Zataškavanje favorizirane utrke oko kupnje POS stanova u Umagu

Izdvojeno :

Hoće li opet umaški POS nekome izići na uši i nos?!

Umag - Zašto još nema na mrežnim stranicama Grada Umaga objavljene konačne liste kupaca POS stanova s Liste prvenstva? Popis svih 84 osoba/kupaca koje su ostvarile kreditnu sposobnost i time stekle pravo na kupnju jednog od 84 stana u četvrtoj po redu umaškoj POS zgradi tzv. POS-u 4? Prošlo je više od mjesec dana od zadnje održane sjednice gradskog vijeća Umaga (29. kolovoza) na kojoj su predsjednik gradskog vijeća Ivan Belušić i gradonačelnik Vili Bassanese informirali vijećnike da su svi stanovi prodani u POS-u 4 koji je trenutačno u izgradnji. Informacija je uslijedila kao odgovor na pitanje vijećnika IDS-a Sandija Fabca. Zanimalo ga je zašto Grad namjerava graditi novu POS zgradu, tzv. POS 5, ako još nisu prodani ni stanovi u četvrtoj. Pri tome je Fabac još upozorio da znatna većina osoba s Liste reda prvenstva podnositelja zahtjeva (ukupno 167) nije ostvarila uvjete za kreditno zaduženje, čime ni pravo na kupnju stana i rješavanje svog stambenog pitanja. O tome najbolje svjedoči činjenica da je iz gradske uprave 28. i 29. srpnja objavljen novi poziv nositeljima s liste tj. otvoren je drugi krug odabira stana podnositeljima zahtjeva za kupnju stana po Programu društveno poticane stanogradnje. Navodno je, neslužbeno doznajemo, bila ostala neprodana gotovo četvrtina stanova, onih veće kvadrature. Eventualna istinitost takve činjenice samo ukazuje na objektivno teška ekonomska vremena u kojima mnogi interesenti nisu, a niti će biti kreditno sposobni za ovaj oblik kupnje nekretnine niti u budućem POS-u 5.

Mešetarenje prodajom stanova

No, jesu li zaista prodani svi stanovi, kako su izjavili gradonačelnik i predsjednik vijeća, ili je to još jedna uobičajena lako izgovorena neistina iz Grada?! I tko je s liste između 167 uvrštenih, na kraju „pretekao“ u toj utrci one među prvima na listi s najviše ostvarenih bodova, uspjevši kupiti preostale neprodane „stambene kapitalce“? Jer nakon što su ispadanjem ili odustajanjem prvih s liste kojima se nije imalo što više ponuditi u prvom krugu od pripadajućih stanova prema kriterijima, osim da sačekaju gradnju nove zgrade, u drugom krugu prodaje neki su kandidati ostvarili pravo na kredit ili su na ovaj, ili onaj način raspolagali s većom gotovinom, pa im se posrećilo kupiti stan veličine po želji, neovisno o kriterijima. No još nije objelodanjeno tko su ti srećkovići.

Pitanje je to koje se valja „čaršijom“, zato što se agonija oko prava na kupnju stana u POS-u 4 kilavi mjesecima. Nekolicina podnositelja zahtjeva, visoko rangiranih po bodovima, među prvih 84 (a pozivalo se u prvom điru na dogovor za odabir stana sve osobe s konačne liste do broja 167) prepričala nam je svoje i tuđe nemile avanture u toj neizvjesnoj „maratonskoj“ POS 4 utrci, te kako su uspjeli ugrabiti pripadajuću nekretninu, prema utvrđenim kriterijima u prvom krugu odabira ( sukladno Odluci od 8. lipnja 2018., Gradsko vijeće), da bi zbog tog regularnog načina, dakle, zbog poštivanja kriterija (!), na kraju ostali zakinuti za neki bolji odabir stana u drugom krugu, u kojemu je to uspjelo mnogim kandidatima niže rangiranima jer su prestali vrijediti utvrđeni kriteriji, već je bila dovoljna samo potvrda da su financijski „potkoženi“ za kupnju većih stanova.

Kriteriji određuju odabir veličine stana

Dramatičan igrokaz tijekom ove zime i proljeća odvijao se iza scene javno- političkih hvalospjeva POS-u 4, prilikom odabira stana među podnositeljima zahtjeva s liste prvenstva i njihova (ne)ostvarena kreditnog zaduženja. Mnogi visokorangirani s liste iz prve grupe tj. prvom krugu, ispadali su iz igre jer su trebali kupiti stan veličine ovisno o broju prijavljenih članova domaćinstva, u skladu s utvrđenim kriterijima odluke. U njima je određena veličina stana koju podnositelj može kupiti. Tako je određen jednosobni stan za samca površine (NKP) cca 44 četvorna metra, za dvije osobe stan površine 55 m2, za tri, površine 67 m2, za četiri, 76 m2 i pet osoba 85 m2 po cijeni kvadratnog metra od 1300 eura.

Nakon utvrđene konačne liste prvenstva i projekcije iskazanih stambenih potreba, APN je najvjerojatnije temeljem potreba onih 84 ili neznatno većeg broja osoba s liste, izradio projektnu dokumentaciju zgrade POS 4, s ukupno 84 stana neto iskoristive površine (NKP) od oko 5740 metara2. Odnosno, projekt je predvidio stanove sljedeće veličine/površine: 44 m2, 18 stanova; 55 m2, 13 stanova; 67 m2, 31 stan; 76 m2, 20 stanova i 85 m2, 2 stana.

Nažalost, neke osobe s prioritetnijeg mjesta liste, visokorangirane, s više članova obitelji, nisu mogle ostvariti kreditnu sposobnost za stan pripadajuće veličine, pa su, ili odustajali od kupnje (a možda su prema kriterijima odluke, članak 15, trebale biti definitivno izbrisane jer ne ispunjavaju uvjete?!) ili su odlučili sačekati ( ne zna se po kojem kriteriju odluke su to mogli?) u novi tzv. drugi krug prodaje. Međutim, bilo je i obrnutih slučajeva. U prvom se krugu među visokorangiranima s liste našlo i onih koji su ostvarili kreditnu sposobnost za kupnju stana veće kvadrature, ali im to nije omogućeno, jer su se u Gradu pridržavali kriterija, odabira stana ovisno o broju članova obiteljskog domaćinstva (članak 6. odluke). Pri čemu je važno navesti, da se pretpostavljalo kako će svi stanovi biti rasprodani u prvom krugu, prema dosadašnjoj praksi, što je povećavalo faktor rizika visokorangiranima da sačekaju kupnju veće kvadrature u drugom krugu. Isto tako, nije se znala ni cjenovna razlika u veličini kvadrature, od one pripadajuće do veće, koju je trebalo platiti po tržišnoj cijeni. Naime, proljetos, kad je započela prodaja nije bio utvrđen taj iznos. Špekuliralo se s nekih 2000 eura po četvornom metru što je za umaško nekretninsko tržište realno. To bi značilo, tko kupi veći stan od pripadajućeg, plaća definiranih 1300 eura po četvornom metru POS-a, plus razliku od 2000 eura za ostatak uvećane kvadrature. (Prodaja je dopuštena po članku 6. Odluke ako ostane neprodanih stanova).

Diskriminacija kupaca

Međutim, mnogi prvi kupci se nisu usudili riskirati, odnosno sačekati drugi krug prodaje, jer im nitko nije mogao garantirati da će neprodanih stanova ostati. Krenuli su u realizaciju kredita, kupili stanove pripadajuće površine i već mjesecima otplaćuju kredit banci, dok se useljenje u stan očekuje tek sljedeće godine, iako bi zgrada prema ugovoru o gradnji trebala biti gotova prije prosinca. I nakon što se pročešljala cijela lista, stanovi manje površine su „planuli“ već u prvom krugu, a ostali za prodaju oni većih površina. Stoga je koncem srpnja objavljen poziv za drugi krug prodaje i pozvani su prema rasporedu oni iz prvoga kruga koji su pristali sačekati drugi krug, a čak i oni koji su bili odustali, jer nisu ispunjavali kreditne uvjete u prvom krugu!

Opet se češljala lista za preostale stanove, do onog broja dok se ne prodaju. („Do isteka zaliha“, rekli bi trgovci.) I tu se dogodio neočekivani paradoks, slobodni smo reći velika nepravda (!!!),po one koji su u prvom krugu kupili stan prema kriterijima! Jednostavno su diskriminirani u odnosu na kupce u drugom krugu. Jer njima, kao što smo naveli, nije bio omogućen odabir prihvatljivijeg/ npr. većeg stana prema želji i kreditnoj sposobnosti, nego prema broju članova domaćinstva, a ovim ljetnim kupcima, uglavnom s manje ostvarenih bodova na listi, ponuđeno je da odaberu veličinu stana koju žele, jedino su vrlo urgentno morali pribaviti potvrdu o svom financijskom kredibilitetu. „Samo što me nisu vukli za rukav da kupim stan“, kaže nam sugovornik, jedan od potencijalnih kupaca među prvima s liste br. 84, koji je kao u slavnom filmu „I konje ubijaju zar ne“ izmrcvaren nestručnošću i šlamperajom pročelnika i stručnih službi nakon svih peripetija, odustajanja u prvom krugu, pa vraćanja u drugi krug, sam naposljetku odustao od kupnje.

Samac u prvom krugu u 44 metra2 i samac u drugom krugu u 76 metra2?

Ovakvim novim modelom prodaje u drugom krugu pojavila se objektivna mogućnost da neki samci ili dvije osobe kojima pripada 44 metra2 ili 55 metara2, uz niži rang na listi, u drugom su krugu mogli kupiti nekretninu neovisno o broju članova domaćinstva, recimo veličine 76 ili 85 metara2. Stan, za četiri ili pet osoba. Ne zna se po kojemu kriteriju (?!), jer u članku 6. odluke nigdje ne stoji da neprodane stanove može kupiti samo onaj podnositelj zahtjeva iz drugog kruga, i to stanove veličine neovisno o broju članova domaćinstva. Ti kupci su srećkovići, da se razumijemo, i nisu nipošto krivi za nekompetentno i neodgovorno ponašanje gradskih službenika koji su u drugom krugu prodaje eliminirali iz jednakopravne utrke, one koji su se kvalificirali među prvima na bodovnoj ljestvici i bili kreditno sposobni za kupnju većega stana. Kako se Gradu žurilo s prodajom, a na „lageru“ je ostalo još neprodanih stanova, favorizirali su u drugoj utrci one koji su imali, recimo to sportski, „lošije prolazno vrijeme". Kriterije su im progledali kroz prste i bila im je dovoljna samo njihova financijska sposobnost da stan kupe. Ponovimo i to, da proljetni kupci već mjesecima otplaćuju ratu kredita banci, a jesenjim kupcima se tek obračunavaju kreditni obroci. I tu su ovi prvi ostali nepošteđeni.

Nakon svega, neravnopravnog pristupa svima na listi, tj. favoriziranja drugih nad prvima, bit će zanimljivo pročitati konačnu listu imena budućih stanara u „mamutici“ POS 4, monumentalnoj zgradi, građenoj prema socijalističkoj arhitektonskoj tipologiji, te u kolikim će „gajbama“ tko stanovati, i hoće li uopće tu stanovati. Umažani su mnogo podlih raboti usvojili od gradskih čelnika, pa ne bi čudilo da opet nešto dovitljivo smisle i podvale. Jer biti nemoralan s nekretninom svojih sugrađana, i na njihov račun, nije kažnjivo.

Sanja Bosnić

Slijedi analiza: Zašto se u Umagu gradi znatno više POS stanova negoli u drugim sredinama?