Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Tito živi u lijepim uspomenama i nakon svoje smrti, 4. svibnja 1980.
Objavljeno: 04.05.2026 u Objavljeno: 22:22
Foto: Tito u Bujama 1954., izložbaTekli su potoci suza na dan Titove smrti. Zašto?
Na današnji dan pred 46 godina preminuo je Josip Broz Tito. Predsjednik i Maršal Jugoslavije. Satovi su zastali u 15,05 sati u svim republikama, a suze u narodu potekle u potocima.
„…Kad danas nakon 46 godina pišem o drugu Titu, ne pišem to s onim mladenačkim idealiziranjem i žarom, već jednostavno s aspekta kako iskustveno gledam na dvije stvarnosti u kojima sam odrastala i živjela. I ne želim umanjiti svoju radost i ponos što imamo dugosanjanu Lijepu našu, ali ne mogu dopustiti da nam današnji političari brišu ili obezvrjeđuju uspomene na ondašnju stvarnost i društveni poredak tj. društveno ekonomske odnose koji su jamčili svima ugodan život i pravo svakog čovjeka na dostojanstven život.
Iako su u međuvremenu otvarani dokumenti iz povijesnih arhiva i kroz polemike povjesničara izbile na svjetlo dana mnoge činjenice o nepoznatom i inkriminiranom “diktatoru” Titu, nitko narodu ne može zabraniti ili izbrisati sjećanja na ondašnju stvarnost, a koju u svom osvrtu samo pokušavam staviti u razumne okvire. Bez patetike i nostalgije. A to su činjenice da je svaki radnik tada bio stambeno zbrinut, da su se otvarale tvornice, postojali veliki poljoprivredni kombinati, da je školovanje i zdravstvo bilo besplatno, da se dostojanstveno živjelo od svog rada, da nismo bili u dužničkom ropstvu s bankama, da nije postojala riječ ovrha, da penzionere nismo trpali u staračke domove i odnosili smo se prema njima s poštovanjem, da delegati u Saboru nisu imali saborske mirovine, da su radnici i njihova djeca obavezno odlazili na odmor u radnička odmarališta na more, da smo imali crvene pasoše, bili slobodni u odlučivanju i putovali svijetom bezbrižno, a da i ne govorim o odlasku iz svih krajeva Jugoslavije noćnim linijama u Trst, u šoping. Klasne su razlike bile ne zamjetne, a oni fol bogatiji se nisu time ku*čili jer to nije bilo in. Za turiste iz zemalja istočnog bloka Juga je bila Amerika! A sada nas političari uvjeravaju kako je sve to bila jedna velika farsa, pa se pitam. Tko je tu lud? Je li zaista sve u Titovo doba bio san, i reakcije nešto starije populacije tek jal za mladošću, san o nepovratnoj mladosti? Djeca vole bajke, ali odrasli bez snova što su? Tek hodajuće utvare.
I zato, nakon 46 godina rastanka od najvećeg jugoslavenskog sina, svoje unutarnje impresije i emocije racionaliziram. Stavljam u ovaj racionalan okvir te bez previranja konstatiram da je bilo lijepo živjeti s Titom.
I nema zapravo tih političara danas koji bi nam mogli dokazati da se onaj „san“ zaista nije zbio. Da naša sjećanja nisu opsesija, ni fanatizam, nisu bila ni neka neobjašnjiva ideološka avantura, niti jedna putanja u svemiru koju je tek progutala crna rupa, već je to bio jednostavno osmišljen društveno ekonomski sistem po mjeri čovjeka s osjećajem vrijednosti za svačiji život. Gdje je na prvom mjestu bio običan čovjek, a ne političke elite i preko noći nastali bogataši. I zato su emocije prema onim vremenima snažnije jer smo u današnjoj stvarnosti preumorni od svega, neistina, nepravdi i sve većih socijalnih razlika, korupcije, ratnih profitera, tajkuna koji su stekli bogatstvo u lopovskim pretvorbama, prodaje djedovine i najvrjednijih resursa, živuće demokracije samo na jeziku…i razočarani smo u naša očekivanja od drage nam Lijepe naše.
Mnogi životare na rubu siromaštva, prvenstveno umirovljenici. Ostavljeni na vjetrometini, u neprijatnom okružju, oteti vremenu iz jedne vlastite zone komfora i sigurnosti, otuđeni i neuvažavani u svojoj staroj okolini koju su desetljećima gradili, pa na tom samotnjačkom putu s pravom vraćaju sjećanja na one dane kad je lijepo i bezbrižno bilo živjeti s Titom. Nikad nam kao danas nije bila jasnija međuzavisnost čovjeka i njegove države. Homo homini lupus tj. Čovjek je čovjeku vuk, danas dolazi do izražaja upravo ta nemilosrdna narav čovjeka.
I zato se milijuni ljudi srednje i starije životne dobi (a to je većina populacije) na bivšim prostorima Juge neće odreći onih suza i očaja na dan smrti Josipa Broza Tita. I uvjerena sam da se većina naroda u novim državama ne libi priznati da ih nitko nije natjerao i prisiljavao da 4. maja 1980. plaču za Titom. Samo što onda nisu ni slutili da ne plaču samo zbog njegova gubitka, nego i zbog onoga što nas čeka, i danas nam se dešava..."
A koliki je trag ostavio i koliko je Tito bio cijenjen kao državnik, i da naše suze nisu bile suze prolivene za „kultom ličnosti“ nego za čovjekom koji je težio stvoriti život dostojan svih ljudi i pravednije čovječanstvo, prepoznali su to štovatelji-političari širom kugle zemaljske koji su živjeli i surađivali s Titom i zato su mu se došli pokloniti na sprovodu 8. svibnja i odati posljednju počast. Time su oni rekli sve, i to neće umanjiti ni jedna nacionalna politika tj.političari u novonastalim državama po raspadu Jugoslavije.
Evo nepobitnih činjenica navedenom u prilog…
Na današnji je dan, 04.05.1980. preminuo Josip Broz Tito...
Uslijed toga, Dani žalosti proglašeni su u 80 zemalja širom svijeta.
Na Titov sprovod 8. svibnja 1980. u Beogradu stiglo je 209 delegacija iz 128 zemalja od ukupno 154 članica Ujedinjenih nacija, najveći skup svjetskih državnika u povijesti.
Među njima su bili predstavnici iz oba bloka 'Hladnog rata', kao i brojne vođe Pokreta nesvrstanih.
Na ispraćaj je došlo 31 predsjednik, 22 premijera, 47 ministara vanjskih poslova, 4 kralja, 6 prinčeva, 2 izaslanika Vatikana...
Među njima:
* Margaret Thatcher (premijerka Velike Britanije)
* Helmut Schmidt (kancelar Zapadne Njemačke)
* Sandro Pertini (predsjednik Italije)
* Princ Filip (vojvoda od Edinburgha, kao predstavnik kraljice Elizabete II.)
* Walter Mondale (potpredsjednik SAD-a; predsjednik Jimmy Carter nije došao osobno, poslao je svoju majku Lillian Cartera a sam došao tjedan dana kasnije u posjet grobu)
* Leonid Brežnjev (vođa SSSR-a)
* Erich Honecker (vođa Istočne Njemačke)
* Nicolae Ceaușescu (predsjednik Rumunjske)
* Hua Guofeng (premijer Kine)
* Kim Il-sung (vođa Sjeverne Koreje)
* Indira Gandhi (premijerka Indije)
* Sadam Husein (predsjednik Iraka)
* Jaser Arafat (vođa PLO-a)
* Robert Mugabe (premijer Zimbabvea)
* Hosni Mubarak (potpredsjednik Egipta)
* Kraljevi: Olav V (Norveška), Carl XVI Gustaf (Švedska), Baudouin (Belgija) i Hussein (Jordan).
* Glavni tajnik UN-a Kurt Waldheim.
Također, došli i predstavnici sedam multilateralnih organizacija pored Ujedinjenih nacija, šest oslobodilačkih pokreta i četrdeset političkih stranaka iz cijelog svijeta.
U Vatikanu prvi put u povijesti zvonila su zvona za smrt jednog komunističkog vođe...
Prema službenim podacima Eurovizije, pogrebna ceremonija Josipa Broza drugi je najgledaniji TV događaj u 20. stoljeću nakon slijetanja Misije Apolo 11 na Mjesec...
I dalje je to najposjećeniji grob jednog državnika u cijelom svijetu...
.Izvor: Leonardo Bressan, Facebook
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
