Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
.jpg)
Upoznajte istarske freske. Gornja Bujština, I. dio
Objavljeno: 08.12.2024 u Objavljeno: 22:04
Oprtalj, raskošno središte fresaka na Bujštini
Želite li doznati više o istarskim freskama onda svakako morate posjetiti Kuću fresaka do koje vodi glavna ulica u Draguču. Kuća freska je smještena je u prostoru stare škole u Draguču i zajednički je projekt Županije Istarske i Općine Cerovlje, kojem su se kasnije priključili Regija Veneto i Ministarstvo kulture. Svi oni prepoznali su značaj zidnog slikarstva u Istri, specifičnog fenomena kulturne baštine, čije očuvanje i prezentacija zahtjeva velik trud i znanje. Njezina je funkcija posjetiteljskog interpretacijskog karaktera poput Kuće istarskih kaštela u Momjanu, ali već sam naziv pojašnjava da u Momjanu možete doznati puno toga o istarskim kaštelima.
140 lokaliteta u Istri
No zasigurno bi prvi korak svakog istražitelja i znatiželjnika trebao nagnati da najprije upozna freske u sakralnim objektima u neposrednoj blizini, što će biti motiv koji će intrigirati mnoštvo zaljubljenika u povijest Istre da se ustremi k daljnjim istraživanjima u malim turističkim obilascima Poluotoka i otkrivanja bogate materijalne i nematerijalne baštine u destinaciji.
Zadivljuje spoznaja da postoji tako velika količina sačuvanoga zidnog slikarstva na relativno malom području kao što je Istra. Riječ je o približno 140 lokaliteta, od velikih i raskošnih fresko ciklusa do pojedinačnih scena i sitnih fragmenata. Prve freske u Istri nastaju na prijelazu iz 8. u 9. stoljeće, ali u 11. stoljeću počinje prava produkcija zidnog slikarstva i traje sve do sredine 16. stoljeća. Istarske su freske živa i autentična umjetnost i gotovo se sve nalaze u crkvicama, pitoresknim istarskim gradićima, selima ili, usamljene, na brdu. Ondašnja crkva kao da nije bila zgotovljena dok je majstori-slikari nisu ukrasili freskama. U srednjem vijeku freske nisu puki ukras, one su mnogo više od toga. Nepismenost, česta pojava u srednjovjekovnom istarskom selu, ublažavala se i freskama, štivom za nepismene. Istarske su freske zapravo tekstovi prevedeni u slike, sadržaji razumljivi publici koja ih gledajući čita.
Na području zemljopisnog teritorija Bujštine, na takozvanoj Gornjoj Bujštini pronađen je najveći broj od kojih vam predstavljamo i preporučamo za razgled neke od najljepših istarskih fresaka pronađenih u Oprtlju. Crkvici svete Marije i svete Jelene.
Crkva sv. Marije
Na cesti koja vodi prema Oprtlju podno brežuljka nalazi se Crkva sv. Marije uz cestu koja vodi prema Zrenju, Šterni i Bujama, u hladu čempresa koji su se pred njom nanizali.
U crkvi je slikalo nekoliko majstora. Gotičko svetište nije sačuvano te ne znamo što je u njemu bilo prikazano. Na trijumfalnom luku slikar se potpisao i datirao sliku. Riječ je o Kleriginu iz Kopra koji 1471. slika Navještenje te pod njim sa svake strane luka po tri sveca. Slika i Bogorodicu zaštitnicu na južnom zidu. Kompozicija Navještenja uokvirena je arhitektonskim elementima: dva kanelirana stupa korintskih kapitela nose arhitrav ukrašen antikiziranom viticom. Anđeo u svijetloj odjeći na lijevoj strani luka kleči pred visokim zidom obzidanim kruništem iza kojeg se uzdižu krošnje stabala. Marija kleči ruku prekriženih na prsima, pred visokim stalkom s knjigom, a iza kreveta s baldahinom. Jasan crtež, naglašena upotreba antikizirajućih motiva i pokušaj iluzionističkog prikazivanja kao izražajna sredstva renesanse govore o modernim strujanjima koja su utjecala na Klerigina.
.jpg?1733694876595)
Ostali slikari pokazuju nemediteranske, sjevernjačke utjecaje. Na južnom zidu uz svetište autor ciklusa Marijinog života stvara u duhu meke gotike. Njemu nasuprot između dvije bordure akantusovih vitica šest je scena slikanih u Knitterungstilu. U gornjem registru Bogorodica na prijestolju okružena je anđelima, a sa strane prikazima sv. Roka i Sebastijana. U donjem registru u sredini sv. Juraj ubija zmaja, a sa strane su sv. Kristofor i Petar. Pod nogama sv. Kristofora je meluzina, dvorepa sirena s krunom na glavi. Uz sv. Petra opisan je donator – zemljoradnik (uz njega je kosir) koji je imao dovoljno novca da naruči ovaj prikaz. Ostatak fresaka, kristološki ciklus od dvadeset četiri scene, pripisan je tzv. Šarenom Majstoru, koji pojednostavljuje subalpska slikarska strujanja.
Crkva sv. Jelene
Crkvica sv. Jelene nalazi se na vrhu brijega izvan naselja, oko kilometar južno od mjesta.
Ta romanička kapela Sv. Jelene jednobrodna je građevina s upisanom polukružnom apsidom. Iznad zapadnog pročelja uzdiže se malena zidana preslica, a s obje strane ulaznih vrata nalazi se po jedan prozor. Sjeverni i istočni zid posve su zatvoreni, a još jedan prozorski otvor nalazi se na južnom zidu građevine.
U Sv. Jeleni, od nekada u cijelosti oslikane crkve očuvane su freske Navještenja na trijumfalnom luku, a u polukaloti apside Krist u mandorli okružen simbolima četvorice evanđelista i okruglim medaljonom s uskrslim janjetom. Slijeva mu stoji sv. Jelena, a zdesna najvjerojatnije sv. Nazarije, koparski biskup.
Paleta našeg slikara ograničena je na četiri osnovne boje: bijelu, žutu, crvenu i plavo-zelenu uz detalje izvedene ljubičastom bojom. Iako crvene boje ima najviše, optički dominira plavo-zelena, karakteristična za ovog slikara. Ona svojim pastelnim tonom stvara atmosferu nadrealnog i transcendentnog te slici daje mekoću. Plastičnost slikar postiže modeliranjem crvenom bojom na svijetloružičastom inkarnatu. Debelom linijom obrubljuje siluetu tijela da bi likove plastično odvojio od pozadine. Dekorativnost je naglašena obilnom upotrebom ornamenta kojim slikar razbija plošnost. Prevladava dojam stilizacije i geometrizacije oblika. Cjevasti oblici ponavljaju se kako u oblikovanju čitavog tijela, tako i u stvaranju ruku i nabora na haljinama, pa čak i krila anđela. Sadašnja prozračnost slika tek je dojam nastao zbog djelomičnog opadanja pigmenta jer je nanesen u tankom sloju. Detalji su izblijedjeli tako da neki likovi izgledaju poput duhova. Anatomski i portretni detalji tipizirani su, pogotovo jajolika, blaga, ljupka lica te valovito stilizirana žuta kosa.
Freske su se donedavno pripisivale radionici koparskog slikara Klerigina da bi se u novije vrijeme preciznije smjestile u furlansku radionicu koja djeluje i u obližnjim Čirkotima.
Što treba znati o freskama?
Prilikom razgleda fresaka nastalih u razdoblju srednjeg vijeka, treba znati da freske nisu predstavljale samo ukras, već i natpise za većinsko nepismeno stanovništvo. Mještani su gajili poštovanje, divljenje i molili su se pred slikama Bogorodice, Isusa, svetaca i zaštitnika pojedinog mjesta. Istovremeno su ih te slike i upozoravale da ne budu grešni jer ih čekaju scene sa slika, poput posljednjeg suda i slično. To su bile opomene koje su slikari stavljali na izlazima iz crkava.
Benediktinci su u Istru donijeli prve značajnije freske u 11. stoljeću. Često su i sami bili autori slika s romaničkim i bizantskim elementima. O izradi ovih slika ponajviše je znao pokojni akademik Branko Fučić, po mnogima najbolji u poznavanju istarskih fresaka. Majstori-slikari najprije bi na debelo i grubo ožbukali unutrašnjost crkve, zatim bi prosijali vapno i zamiješali ga sa sitnim pijeskom te napravili prvi grubi sloj. Drugi sloj nije bio premazan odjednom, već bi se radio samo onaj dio na kojem bi se taj dan slikalo. Freske koje su obrađene dosad od strane stručnjaka: Bačva (crkva sv. Majke Božje od Karmela), Bale (crkva sv. Duha), Barban (crkve sv. Antuna i sv. Jakova), Beram (crkve sv. Martina i sv. Marije od Škriljinah), Draguć (crkve sv. Elizeja i sv. Roka), Dvigrad (crkva sv. Marije od Lakuća), Gradišće kod Divače (crkva sv. Helene), Hrastovlje, Kanfanar, Kopar, Lindar, Oprtalj, Pazin, Peroj (Batvači), Podpeč kod Črnog Kala, Rokotule, Svetvinčenat (Savičenta), Sv. Lovreč, Vižinada, Zanigrad, Žminj.
Nastavak: Freske u Čirkotima i Sorbaru, II.dio
Pripremila: Sanja Bosnić
Izvor: Istrapedia; Revitas; Projekt Srce Istre – Heart of Istria; Knjiga objavljena pod nazivom „Slikarstvo od 4. do 15. stoljeća-Pittura dal IV al XV secolo“ treća je iz edicije „Umjetničko blago istarske crkve-Il patrimonio artistico della chiesa istriana“, koju potpisuje skupina autora – Ivan Matejčić, Nikolina Maraković, Željko Bistrović, Nina Kudiš i Sunčica Mustač.
Foto: Revitas; Istarska županija; Grad Buje; Općina Oprtalj; Facebook
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
