Mariji i Lini povodom 82. godišnjice pogibije u Brutiji

Izdvojeno :

Umag:Mariji i Lini povodom 82. godišnjice pogibije u Brutiji

Objavljeno: 30.03.2026 u Objavljeno: 08:32

Foto: Grad Umag

Marija i Lina, simbol mladosti, prijateljstva, hrabrosti i odvažnosti

Svečano i s dužnim poštovanjem u Brutiji je obilježena 82. godišnjica pogibije antifašistkinja Marije Medice i Line Zakinje. Na spomen obilježju, mjestu gdje su mučki ubijene 1944. godine, održan je komemorativan skup s kojega je odaslana poruka mira i zahvalnosti tim hrabrim djevojkama, čije ime s ponosom nosi umaška hrvatska škola.

Umag i Istra ne smiju nikad zaboraviti tragičan dan 28. ožujka 1944. godine. Marija Medica i Lina Zacchigna bile izabrane za delegate Oblasne konferencije Ujedinjenog Saveza Antifašističke Omladine Hrvatske koja se održala u Trsteniku na Krasu. S konferencije su se vratile oduševljene i spremne za izvršavanje zadataka. Tada su ih sačekali i uhvatili nacifašisti. Na putu između Brutije i Valice tog kobnog dana smrtonosni rafali prekinuli su njihov život kada su imale svega dvadesetak godina. I zato im se svake godine na tom spomen mjestu odaje počast kao i svim poginulima i nedužnim žrtvama antifašističkog pokreta u Istri i borcima NOB-a. Ovo je mjesto izvor tragične ratne prošlosti i mjesto slobodarske budućnosti.

Komemoraciji, u organizaciji Udruge antifašističkih boraca Bujštine, OŠ Marije i Line Umag, TOŠ „Galileo Galilei“ Umag te Grada Umaga, prisustvovali su Vesna Žmak, predsjednica Udruge antifašista Bujštine, gradonačelnik Grada Umaga Vili Bassanese, njegovi zamjenici i suradnici, nekolicina gradskih vijećnika, članovi UA Bujštine, članovi političkih stranaka, članovi udruga antifašističkih boraca iz Istre i Slovenije te učenici umaških osnovnih škola koji su već tradicionalno izveli prigodan kulturno-umjetnički program.

Učenici svojim heroinama

Nakon polaganja vijenca od strane službenih delegacija i ostalih na spomen obilježje, sugestivne govore su održali Žmak i Bassanese istaknuvši vrijednost antifašističkih tekovina i dužnost očuvanja te prenošenja istih na buduće naraštaje.

Uslijedio je glavni dio programa kojega su bili nositelji sami učenici osnovnih škola Umaga.

Osobito uzbudljiv je bio trenutak proglašenja i čitanja nagrađenih literarnih radova na hrvatskom jeziku i na talijanskom inspiriranih heroinama Marijom i Linom , i to u kategorijama pjesama i proznih tekstova, a koji se svake godine organizira u obje škole. Nagrade je laureatima uručila Žmak, u ime Udruge antifašista Bujštine koja je inicijator ovog projekta.

Prvo mjesto osvojili su učenici Doris Ibrišimović iz OŠ Marije i Line (mentorica prof. Valentina Sivak) te Rafael Giraldi iz TOŠ „Galileo Galilei“ (mentorica prof. Marianna Jelicich Buić). Drugo su mjesto zauzeli Klara Ražov iz OŠ Marije i Line (mentorica Andrea Jukić) i Enya Grassi Pavletić iz TOŠ „Galileo Galilei“ (mentor prof. Maurizio Rota). Treće je mjesto zauzela Ida Kindler iz OŠ Marije i Line (mentor prof. Božidar Cvenček).

U kulturno-umjetničkom dijelu programa simpatije su polučili učenik 3. razreda Glazbene škole Uroš Mićić koji je na harmonici odsvirao narodnu pjesmu „Rumenka“ te učenik 1. razreda Glazbene škole Mateo Vuk koji je odsvirao partizansku pjesmu „Oj Mosore, Mosore“ pod mentorstvom prof. Davora Kovačevića. Program je okrunila vokalna skupina „Zborić“ otpjevavši pjesmu „Marija i Lina“ koju je uglazbila njihova voditeljica i profesorica Mirela Zemčak.

Prigodnim riječima je ovogodišnju, 82. obljetnicu, zatvorila pedagoginja OŠ Marije i Line, Lana Ferlin.

S. Bosnić / Izvor OŠ Marija i Lina/ Grad Umag

I za kraj ovog spomen dana, izabrali smo za vas pobjednički rad Doris Ibrišimović, a ostale nagrađene možete pročitati na mrežnim stranicama umaških škola. Čestitamo svim nagrađenima!

Marija i Lina

Vrijeme se naoblačilo, oko dva nježna sjaja
potpuno se zamračilo.
Taj sjaj, mali hrabri plamen, sad već treperi, polako kao da
se gasi – tko će da ih spasi?
Kroz tamu je odjeknuo njihov glas, sve jači i jači
iz časa u čas, ali burni ga vjetar potpuno smrači.
Nestalo je kao svjetlo u hladnoj noći, no te riječi
nikada neće proći.
Dva hrabra glasa, dva ljudska spasa, govorila su
za one koji su se u strahu krili. Za pravdu su
stale bez srama govoreći istinu svima oko nas i nama.
Mlade dane i velike snove predale su nadajući se
za bolje. Iako su pale u najmračnijoj tmini, njihova
hrabrost zauvijek u ljudima živi.
Možda je njihov dah zastao, mladi je sjaj
vječno zaspao. Ali hrabri koraci ostavili su čvrsti
trag, na vječnom putu, iako je njihov san zaustavljen u
jednom trenutku. Dvije prijateljice, hrabre optimistice, pustile
su jeku koja će vječno Istrom glasiti, one su naše junakinje
i uspjele su mlade spasiti
Doris Ibrišimović, 8. a