Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Umaški Monopoli. U čemu je štos?
Objavljeno: 21.02.2025 u Objavljeno: 19:13
Matematika bez matematike ili osobni interes?
Niz apsurdnih situacija u Umagu navodi nas na logična pitanja na koje ne nalazimo logične odgovore, ali ni političke, jer su u suprotnosti sa zdravim razumom ili lokalnim interesima.
Tiču se matematike koju SDP-ovi čelnici Umaga kao pijani milijarderi koriste, ne navodeći nužno opravdanje svih svojih rastrošnih projekata i investicija, očitih primjera raspikuća.
Stoga nije potrebno preduboko zagrebati u njihove modele djelovanja da bismo posumnjali u nečiste namjere besramnog razbacivanja javnih novaca. Navest ćemo nekoliko primjera rastrošnosti i manipulacije umaškim građanima.
Stupidnost
Umag je uvijek slovio kao mjesto sigurno za život. I prometovanje. No, u zadnjih desetak godina vozači, pa i pješaci stjerani su kao ovce u tor. Grad sve više podsjeća na koncentracioni logor u cvijeću, s fizičkim zabranama na svakom koraku. Time stanovnike upozoravaju na uvedenu diktaturu vlasti i kontrole.

Foto: Avenija stupića
Pa su tako zakrčili stupićima svaki ugao, ulice, ceste, šetnice…Raste i broj rampi kojima priječe ulaze na neke javne površine Grada. Povećavaju broj kontrolnih kamera na javnim površinama, kao da je Umag grad slučaj i zauzima vodeće mjesto u Crnoj kronici, i nužno je pojačati nadzor. Umjesto da slične prepreke i kamere postave sebi u gradske prostorije, službena vozila i na ostala mjesta gdje kompromitirana vladajuća kasta u tajnosti stvara oko sebe mrežu korumpiranih. Zar su zaista umaški stanovnici postali toliko stupidni da im stupićima treba oduzeti njihov vlastiti prostor slobodnog kretanja, prometovanja i parkiranja? Čemu sve te prepreke po gradu?
Harač rajo…
Što u gradskoj upravi nisu zaposlili još kojeg prometnog redara i naplaćivali kazne za nepropisno parkiranje čijim bi haračem napunili proračun i uveli više reda, jer ovako, što više stupidnih prepreka instaliraju, sve više je i nereda u gradu i prometovanje postaje ozbiljan problem. Ali što ako je pravi razlog svih ovih instaliranih fizičkih prepreka, ugradnje na stotine preskupih inox stupića i rampi te kontrolnih kamera da bi nekome omogućili izdašnu zaradu? Ali to nije sve…
Manje posla, više zaposlenih
Druga stupidnost koja eskalira su novozaposleni radnici na parkiralištima. Kontrolori parkinga iz trgovačkog društva Komunele d.o.o., na čelu s SDP-ovim menadžerima. Nakon što su konačno regulirali naplatu parkirnih mjesta za stanovnike Umaga godišnjim kartama, umjesto da smanje broj zaposlenika (osim u ljetnim mjesecima), povećali su ga. Neslužbeno doznajemo da trenutno šeta gradom čak šest?! kontrolora za plaćicu od cca 1000 eura. Ali to nije sve…

Foto: Parking free
Grad Umag ulaže u uhljebništvo

Zaposlili su i političkog stručnjaka za socijaldemokratska pitanja u gradskoj firmi Komuneli do.o., druga Igora Belasa, predsjednika SDP-a Pule. Pa tako čovjek putuje svaki dan na šefovske poslove da bi povećao prekobrojnu kvotu zaposlenika. U prilog pohvali SDP-ove uhljebničke politike govore i hortikulturni radnici, koji u nemalim grupama čeprkaju na majušnim zelenim površinama grada i kružnim tokovima.

Ovakav ustaljeni model SDP-ova rasta uhljebnika u Umagu bubri kao tijesto, a ponovimo i to da je Komunela sve do nedavno na kraju kalendarskih godina bilježila minuse u financijskim godišnjim izvještajima, što ih kao gubitaše nije spriječilo kupiti drugog gubitaša radio Eurostar i preuzeti još jednog gubitaša Gradsku kavanu. Prema dostupnim podacima Trgovačkog suda. S kakvim motivima i opravdanom ekonomskom računicom sve to rade? Ali to nije sve…
Neefikasan POS model
U Umagu suprotno rastu broju uhljebnika bilježimo kontinuirani pad stalnog broja stanovnika od 2011. godine. Mladi i obitelji iseljavaju, a iz Grada sukcesivno potiču model gradnje POS objekta i to svaki put s većim brojem stanova. Sljedeća zgrada u planu POS 5, trebala bi brojati preko stotinu stanova. Ostaje matematička nevjerojatnost kako to da proporcionalnom izgrađenošću ne rješavaju proporcionalno i egzistencijalna pitanja zbrinjavanja svih tih “beskućnika“ nego ih se više pojavljuje na listi prvenstva. To samo potvrđuje da je ovaj model poticane stanogradnje postao neefikasan! Jer bilo bi logično da se problemi stanovanja rješavaju i onda gradi sve manji broj POS stanova. Međutim, smuljanom matematikom Grada Umaga proizlazi da podržavaju model POS-a kako bi se na listu prvenstva ugurale i kojekakve Amire te mnoge paralije koji imaju spreman keš za kupnju stana u kojem njavjerojatnije neće nikad stanovati. Neka im se nađe, jer je puno unosnije držati lovu u ciglama nego na banci.

Drugi su pak mišljenja, da je motiv izgradnje prevelikog broja POS stanova u Umagu ne bi li APN i Grad Umag zavrtjeli što veću lovu s građevinskim tvrtkama koje grade, i zabole njih uvo tko će useliti, i koliko će najpotrebitijih izvisiti jer neće ostvariti bankovni kredit za kupnju stana. Ali ni to nije sve…
Igrališta više od potreba
Duži niz godina u Umagu raste broj umrlih u odnosu na broj rođenih. Pad prirodnog prirasta bilježi se već 15-ak godina. Na +/- istoj cifri vrti se na godišnjoj razini broj novorođenih. Međutim, sagradilo se 40 dječjih igrališta s igralima koja su na velikom broju lokacija neiskorištena, jer zapravo domaćih mališana nema!
Kome se tu pogoduje pretjeranom kupnjom igrala koja sigurno neće potaknuti roditelje na proširenje obitelji? Kao i mjera s besplatnim vrtićima. Je li ikada itko u ovom licemjernom društvu uspio pojasniti koji socijalni motiv stoji iza toga da se ultra bogatim roditeljima pruža besplatna usluga boravka njihova djeteta u dječjem vrtiću?

Foto: Ovdje je sve počelo 2017.
Nota bene, do nedavno je participacija, tj. cijena usluge boravka u umaškom dječjem vrtiću bila najniža u Istri. Kretala se oko 80 eura, dok socijalno ugroženi nisu plaćali ništa! A danas ispada da su i ultra bogati socijalno ugroženi pa im se ovako pomaže da malo prodišu. Ali ni to nije sve…
Stambene višekatnice umjesto dječjih vrtića?
Zadržimo se još kod predškolskog odgoja. Trenutačno su zatvorena tri dječja vrtića, a mališani raspoređeni po postojećim objektima. Nema povećanja broja djece, ali ipak je u najavi izgradnja novog predškolskog objekta? Očito treba graditi novi (nadajmo se da će izvođač radova biti slovenska tvrtka) kako bi se ovi postojeći objekti na atraktivnim lokacijama utopili prodajom “građevinskoj mafiji” gdje će ovi graditi nove stambene višekatnice za nevidljive iliti povremene stanovnike Umaga. Ali ni to nije sve…

Foto: Hoće li se desiti for SALE?
Grad Umag protiv svojih građana
Grad Umag u novim ID PPUG-a Umaga povećava sebi građevinske obuhvate, koje kasnije uglavnom prodaje građevinskim tajkunima, vlasnicima s lovom sumnjiva podrijetla, dok svom lokalnom stanovništvu ne žele urbanizirati manje parcele, za rješavanje potreba stanovanja ili stanovanja svoje djece. „Nema potrebe za novim proširenjem građevinskog obuhvata, odgovaraju iz Grada Umaga“, pa je preko tisuću privatnih zahtjeva ostalo odbijeno!
I tako, radi se protivno interesima građana, troši na megalomanske projekte, kao što je i zadnji primjer umaške tržnice veličine svemirskog broda, skupocjenog popločavanja Nove obale kamenim pločama, kupovine čak osam vozila- kombija za zajednicu sportskih udruga…i još je niz neskromnih egzibicionističkih pothvata kojima je primarna svrha ostaviti u pogledu promatrača dojam ušminkanog grada, što politička garnitura na vlasti interpretira kao: „Grad koji se razvija“.

Foto: Je li osam premalo?


Foto: Je li moglo glomaznije?
Umažani sve uzimaju zdravo za gotovo
Nedvojbeno skuplji zahvati u prostoru, kozmetički, djeluju privlačnije, i malo tko razmišlja što se sve može kriti iza pogleda na tu raskoš. Ljudi sve uzimaju zdravo za gotovo kad im se servira vanjska ljepota. Nije slučajno da je ne tako davno Institut za menadžment Bisnode proglasio Grad Umag najrastrošnijim gradom u RH.
Odnosno, utvrdili su da se gradska vlast i njegovi sateliti bezobrazno razbacuju javnim novcima poreznih obveznika i lovu zapravo relativiziraju. Kao da još uvijek igraju onu dječju igru Monopoli i koriste falš novčanice. Primjera radi, planira se uskoro uložiti u novo dječje igralište kod IKB-a cca 400 do 500 tisuća eura.

Foto: Sravniti staro, sagraditi znatno skuplje
Zna li itko razuman u Gradu koliko je to zapravo enormna suma novaca?! Oko tri do četiri milijuna kuna za nesumnjivo lijepa igrala, ali halo, može li to skromnije?! Švicarci to zasigurno ne rade. Bilo bi korisnije uložiti u Montessori dječji vrtić, Waldorfski ili u program jezičnih vrtića, program ranog učenja stranog jezika…
Kalkulanti
Očito naši vlastodršci nisu bili na satu matematike pa nisu naučili da se u stvarnom životu ne igra Monopoli i treba odgovorno gospodariti s javnim novcima te polagati račune poreznim obveznicima. Ovakvom rasipničkom matematikom ne štite javni interes, jer ne osluškuju globalnu situaciju i ekonomsku krizu u svijetu, nema feedbacka, kao što se to rade u normalnim i znatno bogatijim državama. Gdje se štedi javni novac za neka bolja i sigurnija vremena. Društvenu nadogradnju kad gospodarstvo to dopusti.

Iz viđenoga po gradu moglo bi se iščitati da se ovakvim projektima i investicijama štiti građevinski i drugi interesni lobi, potiče klijentelizam u stranci, i zato se lako razbacuje tuđim parama uz blagoslov poslušnika i sudionika u podjeli kolača. Politički mešetari, osobe niskih moralnih vrijednosti, velikih novčanih apetita, koji trenutačno najčešće obnašaju vlast, sigurno su i prije ulaska u politiku bili loši matematičari, ali zato uvjerljivo najbolji kalkulanti.
Piše:Sanja Bosnić