Ukazanje Thompsona na Međunarodni dan priznanja Republike Hrvatske

Izdvojeno :

Objavljeno: 15.01.2026 u Objavljeno: 21:40

Foto: Facebook MPT
Osvrt o razjedinjenoj Hrvatskoj 30 godina od završetka Domovinskog rata

Još se ne stišavaju prepirke i utisci na društvenim mrežama oko dva uspješno održana koncerta Marka Perkovića Thompsona u Poreču, i kako su ideološke struje podijelile Istru, posvađale stanovništvo Poluotoka, a prevagu u svemu je odnio Thompson, koji zadovoljno plovi u nove koncerte pun šuške kao brod. Danas je 15. siječnja, Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, i pišem osvrt kako je plus/minus tri desetljeća kasnije po završetku krvavog Domovinskog rata, MPT koncert surovo razotkrio stanje nacije na hrvatskoj ljevici i desnici .Još krvare rane iz Drugog svjetskog rata.

Istra kao užareni vulkan

Baš kako se moglo i pretpostaviti, osporavani koncerti kontraverznog pjevača Marka Perkovića Thompsona u Poreču, protekli su energično i euforično, u zanosnoj atmosferi na oduševljenje brojnih obožavatelja i fanova. Bez političkih provokacija, bez ekstremnih znakovlja NDH-azije, o kojima su uoči MPT-a nastupa,10.i 11. siječnja u Žatici brujale društvene mreže, polariziravši politički (ne)osvješteno pučanstvo, razne udruge i aktivne članove naših binarno podijeljenih političkih stranaka. A brojni nacionalni mediji kojima su se pridružili i poneki lokalni portali, neskriveno su dolijevali ulje na vatru u toj političkoj dihotomiji. Istra je uoči koncerta ključala kao eruptivni vulkan.

Mediji dolijevali ulje na vatru

A na kraju MPT balade, koncerta na kojemu su uživale tisuće obožavatelja pjevača, portali se ispuhali poput balona i izostali su komentari o odličnim nastupima bez ijednog izgreda i incidenta profesionalno odrađenih na veliko oduševljenje prisutnih. Tek su rezignirano prenosili fotografije s koncerata i izjave pjevača preuzete s njegova Facebook profila, uz podle komentare da nisu bile rasprodane sve karte za drugi koncert, onaj u nedjelju navečer (nemojmo zaboraviti da je ponedjeljak radni dan!,op.a). Međutim, brojni posjetitelji su na svojim društvenim mrežama dijelili dojmove, fotke i snimke kako uživaju u dvorani prepunoj emocija i u zajedništvu postignutom na oba spektakularna nastupa.
Valja istaknuti da se radilo o koncertima iz niza MPT-ova glazbenog scenskog projekta- koncertnih nastupa po hrvatskim dvoranama. Poslije Osijeka, Varaždina, Zadra i Zagreba uslijedio ovaj porečki nastup, a sada su pred njim još koncerti u Splitu i Rijeci.

I što reći nakon svega?

Po završetku porečkih nastupa i impresivne scenografije, ispalo je da su medijski napisi kojima se pokušavao o MPT-u stvoriti neprijateljski imidž u Istri, stigmatizirati ga kao zadojenog desničara, (neo)fašistu, koji pokličem ZDS iz svoje ratne patriotske pjesme -hita ispjevanog u Domovinskom ratu „Bojna Čavoglave“ naviješta osvit zore i uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske, upravo takvom ljevičarski orijentiranom uređivačkom politikom, postigli kontraefekt. I malobrojni prikupljeni potpisi građana u peticiji protiv održavanja koncerta nisu ni približno odražavali sveopće nezadovoljstvo istrijanskog pučanstva na Poluotoku, koje se kroz medije tj. portale i druš. mreže pokušavalo stvoriti. Pa su mu, upravo suprotno, na taj način odradili senzacionalan marketing gratis za ekspresnu prodaju ulaznica u Žatici, i to baš u vodećoj antifašističkoj regiji, Istri. A post festum stvoren je dojam da su priželjkivali na koncertima neki od ekscesa i kako su oni upozoravali o MPT-ovoj ustašizaciji Istre, o jeftino prodanom IDS-u te izdajniku antifašističkih vrednota, Lorisu Peršuriću, predsjedniku IDS-a i gradonačelniku Poreča, koji je omogućio izvođenje čak dva koncerta. Vadili su čovjeku mast, da je podijelio (već podijeljeni) IDS, i da bi mu se koncert mogao obiti kao bumerang o glavu na sljedećim lokalnim izborima. Izgubivši pri tome iz vida u potpunosti šumu od stabla. Ama baš nitko od lokalnih portala, (pustimo nacionalne medije gdje jasna uređivačka politika!) nije pokušavao djelovati pomirbeno u miroljubivoj Istri, u nastojanju stišavanja teške ironije kojom se ovaj MPT koncert prometnuo i razbuktao u ideološki rat lijevih protiv desnih, i to s retorikom iz Drugog svjetskog rata, u obrani Istre od ustašizacije. Rijetki su novinari s istarskih portala prisustvovali koncertu.

Tko se boji MPT-a još, tri za groš, tri za groš…

Sve u svemu, u čitavoj toj političkoj predkoncertnoj papazijaniji, nametnulo mi se dvojbeno pitanje, pa zar je itko od Istrijana i ostalih deklariranih antifašista odista mogao posumnjati, da bi se u kolijevci antifašizma, zbog održavanja MPT koncerata izdale te vrijednosti, i da bi taj nastup mogao ugroziti ili promijeniti tok povijesnih činjenica na ovim prostorima koji su više od dva desetljeća bili pod jarmom najbrutalnijeg oblika fašizma. Tko može imati tako labave stavove i posumnjati da će se u Istri, čije se stanovništvo početkom devedesetih godina prošloga stoljeća na referendumu za osamostaljenje Hrvatske sa preko 94% potpisa izjasnilo za izlazak iz SFRJ, što je bio najviši postotak u RH, mogao zbog koncerta, recimo i to , tzv. ultra „desničarskog“ pjevača izdati sve antifašističke vrijednosti duboko usađene u istarskog čovika i njegovu svetu zemlju. Pa i vrapcima na grani je jasno da je MPT vješt biznismen-profiter koji je, htjeli mi to priznati li ne, svojim pjesmama osvojio široke mase, profilirajući značaj domoljublja, vjere, obitelji i zajedništva, na čemu zgrče hrpu šuške i debelo se bogati. Ali ljudima se sviđa glazba, i sve ostalo pada u drugi plan, kao što je nogomet globalni opijum za narod, i navijači ne razmišljaju o basnoslovnim zaradama nogometaša.

Politika razdvaja, MPT kao mesija spaja

MPT izvrsno koristi ovaj trenutak potonuća Hrvatske u produktivnosti, stvorenog socijalnog jaza, sve prisutnijeg siromaštva, besprizorne korupcije, socijalne nepravde i demografske disfunkcije, tako što je pronašao muzičku formulu kojom je uspio doprijeti do srdaca svih generacija i fantastično mu polazi za rukom ujediniti sve razjedinjene društvene slojeve na svojim mega koncertima. I sve ono što su političari (svih provenijencija) uspjeli uništiti i time raslojiti hrvatski narod, MPT-u kao mesiji polazi za rukom - koncertom povezati i ujediniti. Nisam baš sigurna da ijednoj rivalskoj političkoj stranci paše njegova zavidna popularnost, domoljubna i konzervativna retorika, kojom prvenstveno sebi gradi gotovo nadnaravnu popularnost velikog Hrvata, nego im paše pjevača pretvoriti u svoj alat za međusobna politička prepucavanja, kao sredstvo kamuflaže za manipuliranje emocijama svojih birača. Mi ili oni, kad se raspravlja o tim koncertima, vidi se tko je za koga (tj. protiv čega?!). Čime mu zapravo samo povećavaju senzacionalističku popularnost koja evidentno poprima razmjere kulturno-sociološkog fenomena u Hrvatskoj.

Što povezuje Varaždinsku i Istarsku županiju?

Jer da nije tako, i da su ljevičari konzistentni, a SDP jedinstvena Partija čelične ruke, a ne šake jada, svi građani koji se deklariraju lijevima i antifašistima, dosljedni u obrani svojih stavova, onda bi se bili ustobočili i zatražili „otkidanje glave“ tj. isključenje iz članstva SDP-a Nevena Bosilja, gradonačelnika Varaždina gdje su održana dva MPT koncerta ( 6.i 7.12. 25.) pa o njegovom skretanju s partijske linije raspravljali na sva zvona u središnjici SDP-a, na Iblerovom trgu. Donijeli bi neoborivu odluku da se u gradovima gdje su na vlasti Crveni, zabrani odražavanje MPT koncerata. Međutim, u crvenom Varaždinu, je predigra i nastup MPT-a prošao bez „političke revolucije“, onako, by the way. Ni pokušaja peticija i bez bacanja medijskih bombi i puštanja dimnih zavjesa kako taj pjevač proklamira fašizam i ustašizaciju. A u Tomašavićevu Zagrebu, se pokazalo da bi Možemo! malo kakio, pa malo piškio, jer su mu dopustili organizaciju samo jednog koncerta u zagrebačkoj Areni. Ali su dopustili! Što nam to govori?

A po čemu su Istra i Varaždinska županija ideološki najpovezanije. Upravo po antifašizmu. Tu stanuje aktualni predsjednik (i moj predsjednik, kojega iznimno poštujem!!) Saveza antifašista Hrvatske Franjo Habulin, a rodio se i veliki sin hrvatskog naroda Josip Broz Tito, najveći vođa antifašističkog pokreta u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Najzaslužniji za pripojenje Istre matici Hrvatskoj i Istrana hrvatskoj braći! Samo toliko o hrvatskim ljevičarima danas i njihovoj iskrivljenoj istini od koje samo oni imaju koristi i najbolje žive.

Peđa, podvojena ličnost

I zato se može Peđi Grbinu imati dvojaka stajališta. Lijeva i desna. Privatno nastaviti partijati (ali ne u Partiji!) i pjevati Čavoglave iz sveg glasa, a kao gradonačelnik Pule i donedavni predsjednik SDP-a Hrvatske, braniti MPT-u koncert u pulskoj Areni. Jer i tako ta podijeljena ljevica ne brani svoje politički ideološke vrijednosti sustavno, nego samo kad im zatreba da si prigrabe političku korist. Da su zaista htjeli pjevača proglasiti neprijateljem naroda u RH, i zabraniti/kažnjavati poklič ZDS, trebali su primijeniti sve raspoložive mehanizme da to ozakone. Ali je pitanje, ne bi li time sebi zabili autogol i izgubili veliki dio svog biračkog tijela? Pa licitiraju s MPT-om u pojedinim regijama ovisno o političkoj klimi. Baš kao i MPT s njima, koji zna u kojoj županiji i do koje mjere funkcionira određena retorika (uzmimo primjer Poreča i što je s bine govorio). Nije on samo pjevač koji magnetski privlači raslojene mase, već i odličan stručnjak za marketing. A najpoštenije i liberalnije je postupio gradonačelnik je gradonačelnik Varaždina Bosilj (SDP), koji se zbog komercijalnog karaktera koncerta distancirao od političkih ideologija. U jednoj rečenici je rekao sve: "Nikad nisam bio ni za kakve zabrane" najavivši da će početkom prosinca u dvorani Arena uz Dravu koncert održati Marko Perković Thompson.

I nisu se tresla ni zagorska brda i nije se rodio miš. Jer očito je da staro i mlado širom Hrvatske uveseljava njegova glazba, ne zanima ih ispolitizirana „ustašonostalgija“ i osjećaji vezani uz NDH, o čemu, ruku na srce, mladi nemaju pojma i ništa im to ne znači jer oni žive u budućnosti.

I zato je bilo sasvim logično, da se i u ovoj našoj tolerantnoj multikulturnoj Istri, spustila lopta na zemlju, smirile tenzije i na sve prozivke i optužbe odgovor bio poput SDP-ovaca Bosilja: "Nikad nisam bio ni za kakve zabrane". Ionako svi istarski političari stalno ističu da je bogatstvo kulturnih različitosti najveće istarsko bogatstvo. Pa zar je Peršurić trebao sebi skočiti u usta i nedemokratski postupiti.

Tko sam ja da sudim?

Stojim iza svojih riječi i razmišljanja kao dekalirana antifašistkinja i titoistkinja, ex predsjednica SDP-a Umaga, ljevičarka po uvjerenju…i kao glavna urednica malog portala s velikim temama- Tiramola. Našoj sorti ljudi, nitko ne može promijeniti politička uvjerenja, podmetati i baviti se revizijom prošlosti tj. reinterpertirati povijesne događaje iz NOB-a i NOP-a, pa ni u času kad društvo (politički) zastrani, a poglavito ne kada se jedan pjevač kao VELIKI HRVAT razmeće hrvatstvom i domoljubljem, čime sebi jača osobni uspjeh i ostvaruje veći materijalni interes. (Inače, da se zna, obožavam glazbu pok.„ustaše“ iz Maspoka Vice Vukova, koji svoje domoljublje nije naplaćivao već ga je skupo platio, op.a).

Na pragu izglednog Trećeg svjetskog rata

I za kraj osvrta nastalog na povijesni Dan međunarodnog priznanja hrvatske države, istaknula bih nešto što me istovremeno fascinira i zabrinjava na koncertima MPT-a. A to je upravo zajedništvo kojim povezuje publiku na svim pozornicama diljem Hrvatske. Jer danas, obzirom na trenutak u kakvom živimo, kada nas političari raslojavaju, a sve više novaca troše u naoružavanje Hrvatske, ponašamo se i dalje kao da živimo izolirani u nekom paralelnom Svijetu. Još nismo svjesni da se ovaj Svijet kakvog poznajemo raspada i da je Treći svjetski rat sasvim izgledan, dok mi bez osvrtanja na novu stvarnost, izvlačimo kosture iz ormara, međusobno se optužujemo i opterećujemo starim podjelama i retorikom iz Drugog svjetskog rata. A slično je bilo i devedesetih godina 20. stoljeća kad nismo vjerovali ni u mogućnost izbijanja bratoubilačkog krvavog rata nakon raspada SFRJ. I dogodio se. Tada su nas na okupu držale dvije točke suglasaja - zajedništvo i ljubav prema Lijepoj našoj. Zato nam je i danas toliko potrebno upravo zajedništvo i ljubav prema domovini, zbog ne daj bože eventualne obrane Hrvatske. Pa nećemo se valjda zaratiti međusobno i tući zbog MPT-a.

Razdor i nesloga među Hrvatima možda bi najviše odgovarali Trumpu- nezasitnom osvajaču i krojaču novog svjetskog poretka.

Piše: Sanja Bosnić

Ostale vijesti iz kategorije