstvo i protivljenje vlasnika tvrtke Petrol hrvatskoj Vladi zbog ograničavanja rasta cijena naftnih derivata tj. intervencije u cijene goriva u Hrvatskoj. Navodno su zbog toga u Petrolu u 2022. godini izgubili oko 45,6 milijuna eura. Podsjećamo da su iz protesta koncem prosinca u 2022. godini bili čak i zatvorili na sat vremena sva svoja prodajna mjesta u Hrvatskoj, izuzev onih na autocestama i nautičkim benzinskim servisima.

Radovi na obnovi

Međutim, sada kao aktualni razlog zatvaranja postaja navode iz firme su rekonstrukcije objekata, ali kolege iz Glasa Istre nisu uspjele dobiti odgovor iz uprave Petrola kada se planira dovršetak tih radova, iznos koji se ulaže u obnovu istarskih pumpi, razlog obnove i noviteti na obnovljenim pumpama. Nastavno, hoće li doći do rebrendiranja iz Croduxa u Petrol, planiraju li rekonstrukciju preostalih postaja u Istri, koliko radnika zapošljava Crodux/Petrol u Istarskoj županiji i koliko ih planiraju još zaposliti tijekom 2023. godine. Odgovori su ostali tajanstveno visjeti u zraku.

I na umaškoj postaji se očito provodi sličan scenarij kao u Labinu i Puli. Nema muvinga oko crpki. Prodajno mjesto je zatvoreno, ispražnjeno od svih artikala i djeluje pomalo sablasno. Na vratima vrlo šturo piše obavijest : PREUREĐUJEMO ZA VAS, pa su niže ispisane Petrolove postaje u Istri gdje se može natankati gorivo. Kao da poručuju: „Vozi dalje“ do Savudrije 8 km, Novigrada 14 km i Poreča 39 km. Nigdje obavijesti o terminu dovršenja rekonstrukcije i datumu otvaranja nove/stare postaje.

Kako stvari stoje Umažani ipak neće voziti do navedenih postaja ako im je rezervoar ispražnejn, jer mogu bez bojazni u gradu nabaviti gorivo na postaji Shella ili na još dvije raspoložive benzinske postaje INE.

A kad smo već kod INE, dojavio je našoj redakciji neki „Anonimus – Ivan Pravednik“ da su u Gradu Umagu od strane gradskih čelnika gradski službenici, ekonomi, zaposlenici u gradskim trgovačkim društvima… „elegantno upućeni“ točiti gorivo na onoj INI-noj pumpi u centru grada izgrađenoj na terenu bivše Tipografije, koji je ne tako davano, s objektom, prodan na javnoj dražbi nekoj „fantomskoj“(?) tvrtki IT Global iz Osijeka i to za početnu cijenu od jedne kune, pa je ova tvrtka u suspektnom elektronskom natjecanju dala najveću ponudu od 30 eura po četvornom metru. Procijenjena vrijednost nekretnine bila je oko 9,5 milijuna kuna, a prodana je po zadnjoj ponudi Osječana za 630 tisuća kuna! I tako su se novi vlasnici domogli terena, kojega su nešto kasnije, uoči izmjene prostornog plana UPU (što se ticalo i tog dijela grada) prodali za milijunsko viši iznos.

Tužan kraj Tipografije. Igre bez granica oko uništenja

I kad smo već kod Tipografije valja se prisjetiti niza elemenata koji ukazuju da je bilo planski „dirigirano“ njezino uništavanje. Prvi ih je ovršio Grad Umag za nešto više od 100 tisuća kuna, a radnici su tražili support od gradskih vlasti jer su imali plan restrukturiranja, o čemu su nas obavijestili kao i svim nepravilnostima koje su se odvijale u firmi radi čega su tužili i poslodavca. No, Grad Umag je bio neumoljiv i oglušio se, pa kreće njezin stečaj, te prodaja na elektronskoj dražbi firmi iz Osijeka koja je osnovana samo koji mjesec prije dražbe. A i to je elektronsko nadmetanje proteklo pod čudnim okolnostima, „informatičkom“ blokadom nekih sudionika u dražbi kratko vrijeme prije isteka roka njihove zadnje ponude, o čemu smo već pisali, jer smo slučaj pratili na Trgovačkom sudu u Rijeci.

Umjesto mješovito –stambene zone niknula mješovita benzinska pumpa

I nakon svih ovih marifetluka oko bivše Tipografije, nastavno gradonačelnik Umaga Vili Bassanese utječe 2019. „invalidnom“ izmjenom urbanističkog plana (UPU) notornoj izgradnji benzinske pumpe u stambenom naselju, iako nigdje u prostornom planu ne piše eksplicite mogućnost gradnje takvog opasnog objekta u centru grada nadomak stambenih zgrada. Naprotiv, piše da je tu predviđena zona M1, mješovito –stambena gradnja. U praksi pak ništa od mješovite zone! Niknula je samo mješovita benzinska pumpa. Kafić i točionica mješovitih goriva. Da se najvjerojatnije radilo ciljno i dogovorno s nekim iz državnog vrha ( INA je državna firma, a na čelu države je tko?!) ukazuje i podatak da nikad o budućoj gradnji benzinske postaje nije informiran ni Mjesni odbor naselja J. Rakovca (Centar), kao što nije bila prihvaćena niti peticija građana naselja J. Rakovca usprotivljenih gradnji, koji su upozoravali na štetnost i opasnost gradnje benzinske pumpe u centru grada. Naprotiv, iz Grada Umaga su negirali postojanje lokacijske dozvole za potrebe gradnje benzinske postaje i čak to objavili u medijima. Je li moguće da gradonačelnik Umaga nije imao pojma da će se tu desiti izgradnja državne benzinske postaje-INA, niti da su njegove stručne službe već poslale u opticaj akte za gradnju, jer kako inače protumačiti demantiranje benzinske u medijima iz Ureda gradonačelnika?! A kada je nakon par mjeseci ipak krenula izgradnja o kojoj su svi stanari naselja i velik dio Umažana već sve znali, zašto to nije najavljeno na velika zvona iz tog istog Grada Umaga. U čijem je bila interesu izgradnja benzinske pumpe, na štetu svojih sugrađana?! Kome je u Gradu Umagu bila u interesu provedba HDZ- ovih odluka? Oko godinu dana kasnije je zbog suspektnih rabota, raznih nezakonitih poticaja, uhićen i smijenjen ondašnji ministar graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine Darko Horvat. Je li on možebitno „poticao“ i otvaranje benzinske pumpe INE u Umagu, jer tumačenje odgovora iz njegova ministarstva oko izgradnje umaške pumpe u stambeno-mješovitoj zoni M1 je u najmanju ruku šlampavo, odnosno, tumače da nije prikazano u grafičkom prikazu, ali kroz jednu opisnu rečenicu u UPU određeno je da može biti neki samostojeći objekt, što podrazumijeva i benzinsku. Znači caka je u tome da se ne vidi, a može graditi.

Ministrima često padaju glave, a (grado)načelnicima gotovo nikada!

S druge strane dok padaju glave ministrima u raznim ministarstvima, nažalost, za lokalne šerife u RH, gotovo da i ne postoje dobro razrađeni instrumenti kontrole malverzacija, koruptivnih radnji, pogodovanja te trgovanja utjecajem.

No ono što fascinira u Umagu, i ravno je političkom apsurdu, je kameleonska vlast SDP-a. S obzirom je još 2010. godine Željko Jovanović (SDP) prvi prozvao HDZ kriminalnom ili zločinačkom organizacijom, a taj im stravičan pridjev SDP-ovci, gotovo svakodnevno pripisuju, kako to da umaški gradonačelnik ujedno i predsjednik SDP-a IŽ s tom stigmatiziranom „kriminalnom organizacijom“ odlično surađuje udovoljavajući brojnim željama njihove visoke/nacionalne politike?! (Pa čak i na štetu svojih stanovnika!) O toj simbiozi dviju najžešće profiliranih oporbenih Partija govori i slavna koalicija SDP-HDZ u Umagu. Predsjednik SDP Hrvatske Peđa Grbin bi ipak trebao biti vjerodostojniji u obrani stavova svoje stranačke ideologije, jer postupke Bassanesea nije moguće shvatiti kao potvrdu jedinstvene SDP-ove platforme, već kao vrlo upitan izdvojeni slučaj, Bassneseovu osobnu „igru prijestolja“, ( s interesno vezanim podupirateljima ) i kao moralno dvojbena potucanja. Jer kako inače shvatiti koja je zapravo razlika između HDZ-a i SDP-a u Umagu? I do gdje seže ta suradnja? Po vertikalnoj liniji.

Kao posljedica toga ne bi čudilo da je istinita vijest gdje bi trebali točiti gorivo svi pravni subjekti vezani uz gradsku vlast ne bi li se SDP Umaga dodvorio vladajućima na nacionalnoj razini. „Ruka ruku mije obraz oba dvije“. No nama to zvuči suludo, i mišljenja smo da je ipak riječ o nekoj novoj karnevalskoj pošalici. U vrijeme maškara svašta se provaljuje. A Carnevale ogni scherzo vale!

Radnička klasa otišla u raj

Da je riječ o šali, govori nam sve veća posjećenost i zadržavanje kupaca i gostiju na benzinskoj crpki Shell, a ne na toj isforsiranoj INI. Shell je usputan vozačima u oba smjera. Kao i kupcima u obližnjim trgovačkim lancima. Ugodan je prostor unutra i vani, te struji dobra energija i vlada opuštajuća atmosfera. Osoblje je iznad svega ljubazno. I sama lokacija ne podsjeća Umažane da je tu nekad stajala jedna od najprestižnijih grafičkih firmi u pokojnoj Jugoslaviji. Tipografija, čiju se radničku klasu s više zalaganja i nastojanja gradskih vlasti možda moglo i spasiti, a ovako je učinjeno sve da proizvodnja ode u ropotarnicu prošlosti, kao i većina proizvodnih djelatnosti u gradu, a radnička klasa da ode u raj!

Piše: Sanja Bosnić