Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Urinirati još uvijek ne znači i srati protiv gradske vlasti!
Objavljeno: 18.03.2025 u Objavljeno: 15:59
Foto: Facebook
Carstvo uhljebizma i mitologije
Ima ih koji novinarsko kritičko pisanje o javnim politikama i Tupsonima koji su uletjeli u odijela (Jurica Gašpar) nazivaju uriniranjem. Sve dok gospoda DORHIĆI ne otvore ladice pa izvade iz njih ukiseljene kaznene prijave i pokrenu istrage protiv isluženih zaslužnika i umreženih ortaka što si priskrbljuju osobnu korist, novinari istraživači samo će obavljati svoj posao i poticati institucije sistema da rade efikasnije svoj posao. Jer ovi lokalni šerifi, zaštićeni kao pande, javnim novcem potkupljuju potkupljive i narcisoidno vode narod u kolektivno sljepilo. Pa kad netko s mudima, nepotkupljiv izloži svoje ime u javnosti pišući o nemoralnim činidbama, zloporabama položaja i ovlasti tih Tupsona nađe se poneki gospodin Netalasajući što u Potemkinovim selima u ružičastim naočalama vidi razvoj neke lokalne zajednice misleći kako je to dovoljan razlog da se šuti o onome što se krije iza tih sjajnih kulisa.
Zašto šutjeti? Samo iz koristi
Da se šuti protiv parazitskog sustava uhljebizma, šuti protiv netransparentnog razmetanja milijuna gradskih novaca u nerazvojne projekte, botoxiranih zahvata u gradu, neprestane prodaje gradskih nekretnina? Šuti oko sumnjivog izbora slovenskih tvrtki za izvedbu kapitalnih investicija po gradu, pogodovanja plinarskom i srbijansko-ruskom krupnom kapitalu u prostornim planovima Grada na štetu svojih građana? Šuti kad gradonačelnik sebi i rodbini urbanizira parcelu u Juricanima, a nećaku (ili sebi?!) javnim novcima sagradi cestu do parcele u Matelićima, dok stanovništvo iz prigradskih naselja vozi po cestama s rupama i još sere u septičkim jamama? Šuti kad stranke pričaju o mitologiji, skandalima gradonačelnika, njegovoj „kupljenoj“ diplomi, pogodovanju ljubavnicama u javnim poslovima, kuščevizmu i bandićizmu…? Pa svakom bi normalnom i moralnom građaninu nakon što lokalni šerif zaigra takvu igru morao proraditi želudac i crijeva i dobiti proljev nakon svega, ali srećom novinari imaju dobar želudac pa još uvijek tek uriniraju po hrvatskim mitomanima i pljačkašima.
Najljepše je doći i otići
Ne voli se domovina ili neki grad zbog cvijeća, parkova, kružnih tokova, dječjih vrtića, klackalica, šetnica, trgovačkih lanaca, benzinskih pumpi, previše dobre propagande, energetske obnove fasada, srednje škole (bez učenika), jet set priredbi…kruha i igara. To je tek ona druga strana medalje ili B strana singl ploče u nekom gradu. Najljepša samo doseljenicima ili gostima grada što uživaju u idiličnim ljetnim mjesecima na nekoj umaškoj plaži, a navečer preplanuli pijuckaju vrhunsko istarsko vino u nekom open baru. Gledaju usput ATP turnir koji egzistira od 1990.! I onda potamnjeli odu.
Treba živjeti u nekoj sredini (kao u braku) i dubinski ispitati i osjetiti kako (ne)funkcionira svakodnevnica i onda shvatiti koliko ta gradska vlast ne njeguje socijalni dijalog, ne prezentira građanima razvojne programe, živi udaljeno od svojih građana i poduzetnika zbog čega nemamo sređenije društvene odnose, nemamo uspješno gospodarstvo zbog čega mladi napuštaju grad, a što je temeljni faktor razvoja lokalne zajednice i društva u globalu.
I još kad takvi gramzivi šerifi, gospodari uhljebizma i arhitekti lokalnih modela korupcije javnim novcima plaćaju svoju zaštitu, svoj lažni imidž u medijima, šira bi javnost i novinari valjda trebali biti fikus?!
Srećom pa ima onih koji se ne mire zbog tihog propadanja grada i znaju s kakvim programima se mogu sanirati nastale štete, a prilika će se ukazati, jer sva su carstva propala, pa i hrvatskih Tupsona koji su uletjeli iz svojih lažnih odijela u skupa kupljena novcima poreznih obveznika.
(Nitko nije jači od sudbine, pa ni lokalni šerifi koji u sebi pjevuše kako im nitko ništa ne može. )
Mi iz Tiramole, smo ipak starije kuke koje obožavaju Đoletove sudbinske pjesme, a refren iz one “Krivi smo mi” glasi: “Sorry matori, krivi smo mi koji smo ćutali. Putuj Evropo i poš'lji nam malo peciva. Nama je dobro - sreća jedna neizreciva. Putuj planeto, ovde se vrag priziva!“ Nama je lepo, taman kako smo zaslužili…“A Umag zaslužuje i može više!
Tiramola