Veliki intervju s novoizabranim predsjednikom ISU Istre Zlatanom Varelijom

Izdvojeno :

Objavljeno: 27.05.2024 u Objavljeno: 12:06

Varelija: „Prosječan umirovljenik osuđen je na životarenje ili ti bolje rečeno preživljavanje. Mi umirovljenici se moramo udruženi izboriti za ona osnovna ljudska prava, nas umirovljenika.“

Nedavno je, 16. svibnja u Pazinu, na redovnoj skupštini Istarske stranke umirovljenika (ISU/PIP) za novog predsjednika stranke Zlatan Varelija, publicist, književnik i aktivan politički radnik iz Umaga. Dosadašnji predsjednik Zdenko Pliško izglasan je počasnim predsjednikom. Valja istaknuti da je ISU najjača istarska politička stranka umirovljenika koja na Poluotoku aktivno djeluje 12 godina. Prilikom predstavljanja svog mandatnog programa rada Varelija je pozvao prisutne ( na skupštini ih je sudjelovalo više od 130 op.a.) da na izborima za Europski parlament 9. lipnja, podrže listu broj 9. i preferencijalno podrže kandidata broj 1 na listi – aktualnog istarskog europarlamentarca Valtera Flega. Flego je također kao gost došao dati podršku ISU, stalnom političkom partneru IDS-a. Umirovljenici su najbrojnija hrvatska populacija, a kao takvi i najbrojnije biračko tijelo, pa smo s predsjednikom Varelijom upriličili razgovor o radu ISU, važnosti i odnosu aktualnih vlasti prema umirovljenicima kao i ulozi ISU u lokalnim zajednicama te važnosti participiranja u političkom životu Istre.

Predstavite nam u kratkim crtama stranku i aktivnosti?

Nakon 12 godina življenja stranka se etablirala na istarskoj političkoj sceni. S pravom možemo reći da je danas odrasla i punoljetna. S članstvom koje broji preko petstotima članova koji uredno podmiruju svoju članarinu i članova koji su oslobođeni članarine uslijed svojih godina mora s pravom preuzeti svoj dio političkog kolača. Svojim temeljnim programskim načelima koje u sebi nose zalaganje za bolji život starijih osoba, umirovljenika, osoba treće životne dobi, invalida, socijalno ugroženih prepoznati smo kako na lokalnom tako i na Županijskom prostoru. Danas stranka aktivno djeluje u 14 Podružnica u Istri i kroz svoje vijećnike kako u Županijskoj skupštini tako i u općinskim i gradskim sredinama aktivni je učesnik političkog zbivanja na istarskom tlu. Zastupljena je sa svojim delegatima kao jedina umirovljenička stranka u Skupštini Istarske županije s dva vijećnika.

Nekoliko riječi o osnovnim naznakama u programu stranke.

S osnovnim načelima, stavovima koji su zacrtani u našoj Programskoj deklaraciji krećemo dalje u buduće razdoblje. Jer ona Programska deklaracija luč je oko koje stoje naši zadaci, ne, koje trebamo već moramo realizirati.

Nastavak u borbi za realizacijom ciljeva iz programske deklaracije a posebno u ostvarenju ciljeva iz socijalne, zdravstvene politike, kao i očuvanju istarske baštine dijalekta i dosada su bili naši zadaci. Sutra ih s novim vremenima moramo i dorađivati i unaprijediti. Boriti se u općinskim i gradskim sredinama za osiguran prijevoz, do medicinskih centara populacije treće životne dobi, socijalizacija kroz razne vidove druženja, osiguranje prostorija za druženje osnovni su preduvjet za bolji život umirovljenika. Sve ovo možemo pronaći u našim dokumentima i za to se moramo izboriti, Mi umirovljenici, jer nitko drugi se neće izboriti za ona osnovna ljudska prava, nas umirovljenika. Poseban osvrt danas na ovim prostorima je borba za antifašizam. Ne deklarativno, jer danas je fašizam promijenio oblik i metode djelovanja.

Cilj je u budućnosti stvoriti stranku na uzoru klasične kadrovske stranke. Što to znači? Osnova budućeg djelovanja prebaciti na rad Podružnica, dati im mogućnost afirmacije u svojoj sredini ne samo deklarativno već i vrijednosno. Podružnica postaje nukleus djelovanja, od nje sve započinje i kroz istu se dobar dio političkog djelovanja realizira. Ona je i „barjaktonoša“ prepoznavanja stranke, jer kroz njeno djelovanje mogu se najbolje realizirati programski ciljevi stranke. Kroz davanje određenih programskih sloboda Podružnicama u djelovanju na nivou općinskih i gradskih sredina jer samo kroz to djelovanje stranka se može širiti ne samo kroz broj članstva već i kroz djelotvorno djelovanje na prepoznavanju posebnih problema koje proističu iz pojedinih sredina. Podružnica mora postati mali centar djelovanja. Svjedoci smo danas i novih načina privlačenja novih članova, osobito kroz nove medijske i ine forme. Vrijeme je da stranka krene korak naprijed a to je osnivanjem svojeg Portala. Novi medijski korak je i novi izazov. Jer kroz Portal stvaramo novu komunikacijsku mrežu. Svakodnevne informacije iz podružnica šire naš informacijski prostor, stvara novi kontakte ne samo između podružnica već i među našim članovima. Vidljivost djelovanja kroz nove medije ne samo među članstvom već i šire otvara nove korake stvaranja novog članstva, novih simpatizera. Širiti ideje dio je i političkog zadatka.

Navedite aktualne probleme umirovljeničke populacije u Istri. Razliku između urbanih i ruralnih sredina.

Život u Istri različito se zrcali, a što se najvidljivije vidi na umirovljeničkoj populaciji. Rastakanje društva na bogate i siromašne najviše se osjeća na populaciji treće životne dobi. A još se to više očituje u razlikama između urbanih i ruralnih sredina. Ruralne sredine gube sve više korak, ostaju postrani, ponekad i zaboravljeni, jedino ih se sjeti svake četiri godine kada im se obećavaju brda i doline. Socijala, zdravstvo, javni prijevoz, a i opskrba sve je to što tišti te male ruralne sredine. Kada tome pridodamo i sve starije stanovništvo dolazimo do crne slike u našem ogledalu.

Koliko u Istri ima umirovljenika i kolika je prosječna mirovina? Koliko umirovljenika živi na pragu siromaštva?

Bez obzira na političke floskule Istarsko stanovništvo sustavno stari. Zanimljivo je da pogledate li popis stanovništva iz 2021. godine vidjeti će te da je najviše stanovnika u godinama između tadašnjih 62 do 69 godina u prosjeku preko tri tisuće stanovnika po navedenoj godini. To su današnji umirovljenici, čija prosječna mirovina na prostoru Istre iznosi negdje nešto ispod 500 EUR-a, što je nedovoljno za normalan život umirovljenika. Ali prosjek je prosjek! Danas s pravom možemo reći da dobar dio umirovljenika ne može preživjeti od svoje mirovine. Ili dodatno nadničari dok može ili prima neku vrst pomoći. Ali je li to život? Život u kojem jedeš jednom dnevno, u kojem pališ jednu žarulju? Prosječan istarski umirovljenik jedva spaja kraj s krajem.

Koje lokalne zajednice u Istri pokazuju najveću skrb za svoju stariju populaciju? Po kojim nadstandarnim mjerama je to najuočljivije?

Ono što je zabrinjavajuće je nesrazmjer u skrbi za umirovljeničku populaciju. Neki gradovi i općine shvaćaju položaj umirovljenika, dok određeni gradovi im općine brigu prebacuju na druge ustanove. Usporedimo li Poreč i Umag dva grada uvidimo ogromne razlike u brizi za umirovljeničku populaciju. Dok jedni mogu koristi mnoge beneficije drugi o tome mogu samo sanjati. Porečki umirovljenici koriste mogućnost jeftinog prijevoza, dio umirovljenika je oslobođen participacije dodatnog zdravstvenog osiguranja, povezan je javnim prijevozom do svih hrvatskih centara i bolnica, dok Umaški umirovljenici mogu o tome sanjati. Ali i ti snovi završavaju turobno i tužno na umaškom groblju. Govoriti o pomoći u kući je izlišno. Netko to ima besplatno, a netko s minimalnom mirovinom to si ne može priuštiti. Naš je zadatak pokrenuti niz akcija na tom polju, jer smo svjesni situacije umaških umirovljenika, a i ostalog stanovništva u niz ostalih mjesta u Istri.

Kakva nam je situacija s rastom novorođenih i umrlih u Istri? Je li to zabrinjavajuće?

Istra neumitno stari. Ne da je to zabrinjavajuće već i mnogo gore. Sela ostaju prazna, a gradsko stanovništvo neumitno stari. Po popisu iz 2022. godine svi gradovi bilježe negativni pad, daleko veći broj umrlih od novorođenih. Nema grada, općine u Istri koji ne osjećaju taj problem. Ali po našem običaju to kao da nas ne interesira. Uzmimo samo Grad Umag gdje je te godine rođeno 94 djece a umrlo 174 osobe, što je negativni pad od 80 osoba, čitava jedna generacija školskih prvašića. I nije Umag jedini, ali je simptomatičan. Gradske vlasti to uopće ne zanima. Ali i većinu umaških građana to ne zanima, kao da se to njih ne tiče.

Kakva je situacija s Domovima umirovljenika? Popunjenost i cijene? Je li cijena usluge smještaja preskupa?

Jedna od točaka našeg programa govori o tome da treba ujednačiti cijene domova. Cijene takozvanih privatnih domova iznad su mogućnosti plaćanja umirovljenika. Ako su domovi namijenjeni umirovljenicima koji su svojim dugogodišnjim financijskim izdavanjima i izdvajali za tu namjenu potrebno je da su oni i njima namijenjeni i pristupačni. Apsurdno je da su neki domovi izgrađeni na gradskom zemljištu i građeni po povoljnim cijenama, a domove koriste stranci. To mora prestati!

Kako iznaći financijska sredstva za ovu namjenu? U prvom redu prestrukturiranjem financijskog izdvajanja na nivou lokalnih jedinica. Ako su vrtići u nadležnosti lokalne vlasti, a zbog čega nisu domovi? Cjelokupnu socijalnu politiku treba prestrukturirati i to je i naš zadatak, putem izabranih saborskih vijećnika. Jer ti vijećnici nisu sami sebi svrha već ih moramo upregnuti poput magaraca u vozić da vuku teret koji im mi ukrcamo.

Zašto se forsira smještaj u Domove, a ne pomoć u kući u skladu s dostojanstvenim starenjem. Naravno, ukoliko im nije potrebna stalna zdravstvena njega. Brojni umirovljenici danas kvalitetno i aktivno žive svoju starost i trebalo bi im ponudit veću uključenost u društvo i osigurati adekvatno druženje, društveno koristan rad. Kako na to gledaju naši umirovljenici? Jesu li zadovoljni odnosom lokalnih vlasti prema njima?

Jedan od temeljnih djelovanja stranke i i program „Pomoć u kući“. Većina umirovljenika ne može si priskrbiti Dom, stoga je ovaj vid brige za umirovljenike jedan od naj praktičnih vidova brige za ovu populaciju. Svjedoci smo sve većeg raslojavanja društva čije su žrtve umirovljenici. Te je naš stranački fokus da ovom hvalevrijednom akcijom pokrijemo čitav teritorij Istre pa i šire. Nisu umirovljenici teret, oni mogu još uvijek pridonijeti društvu. Ali danas društvo ih u potpunosti marginalizira u bilo kojoj akciji. Uzmimo naprimjer: „Zbog čega ne bi umirovljenici mogli čistiti šume od raznog otpada, gdje bi se družili, a gradske i općinske službe to i adekvatno nagradili. Jedan mali ručak i kratku zabavu.“ Ali za to nema sluha. To je jedan od primjera a takvih ima napretek. O zadovoljstvu odnosa umirovljenika i pojedinih lokalnih vlasti izlišno je govoriti.

Osvrnimo se na umirovljenike Umaga. Oduzet je umirovljenicima slabijeg imovinskog statusa dodatak na mirovinu, nemaju klub ili odgovarajući polivalentni prostor za druženje, cijena Doma umirovljenika je jedna od najviših u Hrvatskoj, a s druge strane je cijena usluge u vrtiću besplatna i to za mlade ljude, čak i one jako dobro situirane koji su u punom naboju fizičke i intelektualne snage. Od mladih se stvarju paraziti društva, a starije generacije marginalizira i udjeljuju proračunske mrvice. Uskraćuju se i jednokratne pomoći. Smanjene su na godišnjoj razini isplate s četiri puta godišnje na dvije. Je li u pitanju socijalna diskriminacija i ponižavanje ljudi starije životne dobi?

Jednom sam rekao da je to fašistički odnos spram umirovljenika. Ne nisam bio grub, ali to je i osnovno kršenje ustavnih prava svakog građanina. Ne može netko biti privilegiran na osnovu drugog. Privilegije su sastavni dio našeg društva, stoga nije ni čudno gdje živimo. Živimo u gradu gdje mnoga djeca jedva čekaju da umru njihovi roditelji da mogu slobodno prodati nekretninu. Do jučer smo se zaklinjali u naše roditelje, a danas ih tjeramo na ulicu. Prosječan umaški umirovljenik osuđen je na životarenje ili ti bolje rečeno preživljavanje. Treba se samo osvrnuti oko sebe, otići kilometar dva izvan gradskih zidina i uvjeriti se u kakvom stanju žive pojedini umirovljenici. Ovdje neću iznositi imena gradskih čelnika jer to ničim nisu zaslužili jer se ničim nisu založili za umirovljeničku populaciju. Oni čak nisu sposobni niti provesti službene akte koje su donijeli, već ih tumače onako kao oni to žele. Naprimjer čl. 27. Odluke o socijalnoj skrbi. I čemu dalje pričati. Ono što je zabrinjavajuće, je da su i umirovljeničke udruge kao ovnovi na brvnu. Podijeljeni jer su neke u funkciji vlasti i to vješto koriste u individualnu vlastitu korist. I ako da čelnike tih umirovljeničkih udruga ili stranaka nije ništa briga za njihove članove, već jedino vlastito sitno kokošarenje. I ne, nećemo Mi umirovljenici postići nešto više ako se ne udružimo i jasno poručimo da smo i Mi sastavni dio ovog društva.

I što sutra?

Pokrenuti prve razgovore oko početka suradnje umirovljeničkih udruga i stranaka na području Istre. Jer moramo biti svjesni da nitko neće namjesto nas riješiti naše svakodnevne probleme. U niz navrata pokretale su se sporadične akcije oko nekih rješenja (naprimjer plaćanja Tv pristojbe) ali to je brzo padalo u zaborav. Predložiti ču najesen u suradnji sa svim političkim akterkina Istre i šire o sprječavanju pljačkanja banaka koje sustavno svakomjesečno bespravno uzimaju mali dio ionako male mirovine. O tome uskoro, jer ne treba sve reći. Treba nešto ostaviti akcije i za neposrednu budućnost.

Razgovarala: Sanja Bosnić

Ostale vijesti iz kategorije