Teroristi, nacionalisti, iredentisti ili patrioti......što su bili Guglielmo Oberdan, Ruggero Timeus i Vladimir Gortan ? Drugi dio

Izdvojeno :

Objavljeno: 23.02.2022 u Objavljeno: 16:36

Teroristi, nacionalisti, iredentisti ili patrioti......što su bili Guglielmo Oberdan, Ruggero Timeus i Vladimir Gortan ?

Drugi dio

Vladimir Gortan

Rođen 7.lipnja 1904. u Bermu, Pazin, u obitelji siromašnih seljaka. Na suđenju je izjavio da se kod njih bijeli kruh jeo samo triput godišnje, na Uskrs, Božić i Novu godinu. Njegovi vršnjaci su ga pamtili kao veselog mladića koji je bio dinamičan, rado zbijao šale, družio se sa ljudima. Bilo ga je puno selo, napisao je Milan Rakovac u knjizi „Sinovi Istre“.

Odmah po dolasku talijanskih vlasti u Istru, počeo je kao hrvatski rodoljub, s njima dolaziti u sukob. Česte su bile verbalne prepirke Gortana sa lokalnim fašistima. Više je puta odlazio preko granice u Jugoslaviju, u potragu za kruhom i poslom, i u tim se prilikama još tješnje povezao s našim istarskim emigrantima i još više učvrstio svoja antifašistička uvjerenja.

Kada je u Bermu osnovana ćelija „Borbe“, isprva ga nisu pozivali,smatrali su, da je zbog njegove otvorene, ali i nagle naravi, te čestih sukoba sa fašistima, bio rizičan za sigurnost tajne ćelije odnosno provale.

Godine 1929. fašizam je maksimalno osnažio nakon ubistva talijanskog parlamentarca Giacoma Matteottia u Rimu 1924.g. i prelaska na otvorenu fašističku vladavinu i diktaturu početkom 1925.godine.

U ožujku 1929. i u Istri su se održali izbori koji su trebali formalno potvrditi fašistički režim na vlasti u Kraljevini Italiji, za koji će narod „plebiscitarno“ glasati.

Posljednji popis stanovništva Istre u to vrijeme bio je onaj iz 1910.godine i tada je registrirano da je Hrvata i Slovenaca bilo značajno više nego Talijana, iako je ondašnja Austrija kao statističko mjerilo za popis navela „uporabni“ jezik, a ne materinski, što je išlo u korist činovništva koje je u cijelosti bilo talijansko.

Sve do te 1929.godine fašističke vlasti su na sve moguće načine a najčešće batinama, odvraćali istarsko stanovništvo slovenske i hrvatske nacionalnosti da idu na izbore. U Rimu je došlo do obrata u odnosima snaga u talijanskom parlamentu i promjene izbornog zakona po kojem je fašističkoj vlasti odgovaralo da na izbore izađe što veći broj stanovništva bez obzira na nacionalnost.

U Pazinu je 17.ožujka,sedam dana prije izbora, Bruno Kamuš, jedan od najodanijih fašista sazvao sve seoske župane i dao im zadatak da agitiraju među stanovništvom kako bi izašlo na izbore što veći broj glasača. Tajnik fascia Gabrieli (nekada Gabrijelić) rekao je prisutnim seoskim županima: „Za glasove se ne brinemo. Glasove ćemo stvoriti sami. Bude li trebalo, ubaciti ćemo i 3.000 glasova sa „si“ ali hoću da vidim ljude“.

Milan Rakovac u knjizi „Sinovi Istre“ opisao je razgovore koje je imao prilike voditi sa dva istaknuta člana tajne organizacije „Borba“, profesorom Slavkom Zlatićem i Vjekoslavom Ladavcem. Oni su ispričali detalje onoga što se dogodilo tog 24.ožujka 1929.godine, na sam dan izbora.

Izbori su bili najobičnija farsa s dvije vrste glasačkih listića, jedan u bojama talijanske trobojnice i na njemu je pisalo „SI“ a drugi je bio bijel i pisalo je „NO“.U dvoranu za glasanje puštali su se ljudi u skupinama gdje je Kamuš uzvikivao: „Vi ste za narodnu fašističku vladu! Da ili ne'!“ Ljudi okruženi do zuba naoružanim fašistima nisu imali druge već da pred njima zaokruže listić sa DA.

U rano jutro još je bilo malo ljudi na glasačkom mjestu jer su seljaci pristizali iz raštrkanih sela. Članovi „Borbe“ iz Berma organizirali su se s namjerom da spriječe odlazak rezigniranih ljudi na glasanje gdje bi pomirljivi sa sudbinom, glasali DA. Dogovorili su se da ujutro budu na mjestu akcije koja će se odraditi tako što će se pucati ispred kolone seljaka i tako ih preplašiti, misleći da su fašisti, da pobjegnu svojim kućama. Na nesreću, jedan ispaljeni metak pogodio je kameni kolobran pored ceste i pogodio dvije osobe od kojih je jedna, Ivan Tuhtan iz Trviža, drugi dan nakon ranjavanja podlegao ranama, u bolnici u Puli.

Kada se prolazi cestom od Berma prema Pazinu, nakon industrijske zone na desnoj strani ceste, može se 900 metara dalje s lijeve strane, na blagoj padini, primijetiti spomen ploču. Ta lokacija zove se Kamušov brijeg s kojeg su „gortanovci“ pucali pred kolonu seljaka i nesretnim slučajem pogodili Ivana Tuhtana i nekog Brajkovića.

Fašisti su odmah iskoristili taj nesretni događaj da optuže Beramce a samim time i Vladimira Gortana za ubistvo iako on nije uopće bio prisutan tom događaju. Svi pokušaji da se dokaže da je Gortan bio na sasvim drugom kraju Pazina u to vrijeme, bili su bezuspješni. Fašistima je bilo važno njega optužiti i suditi mu.

Vladimir Gortan je pokušao pobjeći u Jugoslaviju ali su ga prepoznali u vlaku u Lupoglavu i uhitili na stanici u Premu, na pruzi između Rijeke i Pivke.

14. listopada 1929. započelo je suđenje u Puli koje je u stvari predstavljalo predstavu za Italiju i Svijet onako kako priliči fašističkoj vlasti, sa puno pompe i teatralnosti. U sudnicu je ušao predsjednik Specijalnog suda, general fašističke milicije Christini koji je specijalno za tu priliku došao iz Trsta gdje je u jednom razgovoru dva dana ranije, dopisniku engleskog lista „Manchester Guardian“,prije podizanja optužnice, prije tužitelja i obrane, kazao slijedeće: „POTREBNO JE ISTARSKE SLAVENE ZASTRAŠITI ! OVI ĆE MLADIĆI, STOGA,BITI OSUĐENI PO ČLANU JEDAN ZAKONA O ZAŠTITI DRŽAVE,DAKLE,NA SMRT!“.

Na temelju optužnice Istražne komisije Specijalnog suda za zaštitu države, sudilo se Vladimiru Gortanu i njegovim drugovima Viktoru Baćcu, Živku Gortanu, Dušanu Ladavcu i Vjekoslavu Ladavcu. Gortan je osuđen na smrt strijeljanjem dok su ostali osuđeni na dugogodišnju robiju u kaznionici Regina Coeli u Rimu i drugdje na jugu Italije.

Vladimira Gortana izveli su iz ćelije u zoru 17.listopada 1929.Kada je zapitao kamo ga vode, odgovorili su da ga vode u Trst. Vi me vodite na gubilište, a ne u Trst – nasmiješio se ironično Gortan. Nisu mu dopustili posljednju želju da se oprosti od oca i majke i popije čašu vode.

U Vladimira Gortana su fašisti iz Rovinja i Pazina ispalili dvadeset i osam hitaca. Njegova je smrt imala veliki odjek u Italiji, Europi i Svijetu.

Njegovo je tijelo tajno zakopano jer fašizam nije htio da mu grob postane mjesto obilježavanja smrti hrvatskog mučenika za slobodu svog naroda. Fašizam se bojao i mrtvog Vladimira Gortana, nakon što su ga ubili.

Poslije rata, otkriveno je, gdje je pokopan Vladimir Gortan na mornaričkom groblju u Puli. Njegovi posmrtni ostaci, preneseni su 1953. godine u Beram, na brežuljku pored glavne ceste za Pazin. 14.lipnja te godine, otkriven je spomenik Gortanu i održana velika svečana komemoracija i proslava oslobođenja na kojoj je prisustvovao i maršal Tito sa članovima državnog vrha ondašnje Jugoslavije.

Obradio: Veljko Ivančić

Literatura: Milan Rakovac „Sinovi Istre“, izdanje 2009.

Ostale vijesti iz kategorije