Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Umag kao ogledalo političke dvoličnosti SDP-a: tko tu koga vuče za nos?
Objavljeno: 15.12.2025 u Objavljeno: 14:29
Foto: Građani potpisuju peticiju Zlenog Umaga protiv urbanizacije Zlatoroga
Žal za gubitkom autonomije odlučivanja?
Na tiskovnoj konferenciji u Rovinju Vili Bassanese, predsjednik istarskog SDP-a, zajedno sa stranačkim kolegicama i zastupnicama Sanjom Radolović i Marijom Blažina, upozorio je da prijedlog izmjena Zakona o prostornom uređenju vodi prema gubitku autonomije lokalne samouprave. Po njegovim riječima, gradovi i općine više neće moći sami odlučivati o tome što će se događati na njihovu području, a posljedica će biti ugrožavanje prostora i interesa građana.
Takva zabrinutost, sama po sebi, ne mora biti neutemeljena. Problem nastaje u trenutku kada se postavi jednostavno pitanje: kako je ta autonomija korištena dok je Bassanese imao pun suverenitet odlučivanja u Umagu?
Zlatorog – autonomija protiv građana
Zlatorog je atraktivno zemljište uz more, prostornim planom je sve do 2021. bilo predviđeno kao rekreacijska zona u vlasništvu Grada Umaga. Upravo u vrijeme kada je lokalna samouprava imala potpunu autonomiju, političkom odlukom prostor je prenamijenjen u građevinsku zonu. Građani su reagirali prikupljanjem oko 1.400 potpisa protiv urbanizacije, no njihova volja nije promijenila ishod. Rekreacijska zona, voljom gradonačelnika Bassanesea, pretvorena je građevinsko zemljište- robu koja se kupuje.
Ako je autonomija lokalne vlasti jamac zaštite građana, Zlatorog pokazuje suprotno: autonomija je poslužila kao alat za ignoriranje javnog interesa.
Moela – suverenitet bez odgovornosti
Sličan obrazac vidljiv je u Moeli, gdje je dio prostora dječjeg vrtića i igrališta rasparceliran i prenamijenjen u građevinsko zemljište. Na mjestu nekadašnjeg javnog prostora danas stoji višestambena zgrada s apartmanima u vlasništvu stranih državljana, dok su djeca ostala bez igrališta, a more ispod stambenih zidova.
To se nije dogodilo unatoč autonomiji lokalne samouprave, nego upravo zahvaljujući njoj.
Alberi – kad je država “dobrodošla”
Zanimljivo je da se zabrinutost za lokalni suverenitet gubi kada intervencija dolazi odozgo – ali u korist investitora. Na području Alberi, u sklopu velikog turističkog projekta Petram resort, provedeno je etažiranje smještajnih jedinica prije ishođenja uporabne dozvole, i to nad funkcionalnim, a ne samostalnim uporabnim cjelinama. Takva praksa dobila je pozitivno mišljenje Ministarstva prostornog uređenja.
Drugim riječima, kada država intervenira kako bi omogućila fleksibilnije tumačenje propisa u korist velikog projekta, tada problem autonomije ne postoji.
U čemu je, zapravo, problem?
U tom svjetlu postaje jasno da Bassanese u Rovinju ne upozorava na opasnost za prostor i građane uopće, nego na gubitak diskrecijskog prava lokalne politike da sama odlučuje o prostoru. Suverenitet koji danas brani već je jednom bio iskorišten za prenamjene, parcelacije i betoniranje obale – protivno izraženoj volji građana.
Zato se ta briga danas uopćava i oblači u retoriku zaštite prostora. Ne zato što je prostor ugrožen, nego zato što se mijenja odnos moći nad njim.
Zaključak
Autonomija lokalne samouprave ima smisla samo ako je vezana uz odgovornost i zaštitu javnog interesa. Bez toga, ona postaje politički paravan iza kojeg se donose odluke od kojih koristi imaju rijetki, a posljedice snose svi.
Građani možda ne poznaju članke zakona, ali vrlo dobro prepoznaju obrazac: kad je autonomija služila vlasti – bila je sveta. Kad se ograničava – proglašava se prijetnjom demokraciji. I upravo tu leži odgovor na pitanje: tko tu koga zapravo vuče za nos?
Osvrt: Veljko Ivančić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg)
