Zagraktaše stari bojovnici

Izdvojeno :

Zagraktaše stari bojovnici

I nije dugo trebalo a već danas zagrakta istarski pisani medij. I to iz pera imena koje sliči graktanju. I nije to jedini pisani medij koji se okomio na odluku zagrebačkog gradonačelnika o otkazima djelatnicima jedne gradske ustanove. I odmah nato prikače mu bicikl, sutra će nešto drugo, koje ama baš ništa nema s otkazima. Ali po našem dobrom običaju : da se nađe. I ubrzo nato ubaci se pokoja etiketa da tekst dobije na „važnosti“. I nije jasno zbog čega upregnuti novinara da cipelari gradonačelnika i njegove odluke. Kao da nazovi socijaldemokracija nije shvatila ,a i nije na nažalost da je u Zagrebu došlo do promjene vlasti. I da netko želi provesti predizborna obećanja.

Ali svaki dobri analitičar odmah će zaključiti: ne laje pas na vukove već se boji - pa laje . U taj čas siva eminencija istarskog pisanog medija upregnuo je u svoje kočije, svoja medijska potrčkala da svojim pisanjem odagnaju strah postavljenim uhljebima da se i njima to može isto desiti. Samo je tiskani medij potvrdio ono što se odavna zna: Tko ga plaća!

Odavna se taj medij skriva iza skuta gradonačelnika i njegovih političkih istomišljenika. Jer taj mediji već odavna ništa ne piše o gradu, o njegovim problemima već samo hvalospjeve. I budale su odavna shvatile da idealno ne postoji, da su ti hvalospjevi umotvorine nemoćnika u pameti. Šuti se o besmislenoj prodaji obiteljskog srebra, ne piše se i govori objektivno o sjednicama gradskog vijeća (izbacuju se čitavi dijelovi sjednica da bi na kraju tih hvalospjeva ostao potpis GI), o smeću koje je zatrpalo grad, o zapošljavanju u svojim utvrdama članova svoje stranke, a da se ne nabraja dalje. Medij koji nema hrabrosti niti se potpisati imenom i prezimenom ispod teksta. I nije li bilo bolje da medij ima hrabrosti i na kraju tih i takvih tekstova potpisati se s V. B, ako nema hrabrosti potpisati se punim imenom i prezimenom autora tog Agit ropskog teksta.

Pozivati se na rečenicu u tom tekstu na Vladimira Uljanovića Lenjina „da svaka kuharica može postati predsjednik države" ne da je izlišno, jer nas svakodnevna praksa u to uvjerava. Danas su automehaničari, autoelektričari vodoinstalateri i mnogi zanatlije načelnici, gradonačelnici, političari, stoga je usporedba s kuharicama govori više o autoru teksta nego o kuharicama.

Ali nažalost i to je medij.

Vrijeme je neumitno i kao što lišće žuti i završava svoj put neumitno nadolaze vremena spremanja svoje valiže nepotrebne birokracije. Ma koliko željeli zadržati vrijeme - mijene promjena su neumitne!!!

gl urednik; Zlatan Varelija

Onako usput bura je početkom devedesetih otpuhnula 355 radnika Bujskog Digitrona, ili mjesec kasnije 382 radnice Novigradske trikotaže. A nitko da se osvrne. Niti suze niti empatije. A to su bili proizvodni radnici. Onako jednom riječju bačeni s valižom na cestu.

Ostale vijesti iz kategorije