Tršćanska kupališta- ogledalo povijesti i duha grada

Izdvojeno :

Objavljeno: 19.08.2025 u Objavljeno: 06:05

Foto:Ilustracija

Svako kupalište ima svoju priču. Evo koju.

Trst, grad na granici kultura, uvijek je živio uz more. Njegova kupališta nisu samo mjesta za kupanje, nego i prostor društvenog života, rituala i običaja. U njima se odražava povijest grada od Austro-Ugarske pa sve do današnjih dana. Kupališta su dio kolektivnog pamćenja, prostor gdje se isprepliću povijest, običaji i identitet. To je grad koji se ne okreće leđima moru-naprotiv, njegova kupališta čine tkivo urbanog identiteta. Ona nisu samo prostori za kupanje, već mjesta na kojim se čitaju društvene razlike, mijene vremena i kontinuitet navika. Svako kupalište nosi svoju priču, a zajedno čine kolektivnu memoriju Tršćana.

Bagno La Lanterna – Pedocin

Staro i najposebniije gradsko javno kupalište u Trstu, jedinstveno po tome što je još uvijek podijeljeno na muški i ženski dio. Ova podjela potječe još iz austro-ugarskog razdoblja i unatoč promjenama društva, nikad nisu ukinuta – dijelom iz poštovanja prema tradiciji, a dijelom kao simpatična šala koja je prerasla u gradski simbol. Pedocin je i danas mjesto gdje se lokalci osjećaju „kao doma“, to je „ritualna točka ljeta“ a istodobno i simbol konzervativnog, ali toplog gradskog duha. Na jednoj strani žene i supruge sa djecom a na drugoj, muškarci koji uživaju igrajući na karte i u konzumaciji pića, „zaštićeni“ zidom od svojeg ljepšeg spola.

Bagno Ausonia

Iako mnogi misle da je modernija, Ausonia također potječe iz doba Austro-Ugarske. Radi se velikom gradskom kupalištu na samoj obali uz trgovačku luku, s prepoznatljivom arhitekturom iz vremena kad su se gradila monumentalna kupališta za široku publiku. Ima šljunkovitu plažu. Za generacije Tršćana bila je mjesto svakodnevnog ljetnog života, od djetinstva do mladosti. Cijene ulaznica popularne. Ausoniu sam posjetio prošlog ljeta i s guštom popio kavu u baru tog tipičnog gradskog obiteljskog kupališta.

Bagno Ferroviario

Manje poznato, ali tipično „radničko“ kupalište sa najjeftinijim ulaznicama. Smješteno je oko 1,5 km prije Barcole, nastalo je u doba kada su sindikati i radnička društva omogućavala željezničarima i njihovim obiteljima pristup moru. Sasvim očekivano, kupalište se nalazi uz samu prugu Trst-Monfalcone, u blizini željezničkog nadvožnjaka. Za mnoge starije Tršćane Ferroviario je primjer „pučkog kupališta“, atmosfera skromnija u kojoj se osjeća duh solidarnosti.

Barcola i Topolini

Simbol modernog Trsta i svojevrsna dnevna soba grada na otvorenom. Uređene obale Barcole postale su glavno kupalište svih generacija , a Topolini su dobili popularni naziv zbog betoniranih sunčališta koji podsjećaju na uši miševa-topolini, ispod kojih su izgrađene sanitarije i tuševi. Nekako s vremenom, iako je kupalište besplatno, i ovdje se spontano formirala društvena podjela, dio za obitelji sa djecom, dio za mladež i studente, dio za umirovljenike i druge kategorije kupača. Barcola je gradska pozornica-ljeti postaje „dnevni boravak na moru“ gdje se čitav grad preseli uz obalu. Na početku plaže Topolini koja se proteže sve do odvojka za dvorac Miramare, postavljen je 220 cm visoki brončani kip djevojke la „ Mula de Trieste“. Umjetničko djelo predstavlja djevojku koja se svlači s namjerom da zaroni u vodu.

Tršćanin Nino Spagnoli, umjetnik koji je 2005. realizirao ovo djelo, bio je inspiriran 19-godišnjom djevojkom Giuliom koju je vidio trčati u Viale XX Settembre. Dugonoga djevojka predstavlja multietnički Trst, postojanje više kultura u gradu i počast ljepoti i temperamentu tršćanki.

Bagno Sticco kod Miramara

Kupalište koje se godinama smatralo „rezerviranim“ za imućnije slojeve građana Trsta. Nije veliko, ali cijena ulaznica čini razliku i „klasnu“ podjelu na imućne građane koji sebi mogu priuštiti korištenje tog kupališta. Nekada se ovo kupalište po svemu razlikovalo od drugih, viša kvaliteta usluga a samim time i više cijene. Biralo se i osoblje, u restoranu i kuhinji, na terasi. Čak i spasilačka služba je djelovala kvalitetnije. U posljednje vrijeme, nedostatak sezonskog osoblja koji se uvelike osjeća u Trstu i Italiji, dovela je do jačeg priliva sezonske radne snage iz balkanskih država, Srbije i drugih.

Bagni Grignano – Riviera i Sirena

Riviera (Grignano I): ujedno kupalište za goste obližnjeg hotela Riviera, ali ga koriste i redovni posjetioci. Radi se o lijepom i uređenom kupalištu koji raspolaže liftom za spuštanje gostiju sa gornje ceste i hotela, 100-tinjak metara iznad kupališta. Ovo se kupalište smatra najkvalitetnijim kupalištem u Trstu.

Sirena (Grignano II) : popularnije, sa dva bazena (dječjim i odraslim). Radi se o velikom kupalištu sa čak 4 spasioca koji paze na sigurnost kupača. Krajem 1960-tih godina ovdje je snimljen glazbeni spot Lucia Battistia Acqua azzurra, acqua chiara, što mu daje pop-kulturni pečat. U neposrednoj blizini ovog kupališta nalazi se poznati Međunarodni centar za teorijsku fiziku „Abdus Salam“ a pored samog glavnog ulaza u kupalište, smješten je laboratorij za eksperimente iz fizike –Immaginario Scientifico.

Ono što oba kupališta čini posebnima jesu montažne drvene kućice za presvlačenje i spremanje opreme. Obitelji ih iznajmljuju iz sezone u sezonu, često već generacijama. Ljetna rutina je strogo određena: dolazak već u 8 ujutro, odlazak tek u 19 kada kupalište zatvara. Najam kućice stoji više stotina eura po sezoni, a uz to se plaća i dnevna ulaznica. Hrana se najčešće nosi od kuće, dok imućniji ručaju u restoranu unutar kupališta. U hladovini visokih borova, obitelji provode po čitave dane, zabavljajući se, igrajući razne društvene igre ili spavajući na ležaljkama. Zanimljivo, samo rijetki kupači ulaze u more, koje je inače vrlo čisto i bistro obzirom da su otpadne vode riješene na visokoj tehnološkoj razini, većina koristi bazene. Nekako se ima dojam, da se ništa nije promijenilo još iz vremena Austro-Ugarske, osim što umjesto kočijama, do kupališta, Tršćani stižu osobnim automobilima.

Kupalište trgovačke mornarice

Na samom početku Barcole nalaze se i dva zatvorenog tipa kupališta, rezervirana za članova društva trovačke mornarice (Marina Mercantile). Mogli bi kazati da je riječ o cehovskom elitizmu: ulazak nije određivao novac, nego profesionalna pripadnost. Takva ekskluzivnost svjedoči o važnosti mora i pomorstva u tršćanskom identitetu.

Organizacija i sigurnost

Sva tršćanska kupališta imaju organiziranu spasilačku službu, čiju učinkovitost nadzire Lučka kapetanija i Obalna straža (Capitaneria di porto-Guardia costiera). Trst je razvio i efikasnu mrežu hitne pomoći-medicinska vozila raspoređena su na strateškim lokacijama, s ciljem da interveniraju unutar pet minuta. To daje visoku razinu sigurnosti svim posjetiteljima.

Zaključak

Kupališta Trsta nisu homogena: svako od njih odražava društvenu stratifikaciju, duh epohe i specifične rituale. Od konzervativnog Pedocina do elitnog Sticca, od radničkog Ferroviario do obiteljskih kućica u Grignanu, Trst se prelama u ogledalu svojih plaža. More ovdje nije samo prostor razonode-ono je kronika grada.

Istražio i pripremio: Veljko Ivančić

Ostale vijesti iz kategorije