Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Tulio Fernetich, vlasnik malog obiteljskog hotela San Rocco : „Bila je to jako zdrava poduzetnička štorija u Istri!“
Objavljeno: 12.12.2024 u Objavljeno: 17:25
Turizam kakav želimo danas i sutra
Brtonigla- Za jednu zaokruženu emotivnu priču u svim bojama i okusima Istre, pobrinuo se Tulio Fernetich iz Brtonigle prije 20 godina otvaranjem malog obiteljskog hotela San Rocco u Brtonigli. Time je udaren pečat novom poglavlju istarskog turizma u zaobalju. Hotel i danas slovi kao jedan od najboljih, višestruko nagrađivanih hrvatskih malih obiteljskih hotela. O povijesti hotela i turizmu danas razgovaramo s vlasnikom na imanju zastrtom zelenom vegetacijom i koncertom ptica pjevica.
Kad ste počinjali prije dva desetljeća je li to bila vizionarska poduzetnička inicijativa?
Promatrajući s današnje udaljenosti da. Jako zdrava poduzetnička štorija u Istri, što tada još nismo shvaćali. Bavili smo se i ranije kao obitelj poduzetništvom, a u dva mandata bio sam načelnik Općine Brtonigla. Obišao sam Provansu, Toskanu, Južni Tirol i gledao male obiteljske hotele. Tu se rodila ideja da takvo što zaživi u Brtonigli jer se kod nas turizam razvijao samo na obalnoj crti. Predlagao sam to nekim našim poduzetnicima, ali nisu pokazali interes. Po isteku mandata, djeca su mi bila već odrasla i sa suprugom Ritom donosim odluku da se ozbiljno počnemo baviti turizmom kroz mali obiteljski-heritage hotel. Imao sam prikladno imanje i starinu, realizirali smo povoljan kredit uvjereni da je to jedini pravi put obiteljskog pothvata, kojim ćemo valorizirati i na pravi način prezentirati našu lokalnu tradiciju. Od prvotne ideje pansiona, kompletirali smo ponudu i fazno sagradili hotel, restoran, wellness i dva bazena (otvoreni i zatvoreni). Bili smo pioniri tog posla kojim smo zacrtali neki „školski pravac“ po pitanju razvoja malih obiteljskih hotela u Hrvatskoj. Udruga malih hotelijera Hrvatske nas je već 2007. nagradila na Hrvatskim danima turizma za najbolji mali obiteljski hotel.
Je li se od 2004. puno odmaknulo s otvaranjem malih obiteljskih hotela i s kojim poteškoćama se mali hotelijeri suočavaju?
Po pitanju kvalitete jako puno, ali brojčano, nažalost, jako malo. Možda četvrtina ili petina od očekivanog. To je vid jako složene ponude jer zahtjeva ulaganje velike energije, osobnosti i emocija. Mi, kao poduzetnička familija živimo od turizma, ali i za turizam. Kompletna familija je non -stop angažirana. Supruga Rita, kći Luana i sinovi Rocco i Teo. To je preduvjet za prevladavanje kriznih momenata. Pružamo si podršku. A gosti vole osjetiti složnost obitelji, upoznati vlasnika kao pravog domaćina u kući njegovih predaka dok iz kamenitih zidova u razgovoru odjekuju glasovi prošlosti iz života istarskog težaka. Gosti ostaju fascinirani spoznajom koliko je država ova kuća promijenila. Svi se trudimo najbolje predstaviti naš teritorij i običaje počevši kroz našu gourmet kuhinju s jelima od lokalnih namirnica, vlastitog maslinovog ulja San Rocco. Turizam nije samo prodaja kreveta, sunca i mora.
Nažalost, to nije visoko akumulativna djelatnost jer su prevladali oblici gdje se brže zarađuje u ljetnoj sezoni. Apartmani. Praktički mi jedini razvijamo cjelogodišnji turizam, što nije uvijek isplativo, ali smatramo da treba ostati fer i vjeran kupcima i teritoriju. Obogaćujemo ponudu sredine što je uloga malih obiteljskih hotela. Brtonigla bez San Rocca ne bi bila ista. I nije uvijek u „šoldima sve“. Poštovanje koje smo osjetili od 500 gostiju i prijatelja na proslavi 20.obljetnice, nemjerljivo je u novcima. To je zapravo najveća nagrada i priznanje za sav uloženi trud.
Imate li problema s radnom snagom?
Očito da svi imaju problema u Hrvatskoj, ali i u EU. Zapošljavamo oko 25 radnika, ali peteročlana obitelj je okosnica radnog procesa, uz nekih 10-ak domaćih radnika zaposlenih već 15 -ak godina na ključnim pozicijama koji drže hotel i kvalitetu usluge. Sve manje gledamo da li zaposliti strance ili domaće. Pa imamo trenutno pet Indijaca, jednu Ukrajinku i Nepalku, uglavnom na poslovima u kuhinji. I jako mi je stalo naglasiti da su to iznimno vrijedne osobe, i mi ćemo teško u budućnosti poslovati bez njima sličnih. Nama su spasili poslovanje i tu rade cijelu godinu. Kad govorim o našoj firmi, onda tu mislim i na naš restoran u blizini Primizia- food&wine.
Rad u posezoni, predsezoni i sezoni? Osobitosti.
Ovaj vid turizma najviše ovisi o vremenskim prilikama, jer ljeti je sezona svima zagarantirana. No tada imamo i najgore goste, barem po strukturi. Deveti i deseti mjesec dolaze nam ozbiljni gosti, koji nas posjećuju zbog specifičnosti ponude odredišta. Radi naših tartufa, maslinovih ulja, čuvenih vina i sl. To su izdašniji gosti koje ne vole velike ljetne gužve, žele doživjeti destinaciju svim čulima. Zato je nama u pred i posezoni situacija vrlo dobra, osim ovog listopada zbog lošeg vremena.
Koji gosti su najprisutniji?
Većinom prednjače Austrijanci, Nijemci, Švicarci i Talijani, ali na godišnjoj razini Hrvati i Slovenci. Broj im je počeo rasti u doba pandemije. Kako nisu moglo putovati Europom i drugim destinacijama, na neki su način bili prinuđeni dolaziti u Istru. Otkrivši njezine čari, nastavili su dolaziti svih ovih godina.
Što mislite jesmo li preskupi kao destinacija?
Mi nismo podizali cijene već godinama jer smatramo da nemamo toliko lufta. Ali gledajući generalno, preskupi smo u svemu. Ne ovi ozbiljniji fine dining i gourmet restorani koje ozbiljan gost zna prepoznati. Oni su za ciljne goste, dobre potrošače koji žele platiti tu vrstu kvalitetne ponude i dolaze zbog nas samih jer imamo individualizirani pristup. To je jedan drugi svijet neusporediv s ovima koji „roštiljaju“ i stavljaju slike jelovnika ispred lokala. Ti restorani su preskupi jer žele u dva, tri mjeseca ostvariti dobit za čitavu godinu, pa dižu astronomski cijene. Mišljenja sam da na Bujštini i Istri fali upravo vrhunskih restorana.
Što vidite kao najveći poremećaj u hrvatskom turizmu?
Pretjerana ili nekontrolirana gradnja prije svega je najveći problem. Ne služi stanovanju nego trgovanju i rentanju na crno. Uglavnom se tu radi o stranim državljanima koji imaju viška love pa grade ili kupuju. Prema zadnjim podacima u Istri se od ukupnog broja stanova u 51% ne stanuje. A prema podacima e-visitora u špici sezone je bilo u jednom trenutku 40% privatnih iznajmljivača nepopunjeno, a gradovi krcati. E tu nešto ne štima! Zašli smo u fazu da ne upravljamo našim teritorijem i raste nam nezadovoljstvo lokalnog stanovništva, a cijene nekretnina divljaju. Teritorij je dobrim dijelom devastiran. Vizure malih gradova na periferijama s ogromnim zgradama s desecima apartmana, praznih zimi, su zastrašujuće. Sva infrastruktura je preopterećena, a cijene po trgovinama ljeti skaču u nebo. Sve to narušava kvalitetu života domicilnog stanovništva koje postaje žrtva masovnog turizma kojim se ne želimo baviti. Gradovi i Općine trebaju kontrolirati kapital i investitore koji pronalaze lijepe argumente kako ući u lokalne zajednice. Uskoro i sa sociološkog aspekta nećemo ništa više kontrolirati. Možda ćemo birati i „stranca“ za (grado)načelnika. Treba pronaći balans, između tržišta nekretnina i stvarnih potreba lokalne zajednice. Kao mali hotelijer i bivši načelnik, Brtonižanin vezan duboko uz rodnu grudu, htio bih da se ponašamo odgovorno prema teritoriju, osobito obali i ekosustavu, da ih trajno ne uništimo. Ovako, gubimo svoj izvorni identitet.
Pa kakav onda oblik turističke ponude razvijati?
Obiteljski smještaj (u domaćinstvu) po kojem smo jedinstveni i prepoznati u svijetu. Njega treba valorizirati i poticati kod lokalnog stanovništva. Favorizirati kuće za odmor, pri čemu valja paziti na tipologiju gradnje. Zatim, razvijati svaki oblik malog hotelijerstva. Po mojoj prosudbi, trebalo bi još najmanje 2000-3000 takvih butik hotela u Hrvatskoj gdje ćemo gostu čitavu godinu nuditi lokalne proizvode, tradiciju i običaje. To je oblik turizma koji nas razlikuje od konkurentskih država.
A kampovi? Raste potražnja za tim smještajem u prirodi.
Kampovi da, ali namete i poreze moraju platiti za mobilne kućice od kojih su neke ravne vilama s bazenima. Naime, hotelijeri to ne plaćaju jer su kućice mobilne, ali ih ne miču zimi. Domaći čovjek kad gradi svoju malu kućicu za stanovanje mora platiti komunalni doprinos, pa mislim da bi bilo u redu da se i za postavljenje takvih pokretnih kućica plaćaju identične obaveze, jer de facto lokalno stanovništvo snosi troškove za infrastrukturu koju ni ne koristi. Hoteli se više ne grade i kampovi donose najveću dobit.
Hoćemo li s novim zakonom o turizmu stati na kraj ovim poremećajima u turističkoj ponudi?
Mislim pozitivno o novom zakonu i tri podzakonska akta- Pravilnika kojima će regulirati upravljanje destinacijom. Konačno se progresivno pristupilo problematici. I što se poreza na nekretnine tiče i paušalnog poreza, ali moglo se i do sada puno toga spriječiti na lokalnim razinama da je bilo volje, najviše po pitanju divljanja apartmanizacije, rentanja na crno i devastiranja teritorija. U Istri imamo zanimljiv Master plan, kojega nismo primijenili u praksi, jer Gradovi i Općine su podlegli potrebama tržišta nekretnina. Izostala je sinergija urbanista, turističkih i ostalih stručnih radnika te gradonačelnika koji vole solirati. Puna usta decentralizacije, a ne znamo ju iskoristiti. Zbog toga sam skeptičan oko primjene zakona, no želim vjerovati da će Turističke zajednice iskoristi tu mogućnost definiranja novog turističkog gospodarenja lokalnom destinacijom.
Imate li novih planova za San Rocco?
Objekt uskoro zatvaramo. Slijedi kompletna renovacija San Rocca. Nakon dva desetljeća vrijeme je za to. Bez ozbiljnog investiranja i održavanja, nema kvalitete. Otvaramo ga pred Uskrs, a tada djeca preuzimaju operativno poslovanje. Sasvim prirodan ciklus se nastavlja. Ja ću se baviti maslinarstvom koje je ozbiljan segment naše firme. Na pet hektara uzgojio sam 1200 maslina i poslu se treba ozbiljno posvetiti. Naše ulje San Rocco, je godinama zastupljeno u najpoznatijem svjetskom vodiču Flos Olei, a lani smo s osvojenih 96 bodova ušli u sam vrh svjetskih šampionskih ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Proizvodimo tri monosortna ulja. Busu, Biancheru i Leccino te Selection blend. Tržište je uhodano, ali težim još boljim rezultatima. Puno energije i emocija uloženih u ono što se voli, vraća se kao nagrada. To je za mene novi izazov. Sanja Bosnić
Izvor: Bujština/ čitaj lokalno
.jpg%2C%20matija%20vla%C4%8Di%C4%87%20ilirik.jpg?1763380405502)
.jpg, naj željka .jpg)
.jpg)
