Tamo lijevo je vrh Matajur......a desno Sabotin, prvi dio

Izdvojeno :

Objavljeno: 09.11.2022 u Objavljeno: 19:17

Povijesno putovanje

Prva nedelja mjeseca studenog, u Cervignanu del Friuli, veliki sajam rabljene robe.Svake prve nedelje u mjesecu, održava se sajam na kojem se nude najrazličitije stare,rabljene stvari,svih mogućih vrsta. Od krušne peći na drva pa do najobičnije žlice ili šalice za kavu.Masa znatiželjnih i možda zainteresiranih kupaca, obilaze mnogobrojne štandove. Mene je u Cervignano del Friuli dovela potraga za dvjema knjigama iz povijesti 1. Svjetskog rata i 12. bitke na Soči kojih nema više u katalozima talijanskih knjižara.

Živopisno cjenkanje na štandovima

Na jednom štandu,prisustvujem živopisnom razgovoru i cjenkanju, između visokog i elegantno odjevenog, tamnoputog muškarca u pratnji nekoliko svojih sunarodnjaka, i prodavca robe.Stranac na vrlo dobrom talijanskom jeziku pita za cijenu nekog starog usisivača.Prodavac odgovara da je cijena usisivača 5 eura. Potencijalni kupac pita da li usisivač radi a prodavaoc ga upućuju u obližnju gostionicu da provjeri, obzirom da on kod štanda nema utikač za struju.
Vrlo duhovito, stranac traži da mu prodavaoc spusti cijenu usisivača na 3 eura jer će morati popiti kavu u gostionici i potrošiti 1-2 eura.Pa ne može samo tako ući u lokal i tražiti da mu se omogući provjera funkcionalnosti usisivača.Nisu se nagodili, prodavaoc nije spustio cijenu sa 5 na 3 eura.

Kraj bogat poviješću

Volim svraćati u Cervignano del Friuli, gradić na krajnjem južnom rubu provincije Friuli.Sasvim ugodan za život.U blizini je dvorac Strassoldo o kojem sam već pisao na Tiramoli o dogodovštini iz 1915. prije ulaska Italije u 1.Svjetski rat i fatalnoj mladoj grofici koja je talijanskom vojnom obavještajcu namjerno davala pogrešne informacije o snazi austrougarske vojske na Soči, s razlogom.Imala je brata,generala, koji je zapovjedao jedinicama austrougarske vojske na ratištu u Galiciji.
Dvaput godišnje, u proljeće i jesen, dvorac Strassoldo otvara svoje kapije i ugošćuje tisuće posjetilaca koji se u dva dana vikenda, vraćaju u prošlost 19.stoljeća.
Vratimo li se u današnje vrijeme, Cervignano del Friuli ima jednu zanimljivu i korisnu ponudu.Ovaj gradić bogat čistom i bistrom vodom sa vrlo malo kamenca, nudi na svojoj česmi,putem automata, pitku vodu za punjenje u boce.Cijena je 5 centi litar obične vode a 7 centi sa CO2.Značajno jeftinije od vode koja se može kupiti u trgovačkim centrima.Kada se god nađem u tom području, svratim na punjenje boca vodom i uživam u tom postupku.
Na groblju Muscoli, svega 2 kilometara udaljenog od centra Cervignana, postoji krematorij.Gotovo za ne vjerovati, mi u Hrvatskoj, vozimo svoje pokojnike na kremiranje u Zagreb, a tamo, samo u regiji FVG imaju 4 krematorija i to u Trstu,Udinama,Gemoni i Cervignano del Friuli.

Posjeta Groblju heroja u Aquilei

Prije dolaska u Cervignano,posjetio sam Groblje heroja u Aquilei, gdje sam snimio kameni sarkofag majora talijanske vojske kojeg je Gabriele D'Annunzio proslavio svojim govorima o junaštvu onih koji su se borili u svetom ratu za Domovinu.Zvao se Giovanni Randaccio,bio je zapovjednik pjesniku ali i njegov prijatelj, u 77.pješadijskom regimentu, u bataljunu „Vukovi Toscane“.
Randaccio je poginuo 27. svibnja 1917. kod ušća rijeke ponornice Timav, a koja se izlijeva u more kod turističkog naselja Villaggio del Pescatore u Duinu.Gabriele D'Annunzio je bio nagovorio svog zapovjednika da krenu u samoubilački prodor protiv puno jačeg neprijatelja pozicioniranog u rovovima, i da na zidinama dvorca Duino, izvjese talijansku trobojnicu, koju će Tršćani „vidjeti“ iz Trsta. Zastava će vijoriti na kaštelu u Duinu i pokrenuti Tršćane da se pobune protiv svog stoljetnog, Austrijskog vladara, bio je uvjeren Gabriele D'Annunzio.
Obični vojnici, bili su protiv te vojne akcije jer su bili svjesni nadmoćnosti neprijatelja, i predviđali su, da će masovno poginuti, pa su stoga odbili naredbu zapovjednika da krenu u napad.
„Ne želimo da nas se odvede u klaonicu“, pobunili su se vojnici.
D'Annunzio, kada je shvatio da ga se spriječava u suludom naumu,odlučio je desetkovati neposlušnu vojsku strijeljanjem.Nije bilo milosti, major Randaccio, uz svesrdnu podršku D'Annunzia, primorao je ostale preživjele vojnike, da preko jedne improvizirane skele pređu rijeku Timav. (John R.Schindler, “Isonzo-Il massacro dimenticato della Grande Guerra“).
Rezultat proboja,Randaccio je smrtno ranjen od mitraljeskog rafala zajedno sa drugim vojnicima kojima je zapovjedao, a Gabriele D'Annunzio, bio je također pogođen ali je pukom srećom preživio. Dovoljno, da svom zapovjedniku održi čuveni posmrtni govor na groblju u Aquilei. Taj govor D'Annunzia, ostao je zapamćen u povijesti talijanske književnosti, po stilu izražavanja koji je eksplicitno evocirao na slavnu povijest rimskog carstva.
Svog omiljenog i umirućeg zapovjednika, prilikom ranjavanja,D'Annunzio je umotao u talijansku trobojnicu da bi zatim, u nadolazećim godinama, krvavu zastavu redovito izvješavao na mjestima gdje je održavao svoje nadaleko poznate govore.Niti grad Rijeka nije bila pošteđena te ikonografije, kada je D'Annunzio sa svojih 200-tinjak ardita, zauzeo grad na Rječini 12.rujna 1919. godine i oko 18 sati, održao govor okupljenom i oduševljenom mnoštvu građana, od kojih su velika većina, bili Talijani.

Krvava zastava u kojoj je bio umotan Giovanni Randaccio, bila je učvršćena na balkonu palače (Palazzo) u centru Rijeke, s kojeg se pjesnik-vojnik obratio masi početnim riječima: „Italiani di Fiume, eccomi !“.
(Giordano Bruno Guerri:“Disobbedisco“,Mondadori,izdanje 2019.)

Piše: Veljko Ivančić

Nastavlja se....Lijevo je Matajur a desno Sabotin

Ostale vijesti iz kategorije