Umag:Na 80 –om rođendanu s turistima Marianne i Reinholdom, koji su Hrvatskoj vjerni 45 godina

Izdvojeno :

Objavljeno: 07.10.2020 u Objavljeno: 19:55

Živopisna turistička priča za oproštaj od ljeta

Umag/Barboj -Iza svakog broja noćenja i dolazaka brojnih gostiju u hrvatsku destinaciju stoji zapisano jedno ime i događaj. Događaj obojan radosnim emocijama. A za takva emotivna stanja duha i stvaranje dubokih utiska kod gostiju najzaslužniji su domaćini koji otvorena srca brinu o svojim gostima. Samo na taj način doživljaj destinacije brojnim turistima pruža živopisniji i nezaboravniji boravak u nekom odredištu. A tako će svoje 80-e rođendane proslavljene 21. rujna u restoranu “Kod Luciane” u mjestu Barboj kraj Umaga urezati u sjećanje bračni par Marianne i Reinhold Schmid iz Neuberg an der Donau u Njemačkoj. Rođendansko slavlje su im priredili, odnosno počastili ih, Denis Klarić, vlasnik restorana “Kod Luciane” i supružnici Lili i Fioreno Paulić, vlasnici čuvene umaške vinarije “Fiore” (Barboj) u čijem apartmanu Schmidovi odsjedaju deset godina.

Vjernost Umagu 20 godina

Reinhold i Marianne dolaze na ljetovanje u Umag već 20 godina i to dva puta godišnje. Svakog lipnja i rujna, po 20 dana. Međutim, oni su i “rekorderi” po godinama ljetovanja u Hrvatskoj. Ove godine bilježe punih 45 godina vjernosti hrvatskom Jadranu. S takvim šampionima hrvatskog turizma koji su živa potvrda da smo zlatna destinacija uvijek je hvalevrijedno izmijeniti pokoju rečenicu i dobiti povratnu informaciju o tome kako nas gosti vide kao destinaciju i domaćine.
Njemački jezik mi je lošija strana, a engleski njima, pa nam uskače upomoć Petra Vujačić turistička radnica Plave Lagune, koju su upoznali i zbližili se na recepciji Campinga Kanegra, Plava Laguna. (Petra, suprug Dejan i sin Nikola su također prisustvovali proslavi rođendana). No kako razgovor odmiče, a vino klizi niz grlo, Reinholdu klize iz usta talijanske i hrvatske riječi, pa me ne rijetko zaustavlja na tečnom hrvatskom:”…Čekaj malo…” . Čekam i slušam pozorno dok govori umirujuće kao da lista svoje životne stranice prošlosti. Ono što mi prvo zvoni u uhu je da je bio zaposlen kao izvršni urednik njemačkih dnevnih novina Suddeutsche Zeitunga 36 godina. Dakle, kolega, i to iz jednog od vodećih njemačkih dnevnika. Još impresivniji sugovornik! Marianne je podrijetlom iz okolice Beča iz mnogočlane obitelji, sa čak 14-ero djece. Otac je bio “fleissig” (marljiv) kroz smijeh priča Marianne koja je mirovnu dočekala na radnom mjestu u kantini aerodroma.

Umirovljeni novinar evocira uspomene

Glavnu riječ za stolom, vodi ipak, prekaljeni novinar Reinhold.
- Prvi put sam posjetio Hrvatsku već 1959. godine ljetujući na Rabu kao 19-godišnjak. Tad sam se zaljubio u vašu zemlju. A Hrvatska je kumovala i mojoj životnoj sreći jer sam sreo i zaljubio se u svoju suprugu Marianne 1984. godine u Mlinima u Župi dubrovačkoj. Kako smo oboje bili nudisti, sreli smo se na FKK i kliknuli iz prve. Tu nije bilo nikakvih tajni, istina je bila “gola”, smije se dok priča dvosmisleno o ljubavi na prvi pogled. I već 1985. godine izgovorili su svoje sudbonosno: ”Da!”
-Inače sam u ljetovao u Mlinima od 1974. godine, a Marianne od 1976. I tako smo boravili punih 25 godina na području Dubrovačke županije u Dubrovniku, Cavtatu, ali najdulje u Mlinima. Tamo su najljepše, netaknute plaže na Jadranu i more je bistro kao dragulj, ali nakon Domovinskog rata, na povratku u Mline,1996. godine, sve se promijenilo i kao da to nije onaj isti, dragi kraj. Osjećala se neka tuga i nezadovoljstvo u zraku. Duhovitost i srdačnost u komunikaciji kod personala u hotelu je iščezla, a konobari su stalno tražili da im promijenimo hrvatske novčanice u DM. Stoga smo se kasnije odlučili za privatni smještaj kod gđe. Nikice i tu nam je bilo kao pod vlastitim krovom. Uvijek bi se našao koji tanjur njihove domaće hrane i za nas, prisjećaju se Schmidovi. U potrazi za novim odredištem u Hrvatskoj, koje u ponudi ima FKK, otkrili su Umag i Camping Kanegru (naturist), Plava Laguna, jedinstvenu plažu koja podsjeća svojim oblutcima(žalom) na plaže s juga Jadrana, prepričava turističke putešestvije Reinhold. Kad već spominje da su pobornici nudizma doznajem da je i to jedan od razloga što su ostali vjerni Hrvatskoj.

Iskustva s „vojaerima“

-Onih pet ratnih godina promijenili smo kompas prema Grčkoj. Ljetovali smo u pitoresknim turističkim mjestima Peleponeza. Međutim, srodniji nam je hrvatski mentalitet od grčkoga, jer su oni previše neformalni, komotni i neobavezni. Po dolasku nismo znali da u Grčkoj samo na Rodosu postoji FKK plaža, pa smo odlučili potražiti neku osamljenu uvalu kako bismo se razodjenuli. I nedaleko mjesta našli smo taj mali skroviti kutak, ali nakon što smo se opustili i uživali nagi u potpunoj slobodi, zapazili smo da nas mještani gledaju dalekozorima s obližnjih stijena kao “voajeri” i osjetili smo nelagodu, pa smo se odjenuli. A sličan sam osjećaj doživio i kad sam prvi put zalutao među “golače”. Boravio sam na ljetovanju u Vrsaru i ukrcao se na izletnički brod koji je isplovio prema Lošinju. Već nakon 10 minuta plovidbe svi putnici na palubi su se obnažili i ponašali nesputano jer se radilo o nudistima iz Koversade. Nisam imao pojma da je to izlet za nudiste i bilo mi je vrlo neugodno svući se pred nepoznatima, a danas je najljepši osjećaj boraviti u prirodi slobodan kao najprirodnije ljudsko biće, konstatira Reinhold.

Umirovljenički život u Njemačkoj

U očekivanju rođendanske večere otvaramo još neke teme iz života umirovljenika u Njemačkoj. Kako provode umirovljeničke dane u toj državi.
-Jako su kvalitetno i vođeno organizirane aktivnosti u brojnim klubovima umirovljenika i smještaj u domovima za starije i nemoćne je organiziran po najvišim standardima. Cijene smještaja, ovisno, radi li se o državnom, gradskom ili privatnom domu kreću se od 1700 do 3000 eura, a štićenicima koji nisu u mogućnosti podmiriti taj trošak država ili grad sufinanciraju smještaj s 50 posto sredstava. Glede klubova umirovljenika, jednom sam posjetio klub u blizini stana i zaigrao na karte, ali ti “penzići” su tako usporeni i svakih pet minuta se dižu od stola da bi otišli u WC, pa me to nerviralo, uz osmijeh će vitalni Reinhold koji još uvijek igra svoj omiljeni sport stolni tenis, odlazi na nogometne utakmice, a sa Marianne posjećuje obližnju pivnicu, šetaju uz Dunav i putuju na izlete. Kupio je u lipnju novi automobil marke BMW i to mu 11-i auto po redu u životu, a misli da je i posljednji. Onda nam domoljubno hvali njemačku autoindustriju i sve marke njemačkih automobila koje je vozio: Opel, Audi, Mercedes, WV…
-Francuske marke Citroen i Peugeot nisu tako kvalitetne kao ove od domaćih proizvođača, samouvjereno će Reinhold. Na pitanje kupuje li automobile po povoljnim kreditima supružnici uglas viču:”Najn! Neeee!”. Nezamislivo im je kupovanje automobila ili bijele tehnike na kredit. Nisu nikad ni promišljali podignuti bilo kakav kredit u životu. “Šparen! opet će uglas skromni par Reinhold i Marianne, a meni proleti kroz glavu slika hrvatske stvarnosti! Kad smo već kod hrvatske stvarnosti, s aspekta novinarstva uspoređujemo ima li sličnosti u prijenosu informacija putem medija, tj. koliko je objektivnog izvještavanja.

Novinari pod utjecajem političara

-Ma uvijek je većina novinara bila pod utjecajem političara i tako bi konstruirali vijesti, a samo rijetki su oni hrabri koji se usude pisati neovisno od političara i sive eminencije. Meni je osobito drago vidjeti i pročitati danas u njemačkim vodećim medijima imena nekih slavnih novinara koji su naučili zanat u našoj novinarskoj kući dok sam im bio urednik, ističe Reinhold.
Iz kuhinje zamamni mirisi jela ispunjavaju salu i kuharica Zorica najavljuje da je “večera za pet” spremna. Naš razgovor nastavlja se oko hrane. I dok Denis poslužuje pjate istarskih bobića Schmidovi nabrajaju što su u ovih 45 godina zavoljeli s hrvatskog menija.

Istarska večera

-Ćevapčiće, mučkalice, musaku, njoke, bobiće, ribu, plodove mora…, nadopunjuju jedan drugog dok nabrajaju omiljena jela. Ništa čudno! Kako su se promijenile granice bivše države, očito se i njihov izbor jela počeo mijenjati prema podneblju u kojem borave. Proslava se nastavlja s istarskom večerom.
Nakon istarskih bobića, uslijedila je vrlo ukusna teletina u umaku s pečenim istarskim krumpirom, uz lešo tikvice iz ekološkog uzgoja, a na kraju, neizostavno, na stol je donesena bogata i sočna rođendanska torta iz OŠO-a i “pala” je pjesma “Happy birthday”. Zaista, sve za polizati prste, kako se veli. Sljedovi jela bili su orkestrirani uz vrhunska vina čuvenog proizvođača vina “Fiore” u vlasništvu Fiorenca i Lili Paulića, a za čiju kvalitetu je zaslužan sin Andrea, mladi i talentirani enolog. Pilo se i nazdravljalo s malvazijom, vinom rose', muškatom i pjenušcem. Marianne i Reinhold su ozareno ponavljali da su to sada i njihova vina. Nezaboravna večer u krugu prijatelja, gostoprimstvo i domaća atmosfera, to je ona realistična, turistička priča iz Istre, doživljaj koji nema cijenu i zbog kojega nam se gosti vraćaju u privatni smještaj. U domaćinstvima se turisti ne evidentiraju samo kao puke brojke u statistici milijunskih noćenja i dolazaka u Umag, Istru i Hrvatsku, već ti brojevi žive u imenima i prezimena, poput ovih Marianne i Reinholda Schmida.

S. Bosnić

Izvor: Glas Istre