Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Tko vjeruje u karmu trebao bi se karme i bojati, zar ne?
Objavljeno: 19.03.2023 u Objavljeno: 22:00
E chi sono io? Buda o Babbo Natale?
Već je svima u Istri postalo poznato javno istupanje umaškog gradonačelnika dok izigrava nadčovjeka nalikujući Velikim vođama iz totalitarnih sistema. Strahovlada, jednoumlje i ograničavanje slobode govora njegovi su glavni aduti. Tome najčešće svjedočimo na gradskom vijeću Umaga gdje „terorizira“ gradske vijećnike pretvarajući ih u žrtve svojih sumnji. Optužuje ih za nešto što On misli da su oni mislili?! Naravno, polazeći od sebe. Izuzev vijećnika Gorana Galovića, s kojim je gotovo paranoično opsjednut, zbog čega se groze već i ptice na grani, u zadnje mu je vrijeme postao trn u oku i vrlo agilan vijećnik IDS-a Sandi Fabac. Osjeti u njemu prijetnju svom liku i djelu. Tako se na zadnjoj, 11. sjednici gradskog vijeća, iz samo njemu znanih razloga, okomio zlurado i pakosno na Fabca doviknuvši mu prijeteće: “…Riješit ćemo to…karma će vas stići…“ A zašto? Zato što se, između ostaloga, ovaj usudio predložiti da se s dnevnog reda skine jedna točka (4,b) za koju su materijali vijećnicima dostavljeni mimo utvrđenih rokova po poslovniku o radu gradskog vijeća, samo dan ranije prije sjednice, a u pravilu to mora bit osam dana ranije!
Čemu toliko gnjeva i žući kod gradonačelnika? Krije li neku podlost pa napada druge, da oni ne preduhitre njega? I što sebi umišlja dok se usuđuje klevetati ili prijetiti vijećnicima? Da je sljedbenik Svetoga Pisma znao bi da kršćani i riječ karma (djelo) ne idu zajedno. Karma je teološki koncept koji nalazimo u religijama budizma i hinduizma, a Biblija odbacuje ideju reinkarnacije i ne podržava ideju karme. Prema Bibliji ljudski je stvor jedinstven („original“) nastao u trenutku spajanja muške i ženske spolne stanice i nakon smrti više se ne vraća na Zemlju u nekom drugom ljudskom tijelu ili tijelu neke životinje u kojem riječi i djela iz prošlih života utječu na sadašnjost i ponavljaju se nakon svake smrti dok se ne iskupe svi grijesi.
Znači, ukoliko ste nesebični, blagi i sveti tijekom ovoga života, nagrada će vam biti ugodan život u sljedećoj reinkarnaciji (ponovnom rođenju u novome zemaljskom tijelu). Međutim, ako živite sebično i zlo, podlo, kriminalac ste ili ubojica, život nakon reinkarnacije bit će vam manje ugodan. Drugim riječima, u sljedećem životu žanjete ono što ste posijali u ovome! Da je to odista tako, i da Bog ima s nama svoj plan, i u svakom trenutku se nalazimo upravo gdje moramo biti u ovom životu, čovjek bi zbog raznih nepravda koje ponekad trpi pao u bezbožno krivovjerje i proklinjao Boga zbog toga što mu se događa, sumnjao bi u njegovo postojanje, a odmazda i napuštanje Boga je slaba utjeha za one koji doživljavaju razne životne nedaće.
Ako gradonačelnik doista vjeruje u karmu, to bi značilo da je okrenuo leđa svom Bogu i kršćanskoj vjeroispovijesti, što nas ne bi začudilo s obzirom kako lako mijenja političke stranke i reinkarnira se u politički suncokret iz koristoljublja. Stoga jedini koji bi se mogao zabrinuti jer vjeruje u karmu trebao bi biti gradonačelnik, a ne Fabac. I morao bi češće puta razmisliti o svojoj sadašnjoj karmi i zlonamjernim postupcima prema brojnim ljudima da ga opet ne stigne zla karma kad se reinkarnira, da li u štakora u milanskoj kanalizaciji ili lopinu iza rešetaka u Remetincu ili nečiju ljubavnicu. Ali onda se tu postavlja logično pitanje radi li se o karmi ili pravdi?
Srećom, ja u reinkarnaciju ne vjerujem, pa ni u karmu. Vjerujem samo u dobru sarmu!
Piše: Sanja Bosnić