Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Tremor
Objavljeno: 04.02.2025 u Objavljeno: 17:25
Datum objave: 2. veljače, 2025.
Osvrt na lokalnu zbilju
Već poodavna ne čitam bilo kakve odluke političkih, lokalnih organa, već samo obrazloženja. I uvijek se divim sve maštovitijim obrazloženjima ovih odluka. Pitam se koliko je u ta obrazloženja utkano truda i muke, a sve u jednu jedinu svrhu da, omalovaže ljudsku pamet. Jer neki kažu kako je život samo glazba, samo treba imati sluha. Moj prijatelj ribar oduvijek tvrdi da je život poput mora, uvijek se miješa bonaca sa burom. Jedna od mojih prijateljica, koja se bavi glumom, tvrdi da život nije ništa drugo nego pozornica, koja život znači. I oduvijek je život sve to za one koji znaju slušati, ploviti, gledati! Ali što je život za one koji znaju misliti?
Jednom sam napisao da u mojem gradu žive samo fini ljudi. A fini ljudi se ne bave kritikom vlasti. To ostavljaju rijetkim budalama. U mome gradu fini se ljudi bore za prava životinja, za prava homoseksualaca, za čisti zrak i zdravu hranu. Usvajaju pse iz psećih sirotišta, ali fini ljudi moga grada ne usvajaju djecu bez roditelja, niti starce bez djece. Fini ljudi u mome gradu izlaze na ulice i demonstriraju za prava voća i povrća, ozračenih pesticidima, za ugrožene pse i mačke. Fini ljudi i fine gospođe u najskupljim odjelima i krznjacima redovno posjećuju mise, ali ništa ne udjeljuju sirotinji. Oni odavna govore da su psi jeftiniji. Fini ljudi se ne bore za prava radnika, jer radnici su tu da slušaju, ili da budu otpušteni, ionako su samo broj. Ti isti fini ljudi moga grada ne bore se za prava penzionera, jer penzioneri su tu da umru od gladi. Oni se ne bore za ljude koji ostaju bez posla. Oni su u ovome gradu jedini koji protestiraju jer za sve ove, bolesne i stare, nemoćne i gladne treba netko drugi skrbiti. Bilo bi najbolje da to čini država, a država nema vremena brinuti se i niti o sebi samoj. Ovi uglađeni ljudi ne druže se s nikim. Oni su oduvijek bili sami sebi dovoljni. Ne odlaze na koncerte, ako je potrebno, kod njih će doći i Pogorelić svirati u njihovim kućama. Oni odavna imaju klavir, slušaju Wagnera, a njihova djeca pohađaju najbolje škole. Ne odlaze na kazališne predstave, pa one ionako ničemu ne služe. Ne odazivaju se na humanitarne akcije, pa neka se siromašni sami snađu. Ne idu na sportske priredbe. Fuj onakvi znojavi muškarci, fuj onako prljave i znojave djevojke. Ionako je sport bio razbibriga siromašnih.
Ti isti fini ljudi nemaju malu djecu, i ako je imaju neće ju slati u novoobnovljeni vrtić. On je i tako namjenjem nekoj drugoj djeci kojoj vlaga ne smeta.
Dovoljno je otvoriti oči i načuliti uši da se čovjek uvjeri kako broj nezadovoljnika u mome gradu neprestano raste. Teško je utvrditi točan broj nezadovoljnika, ali se mirne duše može reći da oni danas čine većinu u mome gradu.Od nezadovoljnika ne može se očekivati da se dovoljno trude i marljivo rade već samo toliko da prežive. Naši lokalni političari uopće nisu svijesni da mnoge bolesti počinju od prljavih ruku. A moj grad doživio je u niz navrata sudbinu prljavih ruku. Često je kuga opustošila moj grad čak je i crkvu dao sagraditi u borbi protiv ove opake bolesti, ali današnja ova bolest nešto je drugo. To je bolest koja je napala naše političare, a od nje nisu imuni niti gradski lokalni političari. Nastaje tremorom zvanog brojanje novca. Tremor je bolest vladanja u našem gradu. Nije to bolest od kojeg se tresu podovi od lupetanja petama o njima, već od lupetanja o naš mozak. Ta pojava nije samo ekonomska ili paraekonomska već je to medicinski problem.
Piše: Roko Franin
.jpg%2C%20matija%20vla%C4%8Di%C4%87%20ilirik.jpg?1763380405502)
