Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Zašto u Umagu nema Baby Lasagne euforije?
Objavljeno: 12.05.2024 u Objavljeno: 10:31
Kako je poznati novinar udarao glavom u zid
Evo, razotkrit ću vam jedan nevidljivi događaj iza zavjesa velike scene doživljen nedavno pred nastup Baby Lasagne u finalnoj večeri Eurosonga. Riječ je o nečemu što publika ne vidi, a upravo je ona glavni akter zakulisnih zbivanja. Taj nedavni događaj uspijeva dati uvid u složenu i hladnu umašku stvarnost, a bogami bi nas trebao itekako potaknuti na razmišljanje.
Važniji od 78 mandatara
Ovih su dana svjetska javnost i mediji okrenuti glazbeno -scenskom spektaklu Eurosonga, odnosno Eurovizije. Aktualni ratovi na Svijetu i broj poginulih padoše u drugi plan, jer the show must go on. Zaokuplja staro i mlado - svekoliko pučanstvo. Tako i umaški klinac, nepatvoreni i nenametljiv Marko Purišić ili medijska zvijezda Baby Lasagna, prerasta u nacionalnog heroja od kojega se očekuje, prema rezultatima kladionica, trijumfalna pobjeda u Švedskoj. Mnogi već vide sljedeće godine Eurosong u Hrvatskoj. Novine svakodnevno pune stupce o njemu, smišljaju se novi članci, istražuje nešto nepoznato o planetarno poznatom Baby Lasagni, čime im raste čitanost. Rim Tim Tagi Dim je sada hrvatski najgledaniji film. Popularniji je od HDZ-a, DP-a, Plenkovića, Penave, Milanovića…i svih 78 novih mandatara, kao i buduće “laboratorijski iskemijane” hrvatske vlade, koja bi sljedeće četiri godine trebala upravljati životima preostalih Hrvata u domaji. Hrvati su glasali za staro i slušat će do 2028. hit: “Ništa nova, ništa nova…”, (Naravno, ne ponovi li se sudbina Mosta)
No, vratimo se umaškom junaku (kraljeviću) Marku, koji je postao najvažnija sporedna tema, važnija od Vatrenih i nogometa u cijeloj Hrvatskoj danas. Zanimljivo, Marko karakterom, skromnošću, religioznom mirnoćom i duhovnom snagom čak i podsjeća na izbornika Dalića. Međutim, u Umagu se ova nacionala euforija i zajedništvo s Markom, ne osjeća kao u ostatku Hrvatske. Kakvog gledamo ovih dana na TV-u. Na svakom kantunu. Odakle taj komentar?
Joker zovi
Nazvao me prije neki dan kolega novinar iz poznatog nacionalnog tiska. Odlučio je napisati veliki tekst podrške Baby Lasgni uoči nastupa na finalnoj večeri u subotu. Sumirati i dodati neke neotkrivene podatke i novosti iz života umaškog magičnog kantautora. Lijepu i zanosnu priču, punu dobre vibre koju mu šalju njegovi Umažani i u mislima bodre do pobjede, a koja će biti i umaška. Napisao bi bajkovitu priču o skromnom momku kojega je u jednom trenutku život odveo tamo gdje nije ni sanjao ni birao - na put svjetske slave. A to je onaj trenutak kad život izabere umjesto nas.
I krenuo on, koracima Marka po Umagu razgovarati sa stanovnicima, poznanicima, prijateljima, učenicima, profesorima…jedino ne s mačkama. Mijau! Htio je osjetiti taj feedback radosti i sreće u Umažanima zbog Markova uspjeha. Umašku srčanost, ludilo i euforiju pripreme slavlja uoči natjecanja u subotu. Međutim, naišao je u gradu na grobnu tišinu. Nitko mu nije htio nešto prokomentirati kao da ih to ne tiče…Novinar je udarao glavom o zid, izuzev u školama u kojima je Marko bio učenik. U pokušaju pisanja shvatio je da je Umag prepun zidova i nije ih lako preskočiti. Zato što su to zidovi podignuti u glavama i među ljudima. Pojednostavljeno, gdje nema zajedništva, nema iskrenog participiranja u radosti i tuzi bližnjega. Zato mi se obratio kao Jokeru zovi.

- Ovakvo što nisam još doživio. Koga god pitam ne žele ništa reći o tom momku ili glasno podijeliti radost zbog uspjeha, ovog do jučer anonimnog momka. A njegovi prijatelji glazbenici su puni jala i zavisti. Nevjerojatno! Nisam osjetio zanos po ulicama, euforiju, čentrine, žarke navijače…Mladi se nisu samoinicijativno okupili bodriti ga ispred TV ekrana u utorak. Tuga i duhovna suhoća na svakom koraku u gradu. Pa da mi je bar netko XY htio za novine izjaviti kako je to neprocjenjiv dar za Umag, Istru i Hrvatsku i da nam je Marko pokazao svojom pojavom na sceni i u privatnom životu, okružen mezimicama mačkama, kako je njegova skromnost, produhovljenost, jednostavnost, iskrenost jedan novi pogled na sreću. Osobito za mlade ljude koji su u današnjem društvu izgubili put do istinske radosti i samoostvarenja. Jednostavno nisam osjetio to zajedništvo i prisnost kao u ostatku Hrvatske, sluđeno će kolega.
-Ma vidim na facebooku stotine strastvenih lajkova umaških navijača i čestitki, ali da će ti netko u stati pred mikrofon, reći nešto pozitivno, to je tu jako teška misija. Ne briga ih. Mi son fora me ciamo. Žive svoj život, brinu svoje brige i vode biznise, pojašnjavam kolegi pa skupa konkretiziramo plan/koncept pisanja teksta i dajem mu kontakte „upotrebljivih“ ljudi, sugovornika.
Poznatom novinaru je ovo bilo neugodno iskustvo, ali nama u Umagu je ova suhoća duha, odvojenost i otuđenost u realnom životu poznata. Ne živimo više kao jedna velika obitelj iz “maloga mista”. Sve je svedeno na utrku za stjecanje materijalnih bogatstva i tu je nestao čovjek.
U javnom životu Umažani su zakočeni, ali na društvenim mrežama aktivni, čime zamagljuju međuljudske probleme u zajednici, i ne njeguju svakodnevnu empatiju u dnevnom životu. Puštamo u zrak šarene, napuhane balone. Krhke i prazne. Površnost i izvanjska ljepota upravlja našim životima.
Postigne li Baby Lasgana čudo, onda će ugrijati srca Umažana. Ali zar treba čekati zdravo za gotovo?!
Moć želja je snažna i zarazna. Želite li da Marko pobijedi, otkvačite se Umažani, dođite sutra navečer na Trg 1. svibnja zajedno gledati finalni prijenos Eurosonga i upravljati željama do Markove pobjede. Pronađite više smisla u zajedništvu i budite dio njegova senzacionalnog uspjeha. Zapjevajmo i zaplešimo skupa Rim Tim Tagi Win!

Piše: Sanja Bosnić
Foto: Grad Umag