Umag : Slučaj Saning. Vijećnica Mersada Mima Borić hrabro ukazala na kriminalne radnje. „Neću za ovo glasati!“

Objavljeno: 26.09.2020 u Objavljeno: 10:34

Gradonačelnik Vili Bassanese zavukao ruke u novčanike svojih građana, a vijećnici ga podžali

Umag – Većina prisutnih gradskih vijećnika Grada Umaga na 22. sjednici gradskog vijeća od 19. kolovoza potvrdila je da im je intelektualni doseg rasprava ili razumijevanja problematike Grada vezan uz lokalne ceste, rupe na cesti, ležeće policajce, rušenje ograda trgovačkom društvu Tvornica cementa ili nesuvislog aludiranja da je Umag u ovoj turističkoj sezoni podbacio radi hotelijerskog poduzeća Plava Laguna koje izbjegava puniti umaške turističke kapacitete. A tko (što) je kriv i privatnim iznajmljivačima za umanjen broj gostiju u apartmanskom smještaju nisu se upitali.
Jer kako drugačije opisati tijek sjednice vijeća na koju je, nakon punih 11 godina sudskog sporenja Grada i tvrtke Saning d.o.o. Pula, konačno, stavljen na dnevni red Sporazum o izvansudskoj nagodbi, ali ne s tvrtkom- protustrankom u sporu, Saningom, nego s tvrtkom Adria Commodities d.o.o. Zagreb, novim Vjerovnikom i to za iznos od 11 milijuna kuna. Narodnim jezikom rečeno, pojavila se u igri neka treća tvrtka koja nije „luk ni jela, ni mirisala“ i sad će pokupiti tražbinu od Saninga tj. kasnije tvrtke Adriatic Asetssa d.o.o. iz Zagreba.

O slučaju Saning, pojednostavljeno

Ukratko, tvrtka Saning je gradila u Zambratiji (Umag) 2008. godine turističko naselje Bonaca s 111 luksuznih apartmana. Ishođenjem građevinskih dozvola trebalo je sagraditi pristupnu cestu koja komunicira kroz naselje da bi kasnije ishodili uporabnu dozvolu. Grad (JLS) je prema Zakonu trebao preuzeti zemljište Saninga od 4219 četvornih metara u svoje vlasništvo, i u skladu s Rješenjem Općinskog suda u Bujama isplatiti utvrđenu naknadu od 6,4 milijuna kuna Saningu te izgraditi prometnice. (Prometnice prema hrvatskim zakonima ne mogu biti u privatnim vlasništvu!). Grad nije pristao na tu cijenu, pa započinju u 2009. godini, u vrijeme prvog mandata gradonačelnika Bassanesea, sudski sporovi i drugo. Bez uporabnih dozvola iz društva nisu mogli dovršiti izgradnju stanova, prodavati ih i podmiriti kreditna dugovanja prema Hypo banci te su stjerani u stečaj. Grad Umag je čitavo vrijeme parničenja gubio sve sporove, ali nije htio postupiti prema presudama. U 2015. godini je izrečena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda kojom Gradu Umagu nalažu isplatu naknade Saningu, sada u iznosu od 13,2 milijuna kuna, s pripadajućim kamatama (6,4 milijuna glavnica + 6, 8 milijuna kuna kamate) što ovi iz Grada Umaga ni tada, mirnim putem ne pristaju isplatiti. Saning nudi nagodbu u visini od osam milijuna kuna, no Grad Umag se ne očituje po njihovu prijedlogu. Hypo banka (H-abduco) prodaje svoje tražbine prema Saningu tvrtki Adriatic Asestss, ali ni ovima ne uspijeva dogovor s Gradom da im se cesijom prepusti tražbina Saninga koja je sada već narasla na 15,4 milijuna kuna, pa prodaju ta svoja prava i tražbinu tvrtki Adrija Commodities koja se, odjednom, za samo 50 dana, uspijeva nagoditi s Gradom, pa Bassanese predlaže na gradskom vijeću Sporazum o izvansudskoj nagodbi u visini od 11 milijuna kuna, za tri milijuna više nego što je u 2016. godini nudio Saning!

Bassanese, nakon više od desetljeća priznaje izgubljene sporove!

Praktički je prihvaćenjem ovoga Sporazuma, Bassanese priznao sve pravne bitke izgubljene od Saninga, s kojima se batrgao 11 godina, ali novce isplaćuje nekoj trećoj tvrtki. Grad će potpisivanjem izvansudske nagodbe po isplati naknade Adriji preuzeti nekad Saningovo zemljište, a danas Adrijine nekretnine, za vrijednost od 6,4 milijuna kuna i platiti još zakonske kamate oko pet milijuna kuna, ukupno 11 milijuna kuna. Svi ostali odvjetnički troškovi i sudski nastali kroz 11 godina nisu spomenut na vijeću, ali procjenjuju se na najmanje milijun kuna. Drugim riječima, sve što se trebalo platiti samo 6,4 milijuna kuna još u 2009. godini, Bassanese ovim Sporazumom pristaje podmiriti tek sada tvrtki Adriji Commodities, a pri tome ni slova da je prouzročio proračunu štetu od najmanje šest milijuna kuna na račun nastalih kamata i ostalih, već spomenutih troškova. Ono što je još važno istaknuti je, da su neovisno o ne prihvatu visine utvrđene naknade za Saningovo zemljište sudskim putem u 2009. godini (6,4 milijuna kuna), iz Grada trebali preuzeti to zemljište u vlasništvo te izgraditi prometnice da se projekt nastavi. Društvo je tada platilo i komunalni doprinos od cca 3,5 milijuna kuna kako bi dovršili projekt, a isplata naknade za predano zemljište mogla se sudskim putem osporavati. No, iz Grada su tako uporno obijesnim parničenjem oštetili trgovačko društvo Saning onemogućivši im dovršenje projekta i time ga praktički gurnuli u stečaj.
A tko će građanima Umaga nadoknaditi „rupu“ u proračunu od šest milijuna kuna?!

Sudski sporovi i vanparnični dogovori koji su, dakle, trajali 11 godina između Grada i Saninga, na sjednici vijeća su razmotreni i izglasani za 20 minuta (!), bez ukazivanja i prozivanja glavnih krivca Bassanesea i Zamjenica pročelnika Upravnog odjela za upravljanje imovinom, izgradnju i održavanje Maja Galović koji se bezglavo sporio s novcima poreznih obveznika Umaga, a ona manipulativnom retorikom na gradskom vijeću izmanevrirala vijećnike, da bi sada, čini se, pogodovali društvu Adria Commodities, nanoseći tako i golemi „šestomilijunski šamar“ građanima Umaga! Kada bi Bassanese zaista štitio interese svojih građana, da je odgovorna i moralna vertikala, trebao je kao „voljeni vođa“, nakon svih ovih sudskih poraza i ne priznavanja hrvatskog sudstva 11 godina, stati pred svoje vijećnike i neke „trojanske konje“, te priznati i prihvatiti odgovornost za prouzročenu štetu proračunu i svoj neuspjeh u tom parničenju ! Trebao je razložno objasniti za govornicom zašto tek sada priznaje presude hrvatskih sudova i nagađa se s tvrtkom Adria Commodities, dok se punih 11 godina protivio isplati Saningu i Asetssu. Jer ovako baca sjenu da je stavio svoju šapu u sve to, dok iz Saninga skupljaju polomljene zube nakon žestokih borbi u dokazivanju svojih prava. Ostaje visjeti još u zraku i ozbiljno pitanje:“ A tko će građanima Umaga zakrpati „rupu“ u proračunu od šest milijuna koju je napravio?!“

Borić: Ovo sada, je kriminalni način rada!

Zbog vjerodostojnosti sjednice gradskog vijeća i nekoherentnih izjava pomoćnice pročelnika Upravnog Maje Galović prenosimo tijek diskusije o predmetu Saning sa sjednice prema tonskom zapisu iz kojih ćemo izjava kasnije proanalizirati što bi sve gradske suučesnike tog prijedloga sporazuma s Adrijom moglo dovesti iza „rešetaka“?
Galović je uvodno podnosila izvješće o predmetu Saning o čemu sve piše u dostavljenim materijalima vijećnicima ponavljajući, uglavnom, problem hipoteke na nekretninama Saninga koja je Gradu bila sporna za preuzimanje tog zemljišta i gradnju budućih prometnica.
Galović:
-Nekretnine je Saning opteretio sa 6 milijuna eura i tu su počela razna parničenja. Grad nije htio prihvatiti nekretnine opterećene založnim pravom od 6 milijuna eura, a njihova je vrijednost na sudu bila utvrđena u iznosu od 6.419. 292,80 kuna. Od 2009. godine vode se mnogi postupci, što upravni što parnični i izvanpranični između Grada i Saninga gdje Grad Umag osporava tu vrstu prijenosa pa bio je pokrenut i postupak pred Ustavnim sudom RH koji je završio tako što je izmijenjen Zakon o prostornom planiranju i uređenju da je zabranjeno prenošenje nekretnina u vlasništvo lokalne samouprave koje su opterećene bilo kakvim založnim pravom. Tadašnji založni vjerovnik bila je Hypo banka i Hypo je banka, koja je to svoje potraživanje kasnije prenijela na H-abduko, a H-abduko, na Adriatik Aasetss, a ovi na nove vjerovnike Adria Commdities d.o.o. Zagreb. Ova izvan sudska nagodba riješila bi sve sudske i izvan sudske sporove između Grada Umaga i sada Adrije (prije Asetssa) i namirilo bi se potraživanje koje u tom slučaju ima Saning prema Gradu Umagu. Saning trgovačko društvo je u stečaju i sve ovo se ne može sklopiti dok stečajni upravitelj Saninga ne potpiše i dok skupština svih vjerovnika Saninga ne prihvati takav tekst nagodbe i dok formalno takav tekst nagodbe ne bude priznat od strane stečajnog suca. Konkretno, što se predviđa osim rješavanja svih sporova je, da Grad Umag plati cijeli iznos glavnice utvrđen sudskom presudom od 6,4 milijuna kuna i da plati pola iznosa kamata, a na današnji dan iznose gotovo 8, 6 milijuna kuna, a u prijedlogu ove nagodbe se one, u principu vraćaju na kamate iz 2012. godine, odnosno Grad Umag bi platio potraživanje za manje od gotovo četiri i nešto milijuna kuna na današnji dan. Kao što sam rekla, uvjet je da prođe i skupštinu vjerovnika, pa da stečajni sudac tako nešto i prihvati, a Grad Umag će steći sve te nekretnine bez založnog prava. I dandans je na nekretninama upisano založno pravo Asetssa, odnosno Adrije, kojega ustupaju iz Asetssa njima cesijom u iznosu od šest milijuna eura s kamatama i upisana su još neka druga založna prava koja bi s se u ovom slučaju riješila. Znači, predlaže se konačno stati na kraj svim tim sudskim postupcima koji se vode sa trgovačkim društvom Saning i platiti ono što je obveza Grad Umaga i steći nekretnine koje predstavljaju prometnice i omogućiti da se projekt nastavi.
Predsjednik gradskog vijeća Jurica Šiljeg (HDZ) otvara diskusiju i prvi uzima riječ Blaž Vidović (HDZ):
-Član sam gradskog vijeća sve ovo vrijeme dok traje trakavica Saning i mislio sam da većim dijelom znam vezano uz isto. Znam da je zakon bio takav kakav je koji nije išao na ruku lokalnim samoupravama da moraju prihvatiti, platiti nešto što ne vrijedi nešto koliko je. U ovom slučaju procijenjeno je da kvadrat buduće ceste, zemljište stoji 220 eura. To je previše i tada, i dandanas, i bit će uvijek! Bilo je na tu temu rasprave u gradskom vijeću. Što to znači? Da li se može učiniti nešto da se slučaj riješi, jer se radi o velikom iznosu kuna, a nitko nema novca da se novac razbacuje. Imajući na umu sve to, bilo je pokušaja od strane Vjerovnika da se ide na nagodbu još davno, ima od toga sedam, osam i deset godina, teško mi je to odgovoriti. Ovdje u gradskom vijeću, mi vijećnici smo dobivali jednu informaciju koja otprilike glasi da MI NE MOŽEMO PRIHVATITI DA PLATIMO VJEROVNIKU 6,4 MILIJUNA KUNA, A DA JOŠ UVIJEK POSTOJI ZALOŽNO PRAVO BANKE NA NEKRETNINI ŠTO JE NEPRIHVATLJIVO ZA GRAD UMAG? (naglašava) i normalno je, ali prvi put u ovih deset godina koliko se o ovom problemu raspravlja naišao sam u dostavljenim materijalima što smo ih dobili, RJEŠENJE OPĆINSKOG SUDA U BUJAMA OD 23. RUJNA 2009. da je Vjerovnik PODNIO podnesak Hypo banke kao pismo namjere i da je banka voljna po potpisivanju ugovora DATI BRISOVNO OČITOVANJE! To mi u ovoj vijećnici NIKADA (ističe) nismo čuli, DOBILI takvu informaciju, a mislim da se dobro sjećam i zbog toga sam tužan. Vjerujte mi, da li je to namjerno ili nije, a bilo je upravo na ovu temu govora. I AKO JE TO NAMJERNO, NEKA VAS BUDE SRAM! (naglašava). Podržat ću ovaj prijedlog sporazuma o izvansudskoj nagodbi samo uz ograničenje da to bude maksimalno po zakonu i da Grad Umag u budućim, eventualnim sporovima ne trpi ovakvu štetu!
Zamjenica pročelnika, Galović:
Vezano uz pismo namjere HYPO banke, u izvanparničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Bujama tada je Saning dostavio jedno pismo namjere, ali nije bilo u klasičnom obliku u kojem bi pisalo sklapanje kupoprodajnih ugovora da će se brisati založno pravo. Koja cijena će se brisati, ali je nekretnina bila opterćena sa 6 milijuna eura! Je li banka mislila na 6 milijuna eura i za koje nekretnine?! To je bilo jedno općenito pismo kad vi platite mi ćemo brisati. Kome će platiti ,kada i koliko, nije pisalo i zato se to nije razmatralo. U tom se postupku razmatralo isključivo cijena i vrijednost nekretnina. Prema tomu, Grad Umag se žalio na taj postupak da je cijena po metru kvadratnom 220 eura po četvornom metru i samo to. Pismo namjere se, DA, spominje u obrazloženju, ali to nije bilo pismo namjere kada Grad Umag plati 6,4 milijuna kuna na račun banke ili koga, brisat će se zalozi na nekretninama tim i tim?
Replicira Vidović:
Vjerujem da je tako, a je li netko u Gradu Umagu tko je vršio pregovore, tj. da li je postavio potpitanje dajte dostavite u jednom formaliziranom obliku pismo namjere da se to točno navede na koga se odnosi i koliko se na što odnosi i tako dalje, da se ispune kompletno svi preduvjeti da će Grad sklopiti predugovor, a oni će potpisati pismo namjere, deponirat će izjavu o založnim pravima i riješena će biti stvar. MI OVDJE U GRADSKOM VIJEĆU, VIJEĆNICI NISMO NIKAD DOBILI INFORMACIJU DA JE BILO TKO PREGOVARAO TOJEST, DA JE BILO INFORMACIJA O TOM PISMU NAMJERE! (deklarativno)
Zamjenica pročelnika, Galović:
-Mogu samo potvrditi da Gradu Umagu nije nikad ono dostavljeno naknadno niti je li ikada Saning kao takav pokušao dostaviti pismo namjere u međuvremenu je čak nekretnina bila opterećena i sa drugim zalozima. Od 2009. godine vode se svi sporovi.
Za govornicu izlazi Mersada Mima Borić (SDA):
Iz ovoga predmeta, ovoga Saninga koliko sam ja isto vijećnik znala, može se vidjeti kako se lijepo na jedan KRIMINALNI NAČIN, SADA uz pomoć državnih institucija, kao što je ured državne uprave, sudova, zemljišnih knjiga kako god hoćeš… pojedinac može doći do enormnog iznosa novca! Ja se dobro nadam da ovi vjerovnici Saninga neće prihvatiti ovu nagodbu i da će to propasti. Tvrdim da je dug Grada Umaga kupljen za tako sitnu lovu i sad odjednom se oni nude da nešto poklone nama, da smanje četiri do pet milijuna kuna, a da navodno bi trebali dobiti njihovu presudu da naplate puni dug. Ma tko to odustane od četiri do pet milijuna kuna, ako to ne može dobiti za deset dana na drugoj strani?! Toplo se nadam da ovi drugi vjerovnici to neće prihvatiti. To bi bila moja želja i da to ostane tek pusta priča i nekakvo strašenje, plašenje i neću za ovo glasati!
Nastavno se uključuje u raspravu Marino Kocijančić (HSU).
(Dijelove iznesenog koji su irelevantni za predmet Saning, a tiče se općenito načina svih kreditnih hipotekarnih zaduživanja s bankama (prema politici banke) nećemo iznositi jer su pomalo nemušto izneseni, no postoji tonski zapis.)
-Nikad nije akcentirano da 4. ožujka 2008. Saning je dao izjavu u uredu državne uprave da predaje nekretninu, zemljište Gradu Umagu i u zapisniku to stoji, ali 25. travnja 2008. godine daje tu istu zemlju Saning u hipoteku za 6 milijuna eura, jel to kriminalna radnja ili nije? Je li netko može dati odgovor? A sve je to sramota, tek sada ovaj Sporazum? Najprije da Grad plati, pa ćemo ti dati brisovno očitovanje (opet isto). Hoće li dati? Ovako nešto je jako podmuklo. Zato ja ne bih ovako lako to prihvatio. Stoji da je Hypo banka bila dala izjavu i brisovno očitovanje u momentu kad će Grad Umag i Saning dostaviti kupoprodajni ugovor, i taj će kupoprodajni ugovor biti valjan kad mi iz Grada dobijemo nekretnine bez zaloga. Tu je nešto što bježi, nešto sa strane bježi…Mi uporno idemo dalje, a ne stanemo na to. DA, te nekretnine ne vrijede 6 milijuna kuna, ali sud je tražio dva vještačenja (220 eura i 209 eura) i prihvaćeno je najmanje, bezobzira što je Grad nudio 105 eura. TREBALO JE TADA POSTUPITI PO RJEŠENJU OPĆINSKOG SUDA BUJE, JER NE VJERUJEM DA JE RJEŠENJE SUDA BILA LAŽ! A sada pitanje, ta prljava igra nešto što si predao, a nije na sudu još uknjiženo na ime Grada to bi značilo da je izvod na sudu čist, da nema terete. Tu je nešto prljavo.
Galović:
-Nažalost to su činjenice, hipoteka je uknjiženja punih 12 godina i ono što je bitno reći u izvansudskoj nagodbi je, da će novi vjerovnik deponirati kod javnog bilježnika i to sklapanjem jedne ovakve nagodbe brisovno očitovanje potrebno za brisanje uknjižbe založnog prava. Znači, onog trenutka kad Grad Umag isplati ono što je dogovoreno, bez njihove dozvole, ili bez ikakvog odobrenja, uz predočenje uplatnice javni bilježnik mora izdati ispravu odobrenu za brisanje zaloga. To je zaštita Grada Umaga.
Iz vijećničkih klupa Kocijančić je uzviknuo:
-Moglo se je to napraviti i prije deset godina!
Bivši vijećnik IDS-a Dario Makovac:
-Što se dešava ako se ne prihvati ta nagodba? Koji onda problem nastupa?
Predsjednik gradskog vijeća Šiljeg se ubacuje:
-Rastu kamate…
Makovac:
-Kamate. Mi ćemo morati to platiti i još više. Problemi su bili veliki, ali ako idemo dublje ne znam…
Javlja se za riječ vijećnik Mirko Grgić (SDP):
Zanima me kolika je vjerojatnost da ćemo mi na neki način revidiranjem spora uspjeti jer spor je poslan na reviziju Vrhovnom sudu i čeka se odluka Vrhovnog suda. Postoji li šansa da Grad Umag dobije pozitivnu ocjenu pred Vrhovnim sudom?
Galović:
Nažalost, tako nešto ne možemo predvidjeti. Vrhovni sud odlučuje o tome već punih pet godina i do današnjeg dana nije donio odluku i zaista ne možemo reći što će Vrhovni sud reći.

Vijećnici IDS-a iz protesta nisu sudjelovali na sjednici gradskog vijeća!

Nakon toga je prijedlog Sporazuma stavljen na izglasavanje i prihvaćen s deset ruku. Borić je bila protiv, a Kocijančić suzdržan. Treba napomenuti da vijećnici IDS-a nisu ni nazočili sjednici u nadi da neće biti kvoruma za održavanje iste i na taj način stopirati potpisivanje Sporazuma jer su ranijih godina upozoravali na nezakonito postupanje Bassanesea što zavlači s mirnim rješavanem spora i zbog višemilijunske štete zadane proračunu Grada Umaga tj. umaškim poreznim obveznicima koji su naivno punili budžet za javni interes. Nažalost, Bassanese se drznuo zavući ruke u novčanike svojih građana zbog kojih će oni sada trpjeti posljedice.
Paradoksalan obrat u slučaju Saning samo potvrđuje koliko su interesa ili (ne)razumijevanja pokazali vijećnici Grada Umaga, i da li će ih ne razumijevanje problematike amnestirati od krivnje koju su Bassanse i Galović izglasavajem Sporazuma svalili sada na njih.
Inače se sjednice gradskog vijeća na gradskom fejsbuku prenose live videom, međutim, nakon sjednice je video odmah izbrisan! No sutra donosimo i tonski zapis.

Smicalice, suspektne i manipulativne radnje gradonačelnika i Galović koje bi sada mogle postati novi slučaj…čitajte u nastavku sutra na našem/vašem portalu.

Piše:Sanja Bosnić