Velik završni javni skup za spas morske obale u Savudrijskoj vali! „Idemo dalje, nećemo stati!“

Izdvojeno :

Objavljeno: 10.06.2023 u Objavljeno: 19:49

Okvir za sliku na kraju aktivističkog rada

Primiče se kraju potpisivanje peticija protiv nastavka devastacije obale u Alberima i davanja plaža u koncesiju u organizaciji građanske inicijative Umag –Savudrija. Potpisati se može još do nedjelje, 11.lipnja do 24 sata.

Ukazala mi se prilika pojaviti u ulozi aktivistice nakratko. Bila sam dio njihova nesalomljivog tima: Stefana Steve Vidonisa, Monike Bonazze i Danijele Vidonis. Sveudilj slušala sam njihova iskustva i osobno se uvjerila u neke reakcije građana na peticije. Kako je proteklo ovih tri tjedna prikupljanja potpisa? Nevjerojatna avantura.

Problematika

Prvo, doznajem da su im priječili postavljanje štanda na javnim površinama trgovačkih lanaca Plodina, Kauflanda, Lidla i Spara. Iako je riječ o nevladinoj inicijativi i bez političkih je konotacija, privatne kompanije to očito smatraju opasnom misijom? Ili su tražili (ne)odobrenje u Gradu Umagu?

Drugi problem su im predstavljali mediji. Nacionalni osobito. Silenzio stampa, tj. uskraćivali su informacije o devastaciji obale i peticiji. Malobrojni su ih pratili, a među njima naša Tiramola, etablirana istra24, Morski.hr uz još nekoliko istarskih radio postaja. Gradski radio Eurostar nije se oglasio ili ih pozvao u studio na razgovor. Jednostavno nastavili su s plaćenim ili cenzuriranim vijestima koje nazivaju činjenicama. Jednostranim, bez odlaska u Albere. Logično, na plaći su gradske tvrtke! Komunele.

Istina izbila na površinu. Nisu Slovenci krivi za sve!

Slovenski mediji pokazali su daleko više interesa od hrvatskih. Govori li nam to nešto? Ali ne prvenstveno zbog slovenskih državljana u Alebrima, kako će si neki protumačiti. Tih Slovenaca koji su postali kolateralne žrtve, poput Umažana, velikosrpskih investitorskih apetita u toj turističkoj zoni i na obali u Savudrijskoj vali. Njihovi su mediji naprosto zgroženi s golemim razmjerima devastacije. Baš žale. U nevjerici su da je takvo što moguće. Možda zato što imaju samo 51 km svoje obale, ponosni su na nju i zadrto ju vole. Drugi problem zbog kojega su pratili događanja su njihovi državljani, vlasnici 214 parcela iznad plaže i buduće šetnice. Perfidno ih se nastoji izgurati iz te zone s lažnim izjavama. Tobože su bili okupatori i uzurpatori pomorskog dobra, pri čemu se građane Umaga nastoji prikazati kao nevine žrtve njihove uzurpacije. A što predstavljaju sada ovi rušitelji obale -Grad Umag i tvrtka Čista voda projekt? Zar su oni su veliki osloboditelji, ali za svoj privatni interes? A narod tko šiša! Ne dajte se zavaravati, ovi Slovenci nisu nikada bili uzurpatori obale u Alberima. Lokalna vlast tim dezinformacijama nastoji opravdati vlastitu okupaciju i devastaciju pomorskog dobra. Spomenuti Slovenci su vlasnici građevinskih parcela, danas u zoni turizma Alberi, još od pedesetih godina prošlog stoljeća. I nisu bespravni graditelji po šumama i poljoprivrednom zemljištu kao neki njihovi zemljaci. Zlonamjerno ih se nastoji izjednačiti ne bi li se na njih navukao gnjev javnosti kao na sunarodnjake, ilegalne graditelje. Nisu svi Slovenci bespravni graditelji, kao što nisu ni svi Hrvati ustaše! Nepopularan narativ protiv njih koristi samo jedan čovjek u namjeri glorifikacije šetnice na pomorskom dobru, koja se gradi, najviše za potrebe bogatih gostiju i vlasnika privatnih apartmana iz resorta Petram. Ali što reći za građevinsku dozvolu s kojom iz Grada Umaga grade šetnicu na rubovima obale, a nije usklađena s planskom podlogom UPU Alberi –turizam i urbanističkim planom Istarske županije?!

Neki se građani tresu od straha. Živjela demokracija!

To su samo neke od nevolja s kojima su se suočili i svašta doznali naši aktivisti, ali reklo bi se da im je najgore iskustvo bilo ono s građanima Umaga. Način na koji neki funkcioniraju u gradu.

Brojni su im prilazili čestitati na hrabrosti, izražavajući hvale i podržali su inicijativu, no nisu se usudili staviti svoj potpis na papire zbog straha. Nažalost, racionalnog. Navodili su razloge radi kojih neće potpisati, poput: “… Neće mi dijete upisati u vrtić…”,”… Dobit ću otkaz jer radim u gradskom poduzeću, gradskoj ustanovi ili gradskoj upravi…”, “…Neće mi odobriti jednokratnu pomoć iz Grada…”,”… Neće me izabrati na natječaju za obavljanje tih i tih poslova…”,”…Neće mi asfaltirati put do kuće…”, “…Neću na natječaju dobiti u najam poslovni prostor Grada…”, „…U najmu sam u gradskom poslovnom prostoru…“ , “ …Imam za obaviti još neke pregovore s Gradom, a znaš kakvi su oni. Osvetoljubivi…“…Neće od mene iz Grada kupovati brisoguz (papir za WC) i sl…”,”…Neće nam udruga dobiti dotaciju iz gradskog proračuna…”,”…Neće mi se dijete, žena, baba, djed i stric zaposliti u gradskoj firmi…”, ”…Neću dobiti gažu u Umagu…”,”…Povećat će nam komunalnu naknadu…”,”…Povećat će nam paušalni porez po krevetu za iznajmljivače…”i još brdo toga. Da nije istinito, zaista bi bilo smješno, a ovako su aktivisti u ovih nekoliko dana imali priliku osjetiti nezdravu atmosferu u zraku, atmosferu netrpeljivosti shvativši da se u stanovnike uvukao zbiljski strah zbog jednog “Big Brothera” na vlasti (poput onog iz Orwellove 1984.), koji se ne ponaša u skladu s etičkim vrijednostima, ne upravlja gradom demokratski nego vlada autokratski. I očito je uspio utjerati ljudima strah u kosti. Taj „Big Brother“, kao tipični primjer vođe iz totalitarističkog režima organizirao je mehanizam totalne kontrole i nadzora građana, pa se čini da je u Umagu opasno imati svoje mišljenje ili se zaustaviti na nekoj javnoj površini u razgovoru s njemu neprihvatljivim oponentima- neprijateljima. Evo samo jednog primjera. Neki potpisnik pozvao je tako jednu aktivisticu: „Molim vas, dođite u moj auto s listovima peticije, potpisat ću vam, ali da me ne vide na djelu…“

Stranci dolaze zbog naše nedirnute obale

Inače, aktivisti ističu da su najprimjereniji kvartovi gdje su žitelji blagonaklono s puno protestnih izjava potpisivali peticije bili Komunela, naselje J. Rakovca, Lovrečica i Petrovija.

Međutim, najdirljiviju podršku pružali su im strani gosti. Oni navijaju i stišću palčeve da se zaustavi devastacija naše rajske obale. Evo jednog razgovorčića s dvije mlade Njemice. (in bad english)

-For what is the petition? (gledaju fotke Albera)

-To stop the devastation of the our coast in Alberi. (kažem ja)

-Oh, very sad. We come in Croatia because you have the most beautifull coast on the world and the best beaches. Private beaches for rich people is not right. The sea belonges at all people. Good luck!

Veliki dobitnici aktivisti Umag -Savudrija

Ukratko sam vam nastojala dočarati malo svojstvenih fenomena u Umagu na koje može naletjeti ukoliko se bavite demokratski dozvoljenim aktivizmom. Raskrinkat ćete u ljudima puno mračnog pogleda na društveni život u gradu, prvenstveno zbog osjećaja nevidljive stege proizišle iz ruke „Big Brothera“. No aktivisti su se hrabro suočili sa svime, nisu odustajali, to ih nije obeshrabrilo. Uspjeli su probudili dio umaške javnosti, njihovu zdravu pamet i razum pokazavši svoju zrelost da se mogu nositi i s ozbiljnim situacijama. Time što su već usudili konfrontirati i zaustaviti nastavak devastacije umaške obale pokazali su snažan osjećaj odgovornosti prema JLS, domovini i državi. I neće stati na tome, jer treba u ljudima osvijestiti da hrvatska obala pripada svima, a ne samo njima.

Stoga je za očekivati da se ovi mladi ljudi i njihovo brojni podupiratelji neće tu zastaviti i nastavit će se protiviti rušenju i betonizaciji umaške morske obale kao i ostalim autoritarnim tendencijama i štenim odlukama gradske vlasti. Kako god prošle brojčano dvije peticije, ovi aktivisti su VELIKI DOBITNICI jer su uspjeli probuditi u mnogim sugrađanima snažan osjećaj odgovornosti. Ili kako bi rekao Stevo:“ Puno malih ljudi čine zajedno velika djela“. Osvijestite spoznaju u kakvom društvu živimo.

Pružimo aktivistima iz Umaga- Savudrije sutra, 11. lipnja podršku na javnom skupu u Alberima, u 17 sati.

I za kraj, s malo crnog humora opraštamo se do daljnjega od njihova aktivizma. Najsnažnije oružje protiv moćnika je u rukama onih koji su zadržali svoju intelektualnu autonomiju, pravo na vlastito mišljenje i smisao za humor.

Sanja Bosnić

Ostale vijesti iz kategorije