Zaključeno bogato 26. izdanje Organum histriae festivala

Objavljeno: 14.10.2025 u Objavljeno: 10:38

Mladi i perspektivni umjetnici uz bok s renomiranima svjetske reputacije

Kroz sedam programski veoma različita koncerta i izvođenje na dobro poznatim povijesnim orguljama diljem Istre, obilježeno je više od četvrt stoljeća djelovanja ovog značajnog projekta, jedinog u Istri i šire, u čijem su primarnom fokusu ovi neprocjenjivi spomenici kulture. Ove godine, s posebnom radošću dočekan je i povratak velebnih rovinjskih orgulja iz 1754. godine graditelja Antonija Barbinija s otoka Murana, a po prvi put festivalska pozornica pronašla je svoje mjesto i izvan crkvenih prostora, predstavivši ''orgulje budućnosti'', odnosno digitalne orgulje.

26. izdanje međunarodnog orguljskog festivala Organum Histriae trajalo je više od mjesec dana, pohodivši pitoreskne istarske gradiće, impozantne barokne crkve, jednu tvrđavu iz razdoblja Austro-Ugarske monarhije i još jednom posjetiteljima otkrivalo skrivene dragulje istarskog kulturnog nasljeđa. Kroz sedam programski veoma različita koncerta i jednu vođenu orguljašku turu, publika je imala priliku uživati u raznim glazbenim kombinacijama i stilovima – od solističkih recitala preko komorne glazbe do glazbeno-scenskih izvedbi, te od mističnih gregorijanskih korala srednjeg vijeka preko vrhunaca baroknog kontrapunkta do suvremene i eksperimentalne improvizacije. Ovogodišnje izdanje festivala imalo je izraženu međunarodnu notu, a posebna pozornost posvećena je ženama glazbenicama koje su, nažalost, i dan danas u manjini kada govorimo o Europskoj orguljaškoj sceni. Također, naglasak je stavljen na mlade perspektivne umjetnike koji su dobili priliku nastupiti na festivalu uz renomirane glazbenike svjetske reputacije.

Motovun

U smiraj ljeta, točnije 22. kolovoza održan je koncert otvorenja u gradiću na brdu, Motovunu, koji upravo u tom razdoblju započinje blistati i pokazivati sve svoje čarolije kroz mirise, okuse i boje jesni. Na vrijednim orguljama Gaetana Callida iz 1797. godine predstavio se jedan od najperspektivnijih nizozemskih orguljaš mlađe generacije, Jeroen Koopman s koncertnim programom pod naslovom ''Laudes organi''. Ovaj instrument se nakon uspješne restauracije po rukama majstora orguljara Francesca Zanina prošle godine napokon vratio “kući” – na svoju izvornu lokaciju predivnog kora Osvalda Piazze crkve sv. Stjepana. U predivnoj akustici crkve posjetitelji su pažljivo slušali interpretacije senzibilnog orguljaša, ali i upijali zvukove baroknih orgulja koji su ispunjavali baroknim ornamentima ukrašene zidove crkve. Ovaj mladi glazbenik ozbiljno je pristupio svojoj ulozi orguljaša koji otvara festival i predstavio tehnički zahtjevan i raznoliki program s djelima njemačkih i talijanskih autora 17. i 18. stoljeća (Bach, Cavazzoni, Bassani, Boehm, Buxtehudea), dok je gotovo polovica programa bila gotovo nova za posjetitelje. S posebnom pozornošću publika je slušala glazbu nekih starih i novih stilova nizozemskih skladatelja i orguljaša od renesanse do današnjih dana: Sweelinck, De Klerk, Andriessen i Strategier, imena su koja gotovo nikada ne čujemo na ovim prostorima. Djela i improvizacije nizozemskih skladatelja nerijetko su inspirirane gregorijanskim i protestantskim koralima, ali i starim crkvenim napjevima europske tradicije, stoga je Koopman, upravo kroz vlastitu i smislenu improvizaciju, pokazao kako ta zahtjevna vještina još uvijek živi.

Publika je posebno ugodno bila iznenađena u drugoj polovici koncerta kada se u nekoliko napjeva orguljašu priključila Elena Roce i na taj način dodatno prikazala neodvojivost ljudskog glasa i orgulja unutar sakralne glazbe.

Već idućeg vikenda, 30. kolovoza u prepunoj pulskoj Katedrali dogodio se, kao što i sam naslov ''Conventus coeli et chordarum'' govori, nebeski susret žica i kraljice instrumenata. Tako to i biva kada se u glazbi sastanu jedan od najaktivnijih talijanskih koncertnih orguljaša i mlada virtuozna violinistica u naponu snage. Salvatore Pronestì i Oleksandra Fedosova svojim pažljivim odabranim programom koji je bio protkan dirljivim, pjevnim melodijama ispunili su srca posjetitelja koji su bili oduševljeni bogatim zvukom koji se širio ovim velebnim prostorom. Lokacija ovog jedinog modernog, mehaničkog instrumenta Istre je podosta nezahvalna – zbog pozicije iza oltara umjetnicima je teško komunicirati, a zvuk je zbog volti iznad prezbiterija uvijek pomalo prigušen. No, ovaj put Katedrala je odjekivala kao nikada prije, orgulje su pjevale pod prstima izvanrednog orguljaša, improvizatora i poznavatelja prvenstveno talijanske glazbe, a violina je zvučala toplo i moćno. Fedosova, iako veoma samozatajna i skromna, oduševila je svojom tehničkom preciznošću, gracioznim ukrasima, nevjerojatnom agogikom i intonacijom, unatoč činjenici da je temperament ovih orgulja nešto viši od standardnog, što uglavnom stvara poteškoće. Također, publika je mogla uživati u plemenitom zvuku posebnog instrumenta – violine iz 19. st. koju je izgradio čuveni Giuseppe Rocca. Na programu su se našli nezaobilazni kompozitori Arcangelo Corelli, Giuseppe Tartini i Johann Sebastian Bach, dok je slušatelje posebno oduševila intrigantna Ciaconna građena na ''lamentnom basu''. Zahtjevnost baroknog glazbenog jezika razbili su kraći komadi talijanskih kasnijih autora izrazito romantičarskih manira, što je uglavnom opće prihvatljivo širem dijapazonu slušatelja i jedan od ciljeva ovog projekta – privući širu publiku i zaintrigirati ih za slušanje klasične glazbe, posebno one uz orgulje. Salvatore Pronesti predstavio se i improvizacijom, pridružujući se mnogim orguljašima koji i dalje aktivno posvećuju pažnju i njeguju ovu, nekada imperativnu, vještinu glazbenika.

Sv. Lovreč

Prvim rujnskim vikendom zakoračili smo u potpuno različite svjetove – od najstarijih istarskih orgulja do ''orgulja budućnosti''. Prvim koncertom, 6. rujna u najstarijoj romaničkoj bazilici Istre, u Sv. Lovreču Pazenatičkom, ugostili smo mladu i talentiranu japansku orguljašicu s trenutačnom adresom u Amsterdamu. Rina Ishii, predana studentica orgulja koja je već nadaleko poznata po čitavoj Nizozemskoj zbog svojih afiniteta prema ranoj glazbi i uspješnih nastupa na povijesnim instrumentima, izmamila je ovacije publike. Predstavila je prikladan program pisan za upravo ovakav tip instrumenta, inače limitiranog opsegom pedalne i manualne klavijature, ali nevjerojatno bogatim i gotovo savršenim zvukovnim mogućnostima. Kako je to prekrasno konstatitrala naša proslavljena orguljašica i doktorica umjetnosti, prof. Ljerka Očić, Petar Nakić bio je ''alkemičar zvuka – pretvarao ga je u zlato''. Upravo tako, orgulje u Sv. Lovreču Pazenatičkom, ne samo da su najstarije funkcionalne orgulje u Istri (1735. godine), već su i zapravo najbolje očuvane i najbliže izvornom obliku od svih preostalih Nakićevih orgulja u Hrvatskoj. Svojim profinjenim dodirom i stilski veoma ukusnim izvođenjem, Rina Ishii nije samo pokazala svu ljepotu ovog dragulja orguljske umjetnosti, već je i publici otkrila i poneku tajnu dalekog Istoka. Kroz izvođenje tradicionalnih japanskih napjeva podarila je ovom instrumentu jednu posebnu dimenziju, a isto tako neke od prisutnih vratila u vrtićke i osnovnoškolske dana kada su za vrijeme nastave glazbene kulture pjevušili neke od ovih specifičnih pentatonskih napjeva.

Pula

Već iduće večeri festivalska pozornica preselila se natrag u Pulu i to po prvi put na jednu posebnu lokaciju koja je i tematski na neki način bila povezana s izvedbom, kroz koju su predstavljene digitalne orgulje, odnosno ''orgulje budućnosti''. U suradnji sa Zadar Organ Festivalom u Istru je doveden multimedijalni projekt ''Legenda o Kópakonan'', koji spaja teatar, klasičnu glazbu, improvizaciju i svjetlosne efekte kroz kreativnu suradnju vrhunskih umjetnika koji probijaju sve stereotipne granice umjetnosti. Pod zvjezdanim nebom pulske tvrđave Kaštel, koja je dom Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, 7. rujna nastupili su iznimni umjetnici: Tea Kulaš (orgulje), Joasia Cieslak (violončelo), Sanja Grgina (naratorica), Hristos Tolis (svjetlosni efekti, produkcija) i Frane Frleta (ozvučenje i audio efekti). Ova izuzetno dirljiva i poučna priča ispričana kroz poznate melodije, upletena u zvukove mora, govori o tragičnom odnosu čovjeka prema prirodi koji zbog svoje sebičnosti u konačnosti uništava sve ono lijepo oko sebe. Ovo nije samo jedna pripovijetka za djecu, naprotiv. Zbog izuzetno brzih izmjena oprečnih emocija, drastičnih promjena i audio-vizualnih efekata koji podržavaju izuzetno ekspresivnu naratoricu, publika je zadržanog daha i uz poneku puštenu suzu pratila ovu nesvakidašnju izvedbu. Ovakav program je još jedan dokaz kako orgulje mogu egzistirati i izvan sakralnih prostora, te pratiti razne sadržaje koji nisu isključivo liturgijskog i duhovnog karaktera. Digitalne orgulje same po sebi nude razne mogućnosti, u intenzivnoj su upotrebi već više od petnaest godina diljem Europe i svijeta, a zbog svojeg vrlo vjernog imitiranja ''pravih orgulja'' (u suprotnosti s klasičnim elektronskim orguljama) postale su pravi ''hit'' u realizaciji raznih maštovitih izvedbi, u neobičnim prostorima.

Buje

Druga polovica rujna posvećena je najljepšoj simbiozi instrumenata koja je stoljećima pratila svakodnevne i najsvečanije događaje unutar sakralnih prostora i samostana – orgulje i ljudski glas, s posebnim naglaskom na ženske glasove. Iako je danas nekakav generalni pogled na neka prijašnja razdoblja, posebice srednji vijek, izrazito mračan i negativan, odnosno stereotipno razmišljanje je da žene nisu imale ''glas'', kroz koncerte 19. i 20. rujna u pulskoj Katedrali i velebnoj bujskoj župnoj crkvi Sv. Servula dokazano je upravo suprotno. Slabo je poznato u glazbenom svijetu koliko je zapravo velika i bogata glazbena riznica proizašla iz pera upravo žena skladateljica, onih čije ime danas znamo i onih koje su nažalost ostale anonimne. Zapravo prvi potpisani europski skladatelj bila je upravo Hildegard von Bingen (12.st), njemačka redovnica i skladateljica čija izuzetno virtuozna glazba velikih tonskih opsega i dan danas plijeni pozornost. Sve čari i bogatstvo srednjovjekovne i renesansne glazbe potekle iz ženskih samostana danas ponovno oživljava renomirani ženski vokalni ansambl Graces&Voices. Ovih pet izvanrednih glazbenica, osim što se bave izvođenjem zaboravljenih napjeva, bave se i istraživačkim radom, odnosno istraživanjem prašnjavih, zaboravljenih manuskripata i transkripcijom nota. Osim toga, svojim radom inspiriraju i brojne suvremene skladatelje koji redovito pišu upravo za ovaj ansambl, a neke od ovih djela predstavile su na svojim prvim koncertima u Istri, spojivši nespojivo – jednoglasni gregorijanski koral i modernu polifoniju. Oba koncerta bila su prožeta mistikom, nevjerojatnim jedinstvom i bojom pet glasova savršeno stopljenih u jedno, a posebnu pozornost su plijenile igre akustikom, odnosno kretanje pjevačica kroz crkveni prostor i otkrivanje novih dimenzija vlastitog sluha. Dinamiku u sam koncert unio je izvrsni orguljaš Nicola Cittadin, jedan od najznačajnijih stručnjaka za povijesne orgulje regije Veneto. Svojim profinjenim odabirom programa (za svaki koncert drugačiji s obzirom na različite karakteristike orgulja pulske Katedrale i bujske župne crkve), nenametljivo je pratio pjevanje djevojaka, uz solistički nastup orgulja u nekoliko brojeva. Uz nezaobilazne ''hitove'' talijanskog settecenta (Vivaldi, Pasquini...), predstavio je i velikana talijanskog romantizma za orgulje – Marca Enrica Bossija, koji je ove godine u posebnom fokusu orguljaške scene zbog 100. obljetnice njegove smrti. Osim toga, vlastitim improvizacijama i modernim skladbama u duhu minimalizma savršeno se uklopio s pjevačicama, poput pravog alternatima.

Rovinj

Svečana završnica ovogodišnjeg festivalskog izdanja održala se 27. rujna u Rovinju, u jednom on najznačajnijih simbola Istre, a to je crkva Sv. Eufemije. Iako je festival već pohađao ovu lokaciju, ovo je prvi koncert koji se održao na novoobnovljenim orguljama. Riječ je o izrazito vrijednom instrumentu za kojeg se dugo vjerovalo da je izgubljen, odnosno da više nikada nećemo moći svjedočiti njegovom originalnom zvuku iz 18. stoljeća, ali nakon puno napora san je napokon pretočen u stvarnost. Bogatoj glazbenoj povijesti Rovinja i političkoj važnosti za vrijeme dominacije Serenissime svjedoče upravo i ove orgulje koje su zbog svoje veličine (jedine dvanaeststopne orgulje ikada izgrađene na istočnom Jadranu!) i bogate palete registara u to vrijeme koštale pravo malo bogatstvo koje su si mogli priuštiti samo najznačajniji gradovi. Za njihovu konstrukciju angažiran je Antonio Barbini, graditelj s otoka Murana koji je nadaleko bio poznat po gradnji većih instrumenata, pa je tako za Rovinj 1754. godine izgradio ovaj, koji je nažalost kroz stoljeća prošao kroz brojne devastacije i neuspjele restauracije. Napokon možemo ponovno svjedočiti zvuku ovih grandioznih orgulja koje je ponovno vratio u život veliki prijatelj festivala Organum Histriae, jedini stručnjak i kvalificirani graditelj ovakvih orgulja u regiji, Francesco Zanin iz Codroipa koji je inače pripada uvaženoj obitelji orguljara, već šest generacija u nizu.

I za kraj ovogodišnje edicije festivala

Za ovakav poseban događaj odabrani su umjetnici koje možemo s punim pouzdanjem svrstati u sam vrh europske glazbene scene, a to su proslavljena sopranistica Gudrun Sidonie Otto i Andreas Liebig, orguljaš katedrale u Baselu. Mnogobrojna publika, među kojom i brojni rovinježi koji s ponosom opet čuju svoje nikad prežaljene orgulje, s oduševljenjem je popratila raznolik program kroz kojeg su glazbenici dotakli razne kuteve Europe, od Švedske do Rusije. Koncertu je nazočio i zamjenik veleposlanika Švicarske Ambasade u Zagrebu, gospodin Thomas Casura, koji se na početku obratio prigodnim pozdravom. Ovim koncertom je ovaj izvanredan duo potvrdio svoj status eminentnih i legendarnih glazbenika vrijednih divljenja. Sopranistica Otto pokazala je kako pjevači koje danas nazivamo ''opernim pjevačima'' (pomalo nespretan naziv zato što se njime obuhvaćaju svi akademski obrazovani pjevači, bez obzira na specijalizaciju i činjenicu da možda uopće ne pjevaju operu) itekako mogu baratati bazičnim kompetencijama koje često izostaju: perfektna intonacija, kontrolirni vibrato i razumljiv tekst. Osim perfektnog baratanja vlastitim instrumentom i tehničke preciznosti, pokazala je izuzetnu gipkost i navigaciju kroz razne stilove – od tradicionalnih napjeva (Kaddish, tradicionalna židovska pjevana molitva) i gregorijanskog korala (Magnificat), preko različite talijanske (Monteverdi – Laudate Dominum) i njemačke (Buxtehude - Klag-Lied) barokne estetike, do nevjerojatnog legata u djelima kasnijih stilova (Mozart – Laudamus Te, Saint-Saëns: Ave Maria...), pa čak i suvremenih kompozicija (Gubaidulina - Aus den Visionen der H. Hildegard von Bingen). Izostanak orkestralne pratnje nadoknadio je izvanredan Andreas Liebig koji je, poklonivši punu pozornost detaljnom i kreativnom pronalaženju raznih registarskih kombinacija, iz ovog instrumenta izvukao puni potencijal i još jednom potvrdio zašto orgulje nazivaju ''kraljicom instrumenata''. Liebigovo iskustvo i znanje posebno su došli do izražaja u solističkim komadima za orgulje, skladatelji 17. i 18. stoljeća, razdoblja kada su orgulje doživjele svoj prvi veliki vrhunac, naročito kroz djela velikog Johanna Sebastiana Bacha. Interpretacije djela Frescobaldija, Weckmanna, Buxtehudea, Pescettija i ostalih bile su vrlo različite, uz poštivanje stilskih odrednica svakog kompozitora, ali i uz svoj istančani osobni pečat. Publika je ispratila glazbenike stajaćim ovacijama i dugotrajnim pljeskom, a glazbenici su se zahvalili jednim posebnim tradicionalnim napjevom u izvedbi sopranistice.

Vikend prije završnog koncerta, u nedjelju 21. rujna, voditelji projekta Krešimir Klarić i Elena Roce su u popodnevnim satima održali vođenu turu / predstavljanje orgulja za zainteresirano građanstvo na hrvatskom i engleskom jeziku. Riječ je o nizu edukativnih sadržaja unutar Organum Histriae kojim se nastoji proširiti svijest o vrijednosti povijesnih orgulja u Istri, odnosno značaju ovih spomenika kulture za kulturni identitet i za razvoj kulturnog turizma. Riječ je o kombinaciji predavanja i demonstracije samog ustroja instrumenta, procesa nastanka zvuka i općenitih karakteristika orgulja koje pripadaju ovom stilu gradnje. Ono što ovakav vid sadržaja razlikuje od samih koncerata je ekskluzivna mogućnost promatranja povijesnih orgulja iz neposredne blizine za ne-orguljaše, postavljanje pitanja, pristupačnost sadržaja ovisno o homogenosti grupe, pa čak i prilika sjesti i pokušati nešto odsvirati. Ovog puta, nakon uspješnih tura u Sv. Lovreču i Motovunu, po prvi put su predstavljene rovinjske orgulje, a ovoj turi su prisustvovali i neki srednjoškolci, što još jednom potvrđuje da orgulje u Istri imaju budućnost.

Evo tko je podržao festival

Ovogodišnji projekt je podržan od strane dugogodišnjih pokrovitelja poput Istarske županije i Ministarstva kulture, gradova (Pula, Buje, Rovinj), općina (Sv. Lovreč, Motovun) i turističkih zajednica (Pula, Rovinj, Buje, Motovun, Središnje Istre), ali i nekih drugih institucija koje su prepoznale vrijednost projekta, poput Japan Foundation (sjedište u Budimpešti), Švicarske Ambasade u Zagrebu i Austrijskog kulturnog foruma koji ove godine obilježava 70. rođendan.

Ovim koncertom ponovo smo mogli putovati bogatom prošlošću Istarske povijesti kroz zvukove orgulja Petra Nakića, Gaetana Callida i Antonia Barbinija – orgulja koje su izniman spomenik kulture i svjedok bogate baštine koju moramo čuvati, prezentirati i u ovom izvrsnom stanju jednom predati budućim generacijama. Još jednom, Organum Histriae je dokazao zašto je ovakav projekt od velikog značaja za glazbenu scenu Istre i šire, ali kako dugotrajnim, predanim radom i edukacijom možemo, ma kako mali bili, utjecati na značajne promjene u društvu.

TM