U očima Roberta Bradića: U moje je vrijeme bilo više poštenja i demokracije!, III.dio

Izdvojeno :

Objavljeno: 10.01.2022 u Objavljeno: 20:28

Ekskluzivno za Tiramolu!
U trećem dijelu razgovora s Robertom Bradićem osvrnuli smo se na današnje aktualne pojave, političke manevre i aktivnosti političkih čelnika koje danas slažu u silogizam razvoja zajednice. Evo što je Bradić izjavio i komentirao samo za Tiramolu.
O načelnicima i gradonačelnicima
- Danas se svatko, uz dobru priču i obećanja može kandidirati za načelnika ili gradonačelnika, bezobzira koliko je prije toga bio uspješan u svome poslu i potom samovoljno, bez poglavarstva donositi ključne odluke o razvoju lokalne samouprave. Svoje prijedloge obrazlaže stranci, oni su većina u gradskom vijeću i sve mu prolazi, uglavnom ono što njemu kao pojedincu najviše odgovara. Raspolaže s ogromnim količinama naših novaca u budžetu. Nema efikasnih mehanizama kojim bi se uspostavio sustav kontrole nezakonita trošenja tih novaca. Ustvari se tu radi o čistom apsolutizmu koji mi nazivamo demokracijom u kojoj jedan čovjek im goleme ovlasti. I ne čudi što su taj zakon kolokvijalno nazvali Zakonom o lokalnim šerifima.
O demokraciji na papiru
U moje je vrijeme bila prisutnija demokracija nego danas jer se odlučivalo u više ključnih struktura, tzv. Društveno političkih organizacija (DPO), veli Bradić. Za neke postupke/projekte i kadrove trebalo je dobiti pozitivno mišljenje Sindikata, Saveza socijalističkog radnog naroda, Saveza socijalističke omladine, Saveza udruge boraca narodno-oslobodilačkog rata i na kraju Saveza komunista. Onda je važnije odluke moralo potvrditi Izvršno vijeće, pa općinska Skupština, objašnjava. Više se dogovaralo, radilo timski i bili smo jako odgovorni prema društvenom vlasništvu.
O investicijskim ulaganjima danas
Naprosto sam zgrožen spoznajom koliko se prodaje gradskih nekretnina da bi se ulagalo u neke projekte koji nisu prioritetni i koji neće povećati prihode budžetu. Novostvorena vrijednost znači da će se od prodaje nekretnina uložiti u nešto što će povećati prihode budžetu, što nije u našem slučaju. Po mom sudu, sva ta silna ulaganja u niskogradnju su raširena jer se tu mogu zamagliti i dijeliti velika financijska sredstva umreženih igrača.
O pretjeranoj prodaji gradskih nekretnina
Slično je i sa prodajom najprivlačnijih gradskih nekretnina kojom se u prostoru omogućava izgradanja objekta u kojima naposljetku žive stranci. Ustvari, oni tu samo povremeno borave. I nameće se logično pitanje onda kome i zašto potenciramo tu gradnju kada tu nitko ne stanuje. Pitam se što ćemo za 50 godina ostaviti djeci?! A u moje smo se vrijeme toliko borili za zaštitu priobalja, naše najveće prednosti i potencijala. Dok su ovima danas puna usta održivog razvoja, a dopuštaju betonizaciju i apartmanizaciju obale. Osim mešetarenja, mislim prodaju gradske nekretnine da bi se dio iz tih prihoda prelijevao i za plaće zaposlenih. S obzirom da nema više realne proizvodnje,tvornica i dovoljnog broja zaposlenih u privredi i poduzetništvu sve manji su i nedovoljni porezni prihodi kojima bi se punio budžet i pokrivale plaće za zaposlene u javnom sektoru. A hvala Bogu ima ih tamo prevelik broj zaposlenih na svim nivoima. Od članova partije, prijatelja i rodbine. To će nas uništiti!

O stranom kapitalu i ulaganjima

Naši političari, na svim razinama su apsolutno nesposobni privlačiti velike ulagače-proizvođače koji će otvarati proizvodne hale, zapošljavati radnike i poticati proizvodnju. Sve ostalo bez toga nema nikakva smisla. Pa evo recimo kako to rade u Srbiji. Neki dan je u Subotici otvorena tvornica za 1000 radnika. Govorit ću sada hipotetički. Previdimo milijun kvadrata zemlje za gradnju proizvodnih hala. Osiguramo svu potrebnu infrastrukturu, parceliramo nekretnine i damo na 50 godina u najam nekom investitoru. Bez naknade za zemljište, ali pod uvjetom da zaposle 100, 300, 600… radnika.. U nas nismo zaista dugo čuli da je otvorena neka proizvodna hala, tvornica koja će zaposliti nekoliko stotina ljudi. Pustimo Vučića, Plenkovića…političare. Tamo ulaze s kapitalom Rusi. Arapi, Kinezi, Nijemci…Tko je u Hrvatskoj pokrenuo proizvodnju?! Baziramo sve na turizmu i što nam se dogodilo u koronakrizi? Turizam bi trebao biti 20 do 30 posto od svih ukupnih proračunskih prihoda državnog proračuna a ne glavni izvor prihoda. Niti kod djece ne razvijamo više radne navike, kulturu rada, potrebu za manualnim poslovima, stvaranjem… samo ih poučavamo i potičemo kako se lagodno baviti rentanjem apartmana ili živjeti na jaslama općina, gradova i države. Čudan smo mi narod!

O vladarima svijeta
Danas sve ovisi o naftašima. Pa ne vodi Biden Ameriku. Svijetom upravljaju naftne kompanije, farmaceutska i vojna industrija. Što oni kažu tako bude. Zašto Amerikanci nemaju velikih gospodarskih i dugoročnijih padova? Isprovociraju, recimo rat u Iraku da bi prodavali oružje. Imaju oni dovoljno svoje naftnih izvora, ali im je to skuplja varijanta, kad mogu proći znatno jeftinije kupnjom nafte od svojih robova. Ne vode Amerikanci ratove zbog uspostave demokracije u nekim zemljama Bliskog i Srednjeg istoka nego zbog nafte. Na Kosovu su vlasnici svega Amerikanci. Svih rudnika ugljena i drugih vrijednih rudača…A kao da smo mi bolje prošli?! Tko je vlasnik velikih kompanija u Hrvatskoj? Telekomunikacija, banaka, turističkih poduzeća…Je li to zaista bio naš cilj kad smo stvarali vlastitu državu u krvavom ratu?

O novoj benzinskoj postaji na prostoru bivše Tipografije Umag

Stručno gledano, a u tome sam ekspert, morate znati da je kod gradnje benzinske pumpe najvažnija lokacija! Drugo je sve manje bitno, a u umaškom slučaju je to najmanje dobar izbor za benzinsku pumpu. Mislim i promašaj! Drugo, smjestiti ju u sredinu stambenog naselja, a mi smo se iz tih razloga izmakli još devedesetih godina XX. stoljeća (Istrabenz), pa ne vidim neki drugi razlog te gradnje nego zato što je netko platio dobru cijenu za teren pa uvjetovao nekome ispod stola da se progura i odobri izgradnja baš na toj lokaciji.
O povijesti zaborava
Katastrofa je da nam djeca ne znaju ništa iz naše povijesti. Ne znaju ni da je postojalo neko razdoblje od 1945. do 1990. Ne znaju ni tko je bio Josip Broz Tito. Ni NOB. Ne uče ih to u školi. Kao da SFRJ nije nikada ni postojala. To razdoblje od 50 godina ne postoji! Najradije bi ga izbrisali da mogu. Zato što ovima na vlasti ne odgovara da ih se o tome uči i priča. Od 1995. se u nas njeguje povijest zaborava. Ali upamtite, bio je to socijalno pravedan društveno-politički sistem kojega su u svijetu cijenili i na kojima su nam mnoge zemlje bile zavidne. Za zemlje istoka smo bili Amerika, a na zapad smo mogli slobodno s crvenim pasošom putovati, kao i nesmetano u druge zemlje svijeta. Super smo živjeli svi. Bili socijalno uređena država. Pa čitajte si Dežulovića i Ivančića… Oni su sve rekli. Nažalost, ovaj današnji svijet ne vidi dalje od nosa.
O korupciji
Nama spočitavaju da smo morali biti članovi Saveza komunista ako smo bili birani na određene visoke funkcije. A danas mijenjaju partije samo da se održe na vlasti. Otvoreno lažu, prave ljude budalama. Pitaju li se oni samo je li istina ili nije to što govore u javnosti? Normalno je vlastodršcima danas krasti i zato najčešće ulaze u politiku. Dakle, da prigrabe nešto sebi, a mi smo ulazili iz ideala u SK i da bi pružili radnicima najbolje, ali i zajednici. Ovi danas obožavaju državne i općinske službe jer imaju sigurnu plaću, smještaju partijskim članovima radna mjesta i rođacima, a mnogi od njih su u poziciji da mogu ukrasti tj. korumpirani su! Mi smo prije svega bili ponosni i rodoljubi. Ne dao Bog da ti je netko rekao da si lopov. Prije bi umro od srama, jer su se cijenile moralne vrednote u to vrijeme. A bili smo siromašni, mnogi od komunista i u glavi, jer nisu svi komunisti bili učeni i školovani, ali imali su usađene visoke moralne vrijednosti, bili su časni i pošteni. Sjećam se predsjednika Komiteta Giovannija Dambrosija (Teštone) koji je bio “duro e vero” komunista, i reći njemu da je nepošten ili da je ukrao bilo je bolje ubiti ga ili da on ubije tebe.
POS (poticana stanogradnja)
Gledam kako neki Gradovi eskiviraju pravu namjeru ovog Zakona o poticanoj stanogradnji. Ok, kriteriji nisu dobro razrađeni, ali zato su gradonačelnici ti koji trebaju to pravedno urediti, moraju donijeti kriterije koji su namijenjeni isključivo onima zbog kojih je zakon donesen i riješiti ljudima zaista egzistencijalno pitanje. Ali očito im konvenira da stanove dobiju i oni koji su mogu priuštiti stan na tržištu. Paše im zbog glasača. Pa ne mogu se raditi jeftini stanovi za nekog tko ima para?! Tko je to vidio? To je kao da prelijevate nekome u džep pare iz budžeta. I onda se time još i hvale! Zakon je dozvolio gradovima i općinama da donesu vlastite kriterije, po načelima zakona. A što znači da je nešto po zakonu? Znači da je pravično, pravedno i pošteno, a sve drugo je manipuliranje zakonima što najčešće nepošteni i čine. Ali ako si na nekoj funkciji moraš nastojati da to bude strogo po zakonu. Da prvi ti poštuješ te zakone. I ako si pogriješio priznati da si pogriješio.
Moderni robovi
Danas su radnici moderni robovi. Nemaju komunikaciju sa nadređenima. Nema Sindikata koji štiti radnička prava. Najčešće se komunicira mejlovima, s vrha prema dolje, tako da nema direktnog govora. Svi su limitirani u samoodlučivanju. A što može jedan radnik u kampu poduzeti sam? Pa ne može ni suncobran premjestiti ako ne dobije odobrenje nadređenog. Svi su kontrolirani kao da su intelektualno ograničeni. U moje je doba čistačica odlučivala o visini moje plaće u Radničkom savjetu. Omjer plaća je bio radnik-direktor 1:3. I nije bilo šanse da bi mi prihvatili prijedlog o povećanju omjera 1:5 na radničkom savjetu, ali danas je taj omjer 1:25.000. Zašto toliko? I tko će nam onda raditi?
O gradonačelniku Milosu i predsjedniku gradskog vijeća Torbici
Novigrad je danas uređena sredina, visokog društvenog standarda, ali smatram da nas kao stanovnike Novigrada krasi to što nismo pohlepni i snobovi. A znate li zašto? Jer su predsjednik Gradskog vijeća Vladimir Torbica i gradonačelnik Anteo Milos vrlo skromni ljudi i ne može se nitko izdignuti iznad njih, praviti se važan kad su oni tako normalni. Vlast u Novigradu je normalna. Rade vrlo sinkronizirano i timski svoj posao. Milos se ne ističe i ne istrčava nigdje. Ne promovira se nigdje. Živi među ljudima i druži se s njima. Sve to je rezultiralo brojnim uspjesima.
Preporuke za kraj, čitateljima i nekim rukovodećim političarima
Gradonačelniku Bassaneseu, ali vrijedi i za Milosa
Izvori za plaće zaposlenih nikako ne smiju biti od prodaje gradskih nekretnina. Poput dobrih gospodara treba sustavno i učinkovito upravljati gradskim nekretninama. Treba imati na umu da su nekretnine u vlasništvu Gradova i njihova velika vrijednost ustvari (posredno) vlasništvo svih građana i nastavi li se ovim tempom s prodajom imat će to dalekosežne posljedice na ove lokalne zajednice. Treba uspostaviti menadžment u Gradu koji će poduzeti odgovarajuće inicijative za punjenje proračuna, a ne prihodima iz prodaje financirati još i rad gradske uprave!
Preporuka Gradu Umagu
Vrijeme je u Umagu da iz Grada pokrenu inicijativu da se ime stadiona ATP-a U Stella Marisu „Goran Ivanišević“ preimenuje u „Slavko Rasberger“. Svaka čast Ivaniševiću, on je naš najbolji tenisač svih vremena, ali zaslužan je za ovaj stadion kao ja za partizansku pobjedu u Drugom svjetskom ratu. Pa ako već nije nazvan „Roberto i Marko“ (Martinčić) neka nosi ime „Slavko Rasberger “. ATP turnir se održava u Umagu samo zahvaljujući njemu. Zašto ne cijenimo više naše ljude?!
Svim građanima za kraj
Podržavam pravo i slobodu izbora oko cijepljenja, ali vjerujem u znanost i preporučam svima da se cijepe.