Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Voajeri vlastite intime!
Objavljeno: 19.01.2025 u Objavljeno: 20:08
Foto: Giannfranco AbramiPogled iza političke pozornice
Zakuhava se istarska politička scena. Polako vrije samo što ne prokuha. Ono što je do jučer bilo nezamislivo danas se odigrava. Zaigrala se Ninova djeca, možda se sutra i potuku. Jer djeca si umislila da će oni sutra voditi županiju, ali kako pridobiti članstvo. Sadašnji predsjednik stranke kojeg priznali mi ili ne, u nekoliko navrata pokušalo se svrgnuti s čelništva stranke, danas u konačnici gura svoju vlastitu volju želeći udobnu fotelju župana. Agitira u ime svoje volje, jer volja je htjela da on bude predsjednik stranke. Već od samog početka svoje vladavine oslanja se na svoje privržence ( čitaj lojalne) što je zapravo tragedija jer svatko koji je na čelu to može ostvariti, a u konačnici nitko ne snosi posljedice. Priznali mi to ili ne sutra će se osvetiti svima onima koji su bili protiv njega. Jer oslanjajući se na lojalne u stvari pokazuje vlastitu slabost, a to je „strah“, jer će oni lojalni, prvi sutra okrenuti mu leđa.
Zanimljivo je drugo Ninovo dijete, dijete koje pati od straha gubitka sigurnosti u nadolazećim vremenima. Jer svibanj je tu pred vratima! Iako je sagradio svoje ljestve u kojima podanici stoje gore i čvrsto se drže svojeg mjesta, ne želeći nikome pružiti ruku kako bi zadržali svoj položaj, strah se uvukao u kosti. Jer svjestan je da i „Bogovi“ doživljavaju svoj pad, a osobito tu na našim prostorima. Vješto manipulirajući koristeći najvišu prečku ljestava, a što mu položaj s ljestava i dozvoljava uz medijski prostor želi pridobiti dio članstva, nudeći na pladnju „dobar i učinkovit rad“, a u nutrini duše svjestan da ga bogovi sigurno napuštaju. Čvrsto držeći se rukom za litice na rubu provalije ne misli na bilo kakav pad.
A treće Ninovo dijete izigrava političko nahoče. Nigdje ga nema, drugi govore namjesto njega, a on i kada progovara , uočite da govornik uopće ne vrti iste rečenice, nego da rečenice, zapravo, vrte njega. Tako nakon svakog govora izgleda ošamućeno. Rečenice su ga toliko izmrcvarile, da bi ih ošamućene pustile u svijet. Zbog postignute bliskosti s rečenicama, kao zastupnik čitavo vrijeme je u borbi sa samim sobom. Njegova logopedska ekspanzija je neumoljiva. Njegova ambicija nije zatomljena već prenesena na druge i drugi nose njegovu ambiciju poput prirodne simbioze.
I svjedoci smo vremena da Ninova djeca marširaju ka fotelji. Na ustima laž koja nije toliko usmjerena prema drugima i nije se toliko lagalo o drugima, nego se drugima lagalo o sebi. Jer oni sve čine za fotelju i lažu da ih fotelje ne zanimaju. Oni kojima je ideologija najbitnija, drugima lažu da ih ideologija ne zanima. Onima, pak, kojima ideologija uopće nije bitna, nego ih isključivo zanima politička moć, lažu da ih zanima isključivo ideologija. Nesporno je jasno da kada su laži na djelu, lažima valja prilagoditi i iskoristiti medijski prostor.
Nekako me ovo vrijeme podsjeća da je stado ostalo bez pastira.
Roko Franin
.jpg%2C%20matija%20vla%C4%8Di%C4%87%20ilirik.jpg?1763380405502)
