Šuma KORNARIJA

Izdvojeno :

Šuma KORNARIJA

Objavljeno: 28.09.2021 u Objavljeno: 18:27

Šuma KORNARIJA

Šume se definiraju kao zajednica biljnih organizama kojima drveće daje osnovno obilježje. U Istri pokrivaju prilično veliku površinu (šumovitost iznosi oko 40%) od morske obale do obronaka Ćićarije i Učke. Na području Istre najrasprostiranije su hrastove šume, a potom bukve i bora, smreke i ariša, breze topole, hrasta crnice i hrasta lužnjaka. Već za vrijeme vladavine Istrom Mletačke republike šumama se posvećivala velika pažnja. Najznačajnija šuma kojom su upravljali Mlečani bila je Motovunska šuma (Bosco di San Marco), potom šuma Vidorno pokraj Baderne, Kontija kod Vrsara, Ližnjemorka i Šijana kraj Pule i Kornarija kraj Grožnjana. Šumski kompleks Kornarija (Velika i Mala Kornarija) smješten je istočno od Buja, jugoistočno od Momjana, sjeveroistočno od Grožnjana, južno od Marušića. Povijesni podaci o šumi vrlo su oskudni. Poznata je bila o kvalitetnoj hrastovini, ali sredinom 19. st u njoj su posađeni crni borovi koji su služili za telegrafske stupove, kolce i drvene podupirače u rudnicima. Po prvi puta se spominje u Morosinijevom kastiku (18.st) a obuhvaćalo je površinu od 9 hektara. Površina današnjeg kompleksa iznosi oko 160 hektara.

Vegetaciju Kornarije danas čine šumske zajednice hrasta medunca i bijelog graba te zajednica hrasta medunca i crnog graba Zajednica hrasta medunca i bijelog graba najznačajnija je klimati zonska šumska zajednica priobalnog pojasa Hrvatskog primorja i većeg djela Istre koji se temelji na vapnencu. U sloju drveća uz hrast medunac i crni grab raste javor, makinja, maklen, crni jasen i brekinja. U sloju grmlja javlja se i dren, te crni trn a značajan je i pitomi kesten i hrast cer. Uz autohtonu vegetaciju sredinom 19. stoljeća započelo se s pošumljavanjem golog krasa. Nakon neuspjeha pošumljavanjem listopadnog drveća trebalo se odlučiti za pionirskom vrstom; crnim borom ili alepskim borom. Na tom tragu šumar Josip Koller (1798 – 1870.) sadnicama crnog bora pošumio je područje oko Bazovice i Kornarije. Danas u Kornariji nalazimo stabla crnog bora visine i do 30 metara te sastojine i do 600 m3 drvne mase po hektaru. Ovdje crni bor nije autohtona vrsta već je njegova pionirska uloga da pripremi teren za degradirano autohtono stanište šume, o čemu pišu i talijanski šumari 1928. godine. Nakon stoljeća i pol može se zaključiti da je pošumljavanje crnim borom u potpunosti dalo adekvatne rezultate i da su stvoreni svi preduvjeti za povratak autohtone vegetacije.

Kao i cijela Gornja Bujština u kojoj se nalazi Kornarija atraktivna je pješačka i biciklistička oaza, i ispresijecana je mnogo brojim putevima i stazama kojim se kreću pješaci i biciklisti. Vraćanje čovjeka prirodi donosi i nove zahtjeve pred gospodarenjem nad ovom šumom.

Tekst i fotografija : Zlatan Varelija

Ostale vijesti iz kategorije