„Sveto pismo“ borbe protiv korupcije

Izdvojeno :

Objavljeno: 21.06.2023 u Objavljeno: 13:24

Šerifi su veliko društveno zlo!

Pitam se ovih dana, koliko je uopće građana kojima to nije profesija, pročitalo Strategiju sprječavanja korupcije za razdoblje od 2021.-do 2030. godine ? Opširno je to štivo, koje je Hrvatski sabor, na temelju članka 11. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (N.N. 123/17.) donio na sjednici 29.listopada 2021.( N.N.13/21.)

Strateški okvir za borbu protiv korupcije

Zakonodavna vlast, učinila je svoje, i donijela strateški dokument koji na sveobuhvatan način daje smjernice u kojem pravcu treba djelovati, da borba protiv korupcije bude što učinkovitija. U Strategiji se kaže da je „korupcija društveni fenomen koji ima snažan negativan učinak na vladavinu prava i povjerenje u institucije, kao i na gospodarstvo, demokratsku političku kulturu te društvo u cjelini“. Osobno bih, umjesto izraza „društveni fenomen“, radije za korupciju, upotrijebio izraz, „društveno zlo“.

Nemoguće je u kratkom članku kojeg objavljujemo, opisati sadržaj teksta ovog važnog dokumenta, pa ću se stoga, dotaknuti samo nekih dijelova, koji su meni osobno bili zanimljivi i važni. Tako se npr. u tekstu navodi slijedeće: „U hrvatskom pravnom sustavu ne postoji definicija korupcije. Jedna od najčešćih korištenih definicija je zlouporaba moći i ovlasti za privatnu stvar“. U Kaznenom zakonu, članak 87. stavak 24., mito se definira kao svaka nepripadna nagrada, dar ili druga imovinska ili neimovinska korist bez obzira na vrijednost.

„Ako dođe do kaznenog postupka zbog korupcije, to znači da sva preventivna nastojanja nisu urodila plodom. Tada dolazi do postupanja tijela zaduženih za represiju, odnosno policije, državnog odvjetništva i sudova, koje mora biti takvo da šalje poruku kako se korupcija nikome nikada ne isplati. U tom kontekstu, cilj kaznenog postupka nije samo kažnjavanje počinitelja, već i učinkovito oduzimanje protupravne stečene imovinske koristi. Stoga je potrebna uključenost cjelokupnog društva; tijela javne vlasti, poslovne zajednice, građana mi i civilnog sektora na podizanju svijesti o potrebi afirmacije nulte stope tolerancije na korupciju koja ugrožava prosperitet cjelokupnog društva“.

Gornjim tekstom, završiti ću sa citiranjem određenih zaključaka iz uvoda strategije, točka 1.2. Razumijevanje pojma korupcije.

Korupcijski osjetljiva područja

Navedeno je u Strategiji, da je „za učinkovitu borbu protiv korupcije potrebno, najprije, prepoznati njezine uzroke odnosno područja koja predstavljaju korupcijske rizike, a kako bi se njima moglo upravljati u smislu sužavanja prostora za pojavu koruptivnog djelovanja“. Formirana je Radna skupina sa zaduženjem da izradi procjenu postojećeg stanja na temelju identifikacije korupcijski osjetljivih područja na razini pojedinih institucija odnosno u pojedinim područjima. Slijedom toga, izvršeno je „mjerenje“ korupcije putem percepcije korupcije kod građana. Rezultati su bili poražavajući.

Istraživanje Eurobarometra i Transparency Internationala o korupciji iz 2020. godine, Republiku Hrvatsku ubraja i među države članice Europske unije s najlošijim rezultatom o percepciji građana o korupciji. Ukupno 97% građana smatra kako je korupcija u zemlji raširena (prosjek u EU: 71%), a 54% osoba smatra kako korupcija utječe na njih osobno u svakodnevnom životu (prosjek EU:26%). Uz to, 28% građana smatra kako postoji dovoljno uspješnih primjera kaznenog progona da bi se ljudi odvratili od korupcije (prosjek EU:36%). Na pitanje, na kojem je području građanin najčešće primoran sudjelovati u korupciji, na prvom mjestu građani stavljaju zdravstvo s 33,5%, dok je na drugome mjestu lokalna samouprava s 15,5%. Na trećem je mjestu poduzetništvo s 13,4%, a četvrtom pravosuđe s 9,4%. Također, istraživanje sadržava podatak kako je 37,3% ispitanika sigurno da su sudovi i državna odvjetništva korumpirani, 57,3% ih donekle smatra pravosuđe korumpiranim, dok samo 5,4% ispitanika ne smatra pravosuđe korumpiranim.

Aktualna lokalna vlast se ne „predaje“

Posebno intrigantno područje koje se spominje u Strategiji sprječavanja korupcije odnosi se na transparentnost. Između ostalog, možemo pročitati slijedeće: „ U osnovi, pravo na pristup informacijama trebalo bi se temeljno ostvarivati putem pro aktivne objave informacija od strane tijela javne vlasti, što predstavlja najbrži put za pribavljanje informacije, a tek posredno putem mehanizama zaštite pred drugostupanjskim tijelom i u konačnici pred Visokim upravnim sudom“.

Nažalost, naša praktična iskustva potvrđuju, da tijela javne vlasti, na sve moguće načine nastoje odbaciti zahtjeve o pravu na pristup informacijama. Tijela javne vlasti, svoje „odbijenice“ nastoje pravdati potrebom izrade testa razmjernosti i javnog interesa. Rekao bih, time zloupotrebljavaju odredbu iz Zakona, jer sve što ne žele dati na uvid javnosti, tumače da nije u javnom interesu pružiti odgovarajuću informaciju. Nakon toga slijedi mehanizam zaštite putem drugostupanjskog tijela a to znači, ogroman gubitak vremena zbog odugovlačenja postupka. Dakle, sasvim suprotno od intencije Strategije. Uočeno je, da lokalna razina s obzirom na središnju državnu upravu nije na istoj razini u pogledu otvorenosti i transparentnosti, kao i u pogledu uključivanju građana. Sindrom „lokalnih šerifa“, nije neka izmišljena priča već ozbiljan problem (ne)transparentnog funkcioniranja jedinica lokalne samouprave.

Zabrinjavajuća raširenost korupcije na lokalnoj razini

Izvješća Europske komisije i OECD-a za Republiku Hrvatsku za 2020. godinu posebno ističu problematiku kontrole i sankcioniranja lokalne samouprave s aspekta represije, ali i prevencije. OECD u Pregledu investicijskih politika u Republici Hrvatskoj ističe „kako usprkos brojnim ohrabrujućim koracima, korupcija se smatra raširenom te da i dalje nedostaju neki dijelovi funkcionalnog okvira za suzbijanje korupcije. Konkretno, s obzirom na podložnost lokalnih i regionalnih vlasti nedopuštenom utjecaju, Republika Hrvatska bi trebala poduzeti dodatne mjere za promicanje snažnijih etičkih normi u lokalnoj vlasti“.

Važan problem netransparentnosti, predstavlja upravljanje poduzećima u državnom vlasništvu i vlasništvu jedinica lokalne i područne(regionalne) samouprave. Upravljanje trgovačkim društvima, naročito onih koje su u vlasništvu jedinica lokalne i područne(regionalne) samouprave, predstavlja poseban problem. Postoji rizik od nastanka znatnog financijskog gubitka, neophodno je jačanje korporativne kulture odgovornog poslovanja i ugleda društva, zaštita od nezakonitog poslovanja. Potrebno je raditi na prevenciji sukoba interesa, smanjenju koruptivnih i drugih rizika koje društvo može pretrpjeti zbog neusklađenosti s propisima, standardima i kodeksima te internim aktima kao i na promicanju kulture integriteta i transparentnog poslovanja.

Korupcijski rizik u sustavu javne nabave

Piše u Strategiji: „S obzirom na prepoznate korupcijske rizike u postupcima planiranja, pripreme i odabira ponude, osobito u smislu dijeljenja vrijednosti nabave s namjerom izbjegavanja primjene propisanog postupka nabave (tzv. cjepkanje nabave), potrebno je jačanje transparentnosti vezano za postupke jednostavne nabave. Nadzor nad provedbom Zakona o javnoj nabavi provodi Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, a odredbe toga Zakona ne primjenjuju se na postupke jednostavne nabave koji se uređuju općim aktima. Iz navedenog je razloga teško kontrolirati situacije koje predstavljaju moguće pogodovanje određenim pravnim subjektima, odnosno situacije koje predstavljaju sukob interesa“.

Na kraju zaključujem, da je Strategija sprječavanja korupcije za razdoblje 2021.-2030. godine, sasvim solidan antikorupcijski dokument, kojeg je donio Hrvatski sabor na sjednici od 29.listopada 2021. godine.

U drugom nastavku koji slijedi, biti će prilike, upoznati se i sa drugim područjima mogućeg korupcijskog rizika ali i subjekata (mediji, civilno društvo, građani i dr.) koji mogu dati značajan doprinos da se korupcija, ako ne eliminira, barem smanji i dovede do neke društveno prihvatljive razine.

Komentar: Veljko Ivančić

Ostale vijesti iz kategorije