Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Su e giu' per le callete: Zaštitno lice umaškog starog grada
Objavljeno: 23.04.2024 u Objavljeno: 12:20
Mensi - žena s osmijehom koji se pamti
Dušu svakog grada čini povijesna jezgra. Kuće i spomenici koji govore o njegovoj prošlosti i kulturi življenja kroz vjekove. Međutim, lokalno stanovništvo oblikuje atmosferu u gradu koja ostavlja dojam na strance. Nedvojbeno, gosti će osobito pamtiti kada im domaćini požele dobrodošlicu srdačnim osmjehom, jer samo iskrenim osmjehom dopire se do svačijeg srca. Upravo jedan takav pamtljiv, široki osmijeh blista na licu Mensure Mensi Glotić pri susretu s njom. I mnogim šetačima uz Mensin zarazni osmijeh život u umaškoj povijesnoj jezgri izgleda svjetlije.
Naime, put kroz središte umaške povijesne jezgre, vodi uz konobu Ma-Ni, smještenu u ulici Marina Bemba. Umag su nekada i nazivali Mala Venecija. Lokal je uređen i odiše duhom tipičnog venecijanskog interijera. Taj kultni istarski restoran otvoren je pred 35 godina, a vodi ga vedra i svestrana Mensi.
Dok čavrljamo, ulicom prolaze susjedi i djeca te ju žarko pozdravljaju: „ Ciao gazdarice, Ciao Mensi, Ciao šefice, Ciao Mani…” Vrlo prijateljski pristup ukazuje na neposrednu i jednostavnu osobu. Zastaju i neki turisti, raspituju se o koječemu, a ona ljubazno odgovara. Istovremeno krajičkom oka prati jesu li gosti za stolovima u konobi posluženi, poskakuje do kuhinje po narudžbe. Neumorna je duha, a usne joj se neprestano smiješe kao da nema nikakvih briga u životu. Danas za takve okretne i svestrane žene velimo popularno da su “multi task”.
Mensi je kao ugledna ugostiteljska djelatnica još i članica prestižne asocijacije Croatian business women - hrvatskih etabliranih poduzetnica. Krasi je i epitet filantropkinje, što kao svi iskreni čovjekoljupci ne voli isticati. Donira UNICEF i sponzorira školovanje jednog djeteta u Africi. A kad ustreba pružiti pomoć susjedima ili nekom potrebitom, brzo poseže za novčanikom. Djeci iz okruženja samoinicijativno organizira rođendane u konobi pa najmlađima predstavlja „dobru vilu“ staroga grada.
-Najveća mi je nagrada kad klinci odrastu upamtivši što sam im govorila kao djeci. Kako moraju biti vrijedni i pošteni ljudi, oduševljeno priznaje.
Danas je Mensi sretno ispunjena osoba, realizirana na poslovnom i privatnom planu, ali trebalo je proteći više od 30 godina da bi to postigla, krenuvši od nule. Život u Istri desio joj se neplanski. Došla je iz svoje Bosne, mjesta Lukavac 1988. na ljetovanje u Novigrad i… zaljubila se u Istru. U njezine prirodne čari, ali i gostoljubive ljude. Radišne iznad svega. Ubrzo je ostvarila emotivnu vezu u Umagu i ostala tu živjeti više od tri desetljeća.
-Bosna mi je u duši, ali srce u Istri. Ovo mirno podneblje i način života izbrusio me u pravi dragulj. Upijala sam običaje, kulturu, jezik, integrirala se srcem i mentalno u novi zavičaj, i učini mi se ponekad da sam veća Istrijanka od nekih Istrijana. Naravno, oni o svojoj pripadnosti niti ne razmišljaju, no ja, koja sam se doselila vrlo mlada iz sasvim drugog povijesnog i geografskog okruženja, upijala sam sve istarsko u svaku svoju poru pa me s vremenom preoblikovala. Puno mi je toga pružila i obogatila me, otkrivši mi nove vidike. Veoma sam joj zahvalna i trudim se uzvratiti tu ljubav, prezentirajući ju na svojim poslovnim putovanjima po svijetu u najboljem svjetlu, odjekuju rečenice iz dubine Mensina srca.
No tu nije kraj njezinim željama. Ona neumorna poduzetnica u njoj planira još proširiti lokal i otvoriti maleni obiteljski hotel. Sadržajno obogatiti ponudu u umaškoj povijesnoj jezgri.
-Da joj vratimo staru patinu pa opet postane Mala Venecija s novim sjajem, kazuje optimistički na kraju razgovora, a obrazi joj se rumene bez kapljice ispijenog vina. Onaj bosanski temperament zarumenio joj jagodice, a nepresušna pozitivna energija izmamila novi, grleni osmijeh na usne. Naprosto zarazan, i svaki sugovornik će Mensi pamtiti po njemu, a samim time osnažiti sjećanja na Umag. Jer ne kaže se uzalud da je osmijeh svjetlo koje izbija kroz prozor ljudskog lica, i koji govori gdje mu je srce kod kuće. Mensino srce stanuje u velikoj kući, Umagu i dragoj Istri.
Sanja Bosnić
Izvor: Bujština/ čitaj lokalno!
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
