Tko je zabio veliki autogol u mrežu NK Babića?

Izdvojeno :

Objavljeno: 13.07.2020 u Objavljeno: 11:00

Nogometni klub Babići - uspjesi su nastali kao rezultat zajedništva i entuzijazma mještana

2017. godine trebao je NK Babići proslaviti 70-u godišnjicu svog kontinuiranog rada, ali je klub ugašen bez ikakvog obrazloženja i priopćenja u javnosti, ili na skupštini Mjesnog odbora Babići u kojoj je klub aktivno radio desetljećima.
S obzirom da je nogometni klub Babići osnovan 1947. i bio je više od nogometnog kluba, mjesto okupljališta svih seljana gdje su se družili oko njega i na njemu, na poziv nekih mještana i sportskih aktivista istražili smo bogatu prošlost nogometnog kluba i kako se moglo desiti da padne šutke bez održavanja skupštine kluba i informiranja samih mještana koji su ga stvarali i gradili vlastitim angažmanom i zajedništvom. Mještani Babića i šira nogometna javnost traže odgovor što se desilo s jednim od ponajboljih nogometnih klubova na Bujštini.

Kako je rođen NK Babići prvi klub s hrvatskim grbom na dresovima?

Krajem 1946. započinju aktivnosti na izgradnji nogometnog igrališta i osnivanja nogometnog kluba od strane lokalnih vlasti kotara Buje. Početkom 1947. godine nabavljaju se prvi prugasti, plavo bijeli dresovi, a zatim stižu pravi iz Zagreba na kojima se umjesto crvene zvijezde na prsima isticao hrvatski grb „šahovnica“ i klub su nazvali „Naša sloga“. Dopusnicu za nošenje hrvatskog grba dodjeljuju nadležne političke strukture iz kotara Buje, navodno uz suglasnost i samog predsjednika Josipa Broza Tita. U to vrijeme Babići s Lovrečicom broje preko tisuću stanovnika. Navodno da je “šahovnica“ koja je krasila dresove kluba bila dar državnih jugoslavenskih službi za očuvanjem hrvatskog identiteta toga kraja. Priča se da je to uzbudilo političku javnost, ali igrači su ga s ponosom nosili sve do ukidanja Zone B i STT-a, 1954. godine, kada se mijenja ime kluba u „Jadran“. Jedini živući svjedok toga vremena koji je sudjelovao u dobrovoljnoj izgradnji igrališta do nedavna je bio devedesetogodišnji Otaviano Coronica, otac čuvenog istarskog vinara Morena. U dobroj tjelesnoj i mentalnoj kondiciji dočekao nas je koncem godine s čašicom vrhunske malvazije. S nostalgijom je prepričavao kako je vladao entuzijazam i prijateljstvo u ono doba. ( nažalost nije dočekao ovaj tekst u međuvremenu je preminuo)
-Moji su volovi izorali temelje za nogometno igralište i to samo kroz dvije nedjelje. Bile su to dvije ogromne beštije od kojih je svaka težila osam kvintala. Dok sam ja gonija volove, dečki bi se izmjenjivali i držali plug u rukama. I tako je nas 13 do 14 mladih napravilo fundamente za prvo nogometno igralište na kojem smo kasnije i igrali prvenstvene utakmice. Za prvu smo utakmicu umjesto stativa koristili gromade kamenja jer ih nismo stigli napraviti, a prve smo majice kupili sami, one mornarske. Iako smo bili druga klasa nogometaša u odnosu na umaške, bujske i brtoniške momčadi, igrali smo s velikim zanosom i entuzijazmom. Usklađeni i podjednako dobri jedva bismo dočekali nedjelju i novi nogometni susret. Nosio sam broj deset na dresu kao naš Modrić i sada sam još ponosniji na taj broj. Bili smo više od momčadi-prijatelji, i družili se poslije utakmica, bezobzira na rezultat. Kada se prisjetim dragih pokojnika, one sloge koja je vladala na terenu i oko njega, taj nogomet koji je povezivao cijelo selo u jednu momčad, ne mogu povjerovati da svi naši trudi za izgradnju igrališta i kluba nemaju više nikakvu vrijednost i da ih nitko ne vidi. Ma kako može samo tako nestati, s drhtavim glasom i neskrivenom tugom pitao se najstariji igrač NK Babića koji nam s e pohvalio da puni i 60.-u godišnjicu braka.

Rapidan uspjeh i skok u više rangove

Tijekom 60- tih godina klub mijenja ime u NK Babići noseći ga sve do neslavnog kraja, lipnja 2017. godine. U svojih 70 godina djelovanja nastupali su u svim nogometnim rangovima: općinskoj, međuopćinskoj, istarskoj B i A ligi. Na igralište kod Doma kulture nevoljko su dolazile ekipe Jadrana iz Poreča, Rovinja, Uljanika, Buja, Umaga, Rudara i mnogo puta ga napuštale pognutih glava. Svoj vrhunac doživljava sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. Jedan od najzaslužnijih za uspjehe bio je sportski radnik, tajnik kluba Ligio Mavrić, također bivši igrač NK Babića. Nakon godine pauziranja preuzima klub 1972. godine i kreće strelovita uzlazna karijera kluba.
-U tri godine osvajali smo prva mjesta i penjali se u više rangove od općinske lige, do istarske A lige. Dresove nam je kupila Mjesna zajednica Babići jer smo se prijavili za natjecanje na Kup Maršala Tita, a to se nije smjelo odbiti. Kada smo igračima u Domu dijeli dresove žute boje, preuzimali su ih i plakali, a i ja skupa s njima. Već smo vidjeli sebe kao vrhunsku momčad Brazila. Utakmicu smo izgubili od Livada sa 5:2 jer je naš golman Cvetko Medica bio visok tek 170 cm i zabijali su mu sve golove iznad ruku. No to nas nije pokolebalo i zapeli smo još više. S natjecanjima u višim rangovima povećavali smo i dimenzije igrališta, u dva navrata, a za to su nam najviše pomagali iz udruženog rada: Tvornica cementa i Istra-auto, rado se prisjeća Ligio i pokazuje požutjele slike.
- Igralište je dovršeno uoči proslave 40.-te godišnjice osnivanja kluba, 1987. i organizirana je nezaboravna fešta i to dobrovoljnim radom svih seljana. Igrali smo prijateljsku utakmica protiv Jadrana iz Poreča, a za našu je momčad došao zaigrati legendarni igrač Hajduka Bernard Vukas Bajdo, odigravši čitavo prvo poluvrijeme. Bio je to pravi povijesni spektakl koji je oslikavao što je za Babiće značio taj klub i koliko smo sa zajedničkim trudom, uprava i igrači zajedno uložili u njegovo održavanje. Sjećam se pojave krtica na stadionu i kako su ga razrovale. Nismo ih mogli dokrajčiti kemikalijama. Onda se Silvio Bassanese, član kluba dosjetio kako ih uništiti. Ujutro u pet sati čekao bi ih da se pojave iz rupa i tada gađao puškom. I stative smo napravili sami od trupaca hrasta koje smo dopremili iz Bresta podno Učke. Zato ne mogu vjerovati da baš nikoga nije briga za nestanak kluba, da se stvorila ukleta tišina i nitko od bliskih klubu ne zna odgovor što se desilo. Pošteno bi bilo reći što se dogodilo, jer ova drska šutnja izaziva kojekakve sumnje na nečiste radnje, kazuje potrešeno, strastveni ljubitelj svog kluba, a čiji je sin Sergio bio pionir u FK Crvenoj zvezdi Beograd i igrao za reperezentaciju mladih Jugoslavije i sa Šukerom u ekipi.
Razgovor prati i Josip Bepo Fabac, najuspješniji trener NK Babića od 1972. do 1991. godine.

Uspomene umjesto čestitiki za neproslavljeni 70. rođendan

- Čujem da uprava nije održavala godišnje skupštine i nisu se bili uskladili sa Zakonom o udrugama, nisu predali program rada i zahtjev za financiranje Zajednici sportskih udruga Umaga iz kojih se dotiraju. Nisu obavijestili ni Mjesni odbor što se u klubu zbiva, a što je ,u najmanju ruku, bila moralna obaveza prema mještanima koji su taj klub desetljećima stvarali, informira nas Fabac.
-Neopisiv je bio entuzijazam i zajedništvo tih ljudi u Babićima, a osobito Ligija i podržavam njegov novi prijedlog da klub krene ispočetka. S juniorima. Ima nas nogometnih entuzijasta i mještana iz Babića koji smo spremni opet se solidarizirati, pa čak sakupiti dobrovoljne priloge da se podmire dugovi, ako je to uzrok gašenju kluba, kako se po gradu priča. Mi stariji ćemo sve opet pokrenuti i registrirati klub, ali neka mladi nastave vuči dalje jer mi smo već umorni od volontiranja iako nam se sve vratilo nemjerljivim emocijama i trenucima. NK Babići koji je osvajao u svojoj karijeri najviše pehara za fair play igru, jer bio je sastavljen od kvalitetnih igrača i poštenih ljudi, zavrjeđuje odgovor. Kada smo jedne godine osvojili prvenstvo u istarskoj A ligi, imali smo najboljeg strijelaca lige, najboljeg sportskog radnika i proglašeni smo za najbolju fair play ekipu lige. U Puli su se čudili i pitali nas gdje se nalaze ti Babići i koliko stanovnika imaju, kazuje Fabac i priča da se kao trener u struci uvijek usavršavao, vodio dnevnike rada o svakom igraču, treningu, utakmici... kao u pravom profesionalnom klubu.
–Bili smo rasadnik nogometaša za sve klubove na Bujštini, prisjeća se Fabac zlatnih dana NK Babića. Napuštamo lijepe uspomene na klub i ljude koji su dali poseban pečat slavnim NK Babićima, koji ne prihvaćaju činjenicu da kluba nema više. Nestao je preko noći kao Atlantida, ali ne treba mistificirati oko toga. NK Babići i njegovih 70 godina zavrjeđuju ovu emocionalnu priču kao čestitku za rođendan koji nije proslavljen, i zbog istine da jedan klub ne može umrijeti bez dostojanstvenog pogreba, slikovito se izrazio naš sugovornik Mavrić.

Klub je po stečajnom postupku izbrisan iz Trgovačkog suda Pazin i registra udruga

Stoga smo se nakon obavljenih razgovora dali u potragu za izgubljenim klubom i razlozima. Iz Zajednice sportskih udruga Grada Umaga saopćeno je da je klub izbrisan iz registra udruga tijela državne uprave Istarske županije, radi čega više nije član Zajednice sportskih udruga Umag. Izbrisan je temeljem Rješenja Trgovačkog suda jer su zbog nepropisnog rada i nastalih dugovanja dospjeli u stečaj. Provjerili smo izjavu poslavši upit Trgovačkom sudu Pazin gdje su nam potvrdili njegov odgovor. Iz tog pisanog odgovora Trgovačkog suda u Pazinu razvidno je da je FINA uputila zahtjev za pokretanje skraćenog stečajnog postupka u NK Babićima jer su prema očevidniku u klubu imali neizvršenih osnova za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana. Zbog nastalih dugovanja pokrenut je stečajni postupak. Predmetno rješenje o otvaranju i zaključenju skraćenog stečajnog postupka postalo je pravomoćno 20. lipnja 2017. godine te je po pravomoćnosti poslano Uredu državne uprave u Istarskoj županiji, Službi za opću upravu i društvene djelatnosti zbog provedbe brisanja iz registra udruga i klub je nestao s nogometnih terena. U razgovoru s posljednjim predsjednikom kluba N.K. Babići gosp. Denisom Muminovićem želja nam je bila saznati njegovo viđenje nastale situacije i gašenje kluba.
-Od 2000. g. tajnik sam kluba da bi već slijedeće 2001. postao predsjednik kluba. Klub je u početku funkcionirao besprijekorno što se vidjelo i na rezultatima kluba. Ali s prvim naznakama krize započeli su problemi. Sve teže je bilo iznaći financijska sredstava za normalno funkcioniranje kluba. I sam organizacija kluba počela se nagrizati. Sve teže je bilo pronaći pomladak kluba, a stari igrači polako su okrenuli leđa klubu. Sponzore je bilo sve teže iznaći. Financijska gradska sredstva stizala su neredovito, a i ona su bila nedostatna za normalno funkcioniranje kluba. Kako bi namakli makar 30% dodatnih sredstava za funkcioniranje kluba trebalo je iznaći i sponzore kluba. A njih je svakim danom bilo sve manje, a do sredstava sve teže doći. Uzmimo samo godišnje troškove kluba za prijevoz, koji su se okvirno kretali oko 20 tisuća kuna a financijska sredstva Grada iznosila su cirka oko 36 tisuća kuna. Tu je trebala pokriti ostale troškove, sudaca, delegata organizacije utakmica. Znao sam od jutra do večeri provesti na stadionu kako bi bila odigrana utakmica. Usput naći sredstva za sokove, koju pivu za igrače, a da o ostalom ne govorim. Dresove, kopačke i ostalo sve je to trebalo nabaviti. Sve do 2016. nekako smo se snalazili ali te godine blokiran nam je račun. Na osnovu blokade klub je odlukom i ugašen. Ne bježim od djela svoje krivice, jer obnašao sam predsjedničku funkciju, ali da je bilo malo više političkog sluha klub je mogao ostati na nogama. Ali tu su izašli na vidjelo i drugi problemi, možda je nekome i odgovaralo da se klub ugasi. Moram naglasiti da je i nakon gašenja kluba postojala ideja o osnivanju novog kluba, ali i ona je s vremenom nestala. Ako i bude u budućnosti ideja o osnivanju kluba treba se osloniti samo na djecu i mlade uzraste jer nogometno igralište u Babićima je u funkciji.
Dakle, povijest NK Babića izbrisana je po zakonskoj i službenoj dužnosti i to zahvaljujući nečijem „autogolu“, što još uvijek, sudeći prema raspoloženju mještana, ne znači da će to biti i konačni rezultat ove utakmice. Zajedništvo u Babićima bi moglo opet pobijediti, baš kao što je u više navrata pobijedilo u najtežim momentima utakmica nekadašnjih NK Babića.

Napisali: Sanja Bosnić i Zlatan Varelija