Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Usnula Trnoružica
Objavljeno: 22.03.2025 u Objavljeno: 23:16
A gdje je oporba?
Je li to sve ovo vrijeme umaška oporba usnula četverogodišnji san, pripituju me moji sugrađani. Nigdje glas, tek pokoji pijevac zakukuriči i to je sve. Dok su u ostalim istarskim gradovima već započele rovovske bitke, umaška oporba još nije izgradila niti prvi rov.
U ovom tekstu govore moji sugrađani, prenosim njihove riječi, njihova razmišljanja pred novi izazov, skorašnje lokalne izbore. Što da kažem, teško je nabrojati riječi o umaškoj oporbi. Nikako da digne glavu s jastuka. Nada se da kada se probudi i protrlja oči biti će nešto novo, uzjahati će vlast. San je najjednostavnija radnja u koju ne treba uložiti niti trunku napora. Boje li se oni vlasti? Jer za obnašanje vlasti potreban je trud govore neki, dok drugi nadodaju, nigdje ih nema tek poneko slovo na društvenim mrežama i to je sve. Pitam se sutra : sutra nakon izbora kriviti će nas što nismo izašli na izbore propituje se jedan od sugovornika. A što nam nude? Tišinu i Trnoružićin san u trnju i draču. Tada je lako naći krivca poput prošlih lokalnih izbora, posuti se pepelom i dalje bauljati umaškom stvarnošću. A svjesni smo gdje grad srlja i kao da njih nije briga.
Pogledajte sela? Nisu se pomakla iz doba socijalizma dapače još i gore. Ljudi nemaju niti prijevoza do Umaga, odavna su zatvorene trgovine, a o ostalom da i ne govorimo upozoravaju žitelji ruralnih područja. A gdje je tu oporba, i ona nas je zaboravila. Nigdje nikoga, niti glasa od nje. A sutra će nas pitati za glasove, koju sekundu prije izbora.
Dio mojih sugrađana pita se: Kako da se suprotstavi oporba sadašnjoj vlasti? Koji su njeni ciljevi i što realno može ponuditi građanstvu. Ujedno naznačuje i neke odgovore. Nije li vrijeme da se oporba okupi oko jednog jedinog cilja, srušiti dosadašnju vlast. Okupiti se u jedan oporbeni blok, zaboraviti vlastita ega i krenuti u zajedničku akciju. Jednom riječju preći preko nekih nesuglasica, stvoriti zajednički pakt i krenuti sa štitom u borbu. Vjerujem da bi polučili uspjeh slažu se mnogi moji sugrađani. Jer zajednički smo jači, može biti dio slogana. Odgovornost za ovakav napor i akciju mora preuzeti najjača oporbena stranka, pokrenuti ne samo sebe već i sve oko sebe. Jer na istoj je odgovornost, htjela to ona ili ne, jer u protivnom pripisuje si odgovornost za neuspjehe. Dio mojih sugovornika s pravom se pita: Je li ona to danas na našem prostoru sposobna?
Piše:Roko Franin