Sveti Ivan Kornetski važna rimska luka

Izdvojeno :

Objavljeno: 14.02.2022 u Objavljeno: 22:24

Sveti Ivan Kornetski važna rimska luka

Nekoliko kilometara južno od Umaga smjestio se Sveti Ivan kojeg neki oduvijek nazivaju i Sveti Ivan Kornetski. Radi se o značajnoj prapovijesnoj gradini i rimskoj luci. Još i dandanas postoje očuvani znakovi ove luke. Sjeverni gat dug je 65 m a širok 10 m dok je južni gat dugačak 125 m a širok 13 m. Na njega se na vanjskoj strani nadovezuje bankina, sačuvana u dužini od 110 m koja se na južnoj strani pravokutno prelama prema kopnu. Ovo je u to vrijeme povećavalo operativni prostor za utovar i istovar robe na brodove, koji su tu pristajali a u isto je vrijeme služila kao baza vjerojatno za neku vrst skladišne zgrade. Oba gata i bankina bili su izgrađeni od pravilno oblikovanih kamenih kocki, od kojih su neke bile veličine preko 3 m. Sredina zida ispunjena je materijalima koji su povezani jakom maltom. Na ovim prostorima uz ostatke luke i cisterne pronađen je i rimski nadgrobni spomenik, koji se danas čuva u tršćanskom muzeju. Pokojnik je pripadao gensu Pupina, koji je na temelju epigrafskih spomenika najbrojnije zastupljen upravo na teritoriju tršćanskog agera. Najljepši primjerak zlatarstva pronađen na teritoriju Istre potječe sa prostora Svetog Ivana Kornetskog. Radi se o nakitu bogate pokojnice, kojeg čine ogrlica, sastavljena od zlatnih karika povezanih sa četrnaest pločastih perli od karniola i dva prstena sa graviranim gemama na kojima su prikazani škorpion i orao. Izolirana gema ukrašena je prikazom atleta uz jednu kolonu koja se struže strigilom. Zlatnoj naušnici nedostaje privjesak. Sudeći po načinu izrade i finoći obrade kao i činjenici da je grob bio u sklopu nekropole datirane iz I. st. n.e. te uvažavajući da je cijela zona bila nastanjena bogatim stanovnicima tršćanskog agera u razdoblju ranog carstva, nakit je proizveden u provincijskim radionicama. Nakit se čuva u tršćanskom muzeju.

Panorama mjesta Sv. Ivan Kornetski

Sve ovo svjedoči o značajnoj aktivnosti života u rimsko doba na ovim područjima, na što ukazuju i ostaci keramike pronađeni na ovoj lokaciji. Kuhinjski lonci, većinom s izvijenim ušćem, ukrašeni tehnikom češljastog ureza, s utorom za poklopac na rubu ušća, trbušasti kuhinjski lonci s ravno odrezanim rubom ušća, sigilatni tanjuri sa utisnutim žigom, antičke uljanice afričke produkcije govore o značajnom gospodarskom životu ovog kraja. Za vrijeme ranog srednjeg vijeka pisani izvori i arheološki nalazi o Svetom Ivanu šute sve do XI. st. kada s nastankom kaštela započinju sukobi sa susjedima. Kaštel je bio po prvi puta srušen već krajem stoljeća. Niz stoljeća za ovaj feud vodit će se ratni i pravni sukobi. U XI. st. feud postaje vlasništvo novigradskih biskupa a oni ga dodjeljuju u privatno vlasništvo porodici grofova Weimar. Urlik II. 1102. g. poklanja posjed akvilejskom patrijarhu. No ubrzo protiv akvilejskog patrijarha izbija pobuna, te ga Urlik II. na zapovijed patrijarha ruši, kako ne bi došao u posjed Mlečana. Samo nekoliko godina kasnije, 6. svibnja 1106. g. patrijarh koruški, Uldarik I. dao je feud «kornetsku kaštelaniju» koparskom plemiću Francescu de Querici (Verzi) pod uvjetom da prizna crkvenu ovisnost o novigradskoj kuriji i da godišnje plaća za posjed 5 libara mire (mirisne smole) i isto toliko bijelog voska akvilejskoj i novigradskoj crkvi. Ujedno su dobili pravo na gradnju novog dvorca na ruševinama starog. I u to se vrijeme dobivala dozvola za gradnju. Dolaskom u posjede, porodica Verzi pokušava proširiti posjede na račun dijela teritorija Svetog Lovrijenca u Dajli. To je bio neuspio pokušaj jer se u sukob umiješala novigradska biskupija i prisilila Verzijeve da se povuku unutar svojeg posjeda. U slijedećim stoljećima feud ostaje nasljedstvo porodice Verzi ali uz suglasnost prvih vlasnika novigradske biskupije. Tako 1306. g. patrijarh Ottobono dodjeljuje feud Ivanu Petru Verziu, a 1354. g. patrijarh Nikola dodjeljuje feud Ivanovu sinu Almericu. Početkom XV. st. Venecija je snažan gospodar ovih krajeva. U njenim posjedima je čitavo priobalje Istre osim ovih posjeda. Tako 12. listopada 1424. godine Verzijevi su pozvani pred tadašnjeg mletačkog namjesnika za Istru i Furlaniju, Francesca Bemba. Dobivaju zahtjev da predoče izvornu povelju (investituru) o dodjeli feuda s namjerom da se feud proda kopraninu Ivanu Costi, koji ga je otkupio od mletačkog senata. Verzijevi su podnijeli originalnu investituru iz 1106. g., ali spor se nastavlja. Tako mletački patrijarh feud dodjeljuje Petru i Marcu Morosiniju a sljedeće godine Cristoforu Cosmi iz Umaga, koje se već slijedeće godine, 27. veljače 1468. odriče feuda. Verzijevi čitavo to vrijeme vode pravne sporove koji dosižu vrhunac priznanjem svojeg vlasništva, što potvrđuje i Mletački dužd Andrea Gotti 1538. g.

Grb obitelji Verzi

Tako napokon feud pripada porodici Verzi. Nekoliko stoljeća na ovim prostorima vlada mir. Kuga i malarija ispraznile su domove. Početkom XVIII. st. ovaj posjed graniči s posjedom Seget – Giuba. U to vrijeme posjed Seget vlasništvo je porodice De Franceschi. Oni su ga kupili raznim malverzacijama od Katerine Venier (1723.) a porodica Venier u XVI. st. od čuvenih šibenskih kapetana, obitelji Kukić. Već tada De Franceschijevi bacaju oko na ovaj posjed. Dolazi do čestih sukoba oko međa i šuma a već 1848. g. dio posjeda Verzijevih potpada pod vlasništvo De Franceschijevih. U ta vremena posjed se usitnjava. Iako je 18. ožujka 1869. godine ukinut feudalizam na ovim prostorima, on i dalje cvjeta. Čak se obnavljaju i kolonatski odnosi koji će imati značajnu sociološku i inu sliku ovih krajeva do današnjih dana. U vrijeme talijanske okupacije obitelj De Franceschi je posjedovala oko 280 ha obradivih površina i oko 80 ha šuma. Već početkom tridesetih godina prošlog stoljeća porodica je počela gubiti dijelove posjeda u Svetom Ivanu. Novi vlasnici postaju razni Crlenice, Antonini a posjed Verzijevih sve više se usitnjuje.

More predstavlja neizmjerno bogatstvo svakog primorskog mjesta, ali i zemlja crljenica koja se na ovom rtu naprosto sljubljuje s valovima mora i predstavlja dugi izvor života od pamtivijeka pa do danas. Posljednjih godina ovaj nekadašnji feud meta je uzurpacije bespravne gradnje i devastacije pomorskog dobra.

I umjesto zaključka treba podsjetiti sve nadležne organe da se nekad na ovom feudu nije smjelo bespravno graditi. Niti sami feudalci nisu mogli graditi objekte na svom feudu bez dozvole za gradnju, a tako niti kmetovi ni koloni.Za prekršaje bile su propisane visoke kazne kao i kazna rušenja takvog objekta. A svjedoci smo danas u doba «moderne civilizacije» bespravne uzurpacije ovih predivnih prostora.

Tekst i fotografije: Zlatan Varelija

Ostale vijesti iz kategorije