Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Umag: Park Pirnatovih skulpura
Objavljeno: 15.09.2020 u Objavljeno: 06:18
Ovjekovječena umjetnost kroz forma vivu
Umag – Iako se smatra parkom POU Ante Babića, svjetlo dana pred vikend nisu ugledala stabla nego kamene skulpture jednog od plodonosnijih slovenskih kipara, Janeza Pirnata. Naime, nakon olujnog i razarajućeg neverina od 5. kolovoza na tlu su se uz oborena stabla i grane, kao hrpa ruševina zatekli porazbacani dijelovi tih skulptura, autora Pirnata, koje su koncem devedesetih godina prošloga stoljeća instalirane na površini parka u sjeni visokih borova. Nažalost, najviše zbog ljudske nebrige, nekoliko je borova ispiljeno pa nas sada kao mrtve oči s površine zemlje promatraju suhi godovi, ali zato su netom niknule, nove-stare skulpture koje na zelenoj livadi dično stoje u svojoj kamenitoj bjelini. Mali, ali impozantan park skulptura Pirnat, samo priča jednu kulturnu priču, da ovjekovječena umjetnost kroz formu vivu daje umjetničku dimenziju arhitektonskom i krajobraznom neskladu našega grada.
Kip Zlatni lav prva skulptura u parku
Šteta što zamisao oca i sina Janeza i Aleša Pirnata o Međunarodnoj školi kiparstva u Siparu nije nastavila s radom. Kulturni je projekt bio sufinanciran sredstvima iz proračuna Grada Umaga, pa su umjetnici imali obvezu donirati po završetku ljetnog ciklusa stvaralaštva u kiparskoj radionici u Siparu jednu od nastalih skulptura Gradu na dar. Osobito zaslužan za izbor parka Učilišta kao mjesta postavljanja skulptura te udahnutog novoga života preoblikovanom kamenu, bio je Damir Zlatar Frey, umjetnički ravnatelj MFKT Zlatni lav, jer je prva instalirana skulptura na tom prostoru bio kip Zlatni lav, na kojemu se palila i gasila festivalska vatra, čime bi se otvarala i zatvarala vrata velike umaške kazališne pozornice u vrijeme trajanja festivala.
Nažalost, sam projekt Pirnatove kiparske škole nije nastavljen zbog prerane smrti Aleša, radi koje je otac Janez bio dugo vremena obavijen velom tuge i želja za nastavkom projekta se u njemu ugasila. Navodno se Janez kao „kameni bjegunac“ preselio na „kameni otok“ Brač gdje u svakom kamenu može pronaći dušu i otkucaje novoga života.
Piše: Sanja Bosnić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
