Vojska poslušnika kao čuvari logora

Izdvojeno :

Objavljeno: 05.10.2025 u Objavljeno: 20:30

Foto: Ilustracija

Prdac u svemiru ne bi odjeknuo bez svojih brojnih parazita

Kako malobrojne skupine nemoralnih ljudi, onih bez skrupula, ljudskih "monstruma" ugnjetavaju većinu i vode nas u sumarak svijeta i civilizacije, piše za portal epoha Ines Knežević. Tekst prenosimo u izvorniku.

Iako pokušavam što manje biti pesimist i tonuti u negativne emocije, ponekad me neke stvari protresu kao boksački udarac u lice. I nije stvar u tome da se bojim za sebe, nego me srce zaboli kad vidim koliko odvojenih, hladnih, bezdušnih biobotova hoda među nama.

Uglavnom svi psujemo Plenkija i Schwaba, jer su oni medijski eksponirani i vidljivi i onako brzopleto svi ćemo reći – Plenki je kriv, ali zaboravljamo uočiti da je narod za sve sam kriv, jer jedan iz naroda porobljava drugog iz naroda i stanje u kojem jesmo narod je sam sebi nesvjesno izrežirao. Kad kažem narod mislim na veći kolektiv koji vodi igru u određenom smjeru…tu poneki budni pojedinci nemaju skoro pa nikakvu moć osim da za sebe odlučuju najpametnije što mogu i dokle mogu.

Moramo shvatiti da ne stoji ni Plenki, ni Schwab, ni bilo koji drugi elegantni parazit na ulazima u šumu, ne dižu oni dronove iznad zemlje stočara i ratara, ne truju oni životinje, ne bockaju vas direktno oni s genetskim bućkurišem. Oni imaju svoju vojsku poslušnika koji obavljaju prljave poslove za njih. Elegantni paraziti ne bi mogli ništa sami, jer su rapidno malobrojni, brojčano nebitni kao prdac u svemiru.

Ali zbog te vojske izdajnika narod je izgubio i zemlju, i život i slobodu. To je isti profil ljudi koji je obavljao svoj posao i u nacističkim logorima, rektalni alpinisti koji će napraviti sve za novac i priznanje one malobrojne kolonije parazita.

Čovjek koji slijepo slijedi naredbe, koji nema unutarnji kompas srca i čovječnosti, najopasnije je stvorenje na Zemlji. Oni dolaze iz naroda, njih je othranila ova zemlja i narodna mati, ali njima korijeni ništa ne znače. Hrvati ili bilo koja druga nacija ne postoje, postoje samo ljudi i zvijeri. Da zaista postoje narodi, onda bi narod bio složan u obrani svoje zemlje i života svakog pojedinca u narodu koji je ugrožen od strane zvijeri.

Da je nacija živa, ne bi se okretala glava dok nevinog lome, ne bi se šutjelo na otimačinu domovine, ugnjetavanje i bespravno oduzimanje slobode. Mi smo u dobu gorem od feudalizma i Franjo Tahi bi danas, da je živ, spadao u manje opasne parazite.

I kad netko poziva na prosvjed ustvari samo laje na Mjesec, jer ide njima pred dvore moliti za kruh. Svi znamo da molbe nikad ne pomažu kod psihopata, što ih više moliš, više si dolje. Kad čovjek zaboravi slobodu i suverenost zamijeni s kukavičkom i poslušnošću, slijedi neminovno izumiranje. Danas je kasno i za revoluciju, jer oni su se zaštitili i s ljudstvom i s tehnologijom. Ljudstvo koje samo obavlja svoj posao najveći nam je neprijatelj. Oni nam gospodarstva nadlijeću s dronovima, oni hapse i mlate prosvjednike, oni vam zabranjuju ulaz u dućan, apoteku, bolnicu kad im narede, oni vas bodu sa otrovima, oni vam prodaju otrov kao hranu.

Zbog takvih smo danas tu gdje jesmo, u digitalnom logoru totalitarne anticivilizacije.

Još je jedan put moguć prema slobodi i to je masovni građanski neposluh, gašenje svih poluga sustava dok se ne uruši. Možete prosvjedovati mjesecima, možete u revoluciji ginuti tjednima, ali snaga neposluha najjača je od svega, jer u 20 dana može kompletno ubiti mutiranu zvijer. Zamislite 20 dana bez škole, trgovina, javnog prijevoza, bez plaćanja računa, bez kupovine, bez poštara, bez čistaća, bez struje. Nije da bismo ùživali sjediti kod kuće, ali bismo djelovali na parazite tako učinkovito da bi se svakodnevno povlačili jedan za drugim do konačnog pada glavnih larvi s vrha.

Mi danas nemamo civilizaciju, mi živimo pod vladavinom mafije koja nas reketari i guši sve više. I neće biti bolje. Ili će nas dok šutimo kompletno zaključati u tor ili ćemo odbiti poslušnost i sudjelovanje u ovom psihopatskom konstruktu u kojem smo zarobljeni ni krivi ni dužni.

Samo neposluh protiv parazita na vrhu i socijalna izolacija svih odnarođenih poslušnika može pokrenuti stvari u drugom smjeru. To je put djelovanja za oslobođenje i društvo dostojno svakog poštenog čovjeka. Nismo mi tu na Zemlji rođeni da tražimo zrno svjetla u tami i da budemo kuš kako su nas učili. Svi mi budni i svi koji žele dobro sebi i drugima smo tu da se odupremo zlu. Svatko s iskrom duše osjeća to kao svoju dužnost, jer u genima nosimo kozmički red.

Mi sa svetim kodom znamo jako dugo da ovaj svijet nije onaj koji nam je Kreator namijenio. I sigurna sam da se od nas ne očekuje da samo plačemo i pasivno molimo. Mi smo sila, sjeme ravnoteže u ovom svijetu. Sjeme ne ostaje uvijek u zemlji, ono je predodređeno da proklija, izraste i udahne svjetlo. Ne pristajem, to je naš odgovor.

To nam kaže duša, to osjećamo cijelim svojim bićem. Mi nismo slučajno budni, slučajnost je za spavalice a za nas budne sve ima svoj razlog i svrhu.

“Grijeh pobjeđuje ako pravednici šute. Onaj koji može spriječiti zlo, a ne učini to i sam postaje sudionik u zlu.” Mahabharata