Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Tihi osvrt prodavačice na bojkot trgovina i trgovačkih lanaca
Objavljeno: 04.02.2025 u Objavljeno: 17:22
Datum objave: 3. veljače, 2025.
Slijede li otkazi prodavačima?
Bavimo se analizama situacije, ekonomskim pogledom stručnjaka, mjerama Vlade da se kupcima olakša kupnja, ali kako na to, i bojkot kupaca petkom, gledaju oni s druge strane priče, pokušali smo doznati u kratkom razgovoru s umaškom trgovkinjom, zaposlenicom jednog stranog trgovačkog lanca u gradu. Radila je u dvije države, dva društveno -politička sistema i sljedeće se godine sprema u mirovinu. Odgovara oprezno i odmjereno, naravno da želi ostati anonimna i zaštićena, jer ona nije u trgovini da misli i predlaže, nego da radi i sluša. Obična, upregnuta radna snaga u novom kapitalističkom poretku, pomalo dehumanizirana od svog ljudskog identiteta.
-Tako vam je to kad postanete roba u suvremenom robovlasničkom društvu, veli sarkastično uz otužan osmijeh, iznoseći skrovito svoj sud.
- Za vrijeme bojkota, konačno uspijevamo mirnije obavljati sve poslove u trgovini, koje inače radimo paralelno, ali smo stresirane i frustrirane jer nas je premalo zaposlenih. Mišljenja sam da bi ovi bojkoti mogli izazvati val otkaza, jer s manje ostvarenim profitom vlasnici će tražiti način kako da ostvare zacrtanu visinu zarade. Nema u njih milosti. A priča o snižavanju cijena proizvoda je običan marketinški trik, kupovanje mira. Treba znati da sve naše trgovine ili trgovački lanci, a tu mislim na ove u mjestima uz more, konkretno Umag, ne žive od zarade u zimskim mjesecima, nego ljetnim. Praktički u četiri ljetna mjeseca nekontrolirano podignu cijene u nebo, kad je nemoguća intervencija naših građana i države, pa će ovi zimski trikovi snižavanja cijena zbog bojkota potrajati samo do početaka ljeta. I opet smo tu gdje jesmo. Ograničavanje cijena proizvodima zimi je neznatno u odnosu na opterećenje koje slijedi u ljetnom periodu. Gazde se moraju namiriti, sve ostalo je mlaćenje prazne slame. Prelijevanje iz šupljeg u prazno. Osim toga, na moru je to pravilo, jer je previše otvorenih trgovina i trgovačkih lanaca u nekim manjim sredinama poput naše. Zar to nitko ne vidi? Evo sada će se otvoriti još jedan Maxi Konzum na Ungariji, ali za koga? Pa zimi smo svi poluprazni i životarimo, a treba platiti zaposlene i troškove poslovanja. Čime, nego prodajom preskupe robe. Jedino pravo rješenje za normalnije cijene bilo bi smanjene PDV-a na prehrambene artikle koji su odurno skupi. Stranci se zgražaju, ne mogu vjerovati kad usporede naše cijene sa cijenama u svojim državama. Ali, kad bi Vlada smanjila PDV čime bi plaćala, preko 300 tisuća zaposlenih po državnim službama. Preskupa nam je država! Isto vrijedi za razne namete po gradovima, počevši od plaćanja skupih parkirališta, komunalnih naknada, paušala po krevetima u apartmanima, sada i uvećanog poreza na nekretnine…Trebamo nahraniti sve prekobrojne u gradskoj upravi i gradskim firmama, a mi u Umagu još moramo plaćati i ultra bogatim roditeljima vrtiće. Pa kažu da su besplatni, a svi smo zakinuti zbog toga, čak i siromašniji građani. A znate li kolika je moja plaća? Jedva stignem s 39 godina radnog staža do 1100 eura. Ne dižu nama vlasnici plaću, kao što dižu općinskim i državnim službenicima, čak po 30 posto. Naprave to pred neke izbore da glasaju za ove na vlasti. I onda statističari kažu da raste prosječna plaća u Hrvatskoj. Znači, opet svi Hrvati jedu sarmu. Jedni meso, a drugi kiseli kupus, naravno. Naša je sreća u Umagu, što smo u blizini Lucije, Kopra i Trsta, pa tamo kupujemo jeftinije robu i ne samo prehrambenu. Još i daleko kvalitetniju. Jer ovdje u naše trgovine stiže „šrot“ roba koja se proizvodi za istočno europsko tržište (u Poljskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj…), a isti ti proizvodi su znatno kvalitetniji u zapadnim zemljama EU, gdje se i proizvode za to tržište. I tako ti stranci dva put zarađuju na nama. Baš nas pokvareno deru i ponižavaju. A naši slugani EU na vlasti sve to znaju i dopuštaju. Jedino mi je drago da je bojkotom narod pokazao zajedništvo, jer do sada se to događalo kad su bile u pitanju proslave sportskih uspjeha hrvatskih reprezentativaca. Međutim, i dalje sam uvjerena da ćemo bojkotom samo malo stišati pohlepu prebogatih kapitalističkih profitera, ali nećemo ju riješiti. Oni su nezasitni. Imaju financijske savjetnike, pa neće ostati zakinuti ni centa.
Ali se zato se svi pribojavamo, da bi mi prodavači kao jeftina radna snaga mogli prvi osjetiti korekciju cijena. Da će nam reći Aufiderzein. Od nekuda moraju krenuti. Briga njih dok ima jeftinijih stranih radnika na lageru, kojima je jedini problem hrvatski jezik…, rezignirano, s tugom u očima, zaključuje naša sugovornica, iskusna prodavačica.
S. Bosnić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpeg)
