Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Tko je bio pop glagoljaš?
Objavljeno: 22.09.2021 u Objavljeno: 12:10
Tko je bio pop glagoljaš?
Neki dan me nazove stara prijateljica da joj sin treba nešto napisati o svećenicima glagoljašima. Tko su oni bili, odakle su regrutirani i tome slično. Iako i ovaj dio Istre odiše glagoljskim pismom jedinstvenim u Evropi, vrlo malo se o tome zna, o tome uči. Kao da se stidimo svoje vlastite povijesti. Značajniji su nam banalni kuhari, medijski eksponirani, trećerazredne zvijezde, koje će sutra pokriti prašina zaborava od vlastite povijesti. Ali to je naša stvarnost i ujedno naša sramota.
A tko je bio pop glagoljaš? U načelu to nije bio stranac u mjestu službovanja. Živio je u seljačkoj kući, bio je krvno i gospodarski vezan sa svojom pastvom i redovito je u svom svećeničkom ambijentu bio nekome sin, brat, stric ili ujak jer je svaka imućnija kuća nastojala da joj jedno dijete ostane popom. Izobrazba popa glagoljaša počinjala je u samom homogenom društvenom ambijentu njegova djetinjstva, ne samo u mjesnoj crkvi već i u njegovoj rodnoj kući. Pa i onda kada nije bio rodom iz župe gdje je službovao nije ipak bio nametnuti stranac i neznanac, jer su ga u najvećem broju župa birali sami glavari obitelji. Pop glagoljaš bio je njihov pop, čovjek po njihovoj volji, koga bi oni prezentirali biskupu i koga bi oni uzdržavali. Nije stoga beznačajno da se glagoljaški natpisi, koji govore o pothvatima na crkvenim zgradama u većini slučajeva osobno datiraju ponajprije seoskim županima i laičkim upraviteljima crkvene imovine a potom župnicima. Društveni prostor glagoljice nije bio samo ograničen na pučku crkvu i na ladanjsku i seosku sredinu. U pokrajinskim mjerilima glagolizam je značio domet pismenosti i naobrazbe, pa su se hrvatskim pismom služili i feudalci u svojim kancelarijama i u svojim javnim natpisima.
Nosioci glagoljske pismenosti bili su redovito klerici, ali to oni nisu bili isključivo jer se u njihovoj blizini našlo i pismenih svjetovnjaka. Osamljeni pop glagoljaš nije tako uspješno mogao obrazovati kulturni glagoljaški ambijent kako su ga stvarale crkvene ustanove u kojima su glagoljaši nastupali kao zbor i gdje su manifestacije glagoljanja – u liturgiji, u oficijaturi i u administraciji – bile normalne, stalne i ulančane dugotrajnom neprekidnom predajom. U najstarijem razdoblju to su bile monaške zajednice s opatima i monasima koji se nisu selili već su doživotno bili vezani za istu samostansku kuću. Namjesto najčešće titule pop „istarski glagoljaši“ katkad upotrebljavaju titulu „pre“, a dalmatinski don ili dum. Kada pop glagoljaš u Istri i Kvarnerskim otocima i u Hrvatskom primorju postane župnikom zvati će se redovito plovan ili ponegdje u kontinentalnoj Istri „farman“. U kontinentalnoj Hrvatskoj zvati će se „plibanuš“ ili „pribanuš“, a u Dalmaciji „paroh ili parohijan“. Plovan je uvije „gospodin plovan“ dok se titulom „domin“ naziva ugledni član seoskog glagoljaškog kaptola. U kontinentalnoj staroj feudalnoj Istri „gospodin“ jer „per antonomasiam i dandanas isključivo župnik.
Tekst Zlatan Varelija
Fotografija glagoljski natpis iz Materade
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg, savudrijska borovi, 2.jpg)
.jpg,ahile papa, nasl to.jpg)
