Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
, cistrena.jpg)
Šterne - cisterne kao vjekovni čuvari vode
Objavljeno: 31.08.2020 u Objavljeno: 19:49
Šterne kroz povijest Bujštine
Danas se s vodom i vodnim resursima razbacujemo. Rijetke su kuće koje danas posjeduju cisternu ili šternu, a da ne govorim o vodi –kišnici koja nekontrolirano odlazi u zemlju. A tko danas koristi vodu iz cisterne ili šterne za zalijevanje vrta ili neku drugu namjenu. Danas je Hrvatska jedan od zemalja koja ne koristi niti dio sekundarne vode za gospodarske svrhe.
Kako sačuvati vodu?
Sa šternom odnosno cisternom mnogi žitelji Bujštine upoznali su se još u djetinjstvu. I vjerojatno im je hladna voda iz šterne koju su tada popili tako dobro prijala da im je još danas u duboku sjećanju. Mnoge kuće smještene u priobalju Bujštine imale su u dvorištu šternu, a gradovi pak gradske šterne kojima se opskrbljivalo gradsko stanovništvo.
Nestašica vode je za čovjeka oduvijek bila problem. Ljudi su od pamtivijeka naučili kako sačuvati vodu pa i na mjestima na kojima priroda nije bila dovoljno milostiva da im pruži rijeku ili izvor. Zalihe kišnice sakupljene u kratkoj kišnoj sezoni trebale su potrajati kroz dugi period do slijedećih kiša. Prvi pisani spomen cisterni nalazi se na stupu moabskog kralja Meše, datiran oko 865. godine prije Krista u tekstu na 34 retka, koji govori o ratovima koje je vodio kralj Meša protiv Izraela i Edoma, te pokorio znatan teritorij oko rijeke Jordan. Pripremajući se za dugi obrambeni rat kako bi sačuvao svoje teritorije od neprijatelja, gradio je velike rezervoare za vodu a također je naredio da svako domaćinstvo mora načiniti cisternu. Ipak, cisterne su izumljene tisućljećima ranije, primjerice još u staroj Mikeni.
Niz lokaliteta sa rimskim cisternama
Rimski svijet, temeljeći svoje nazore na grčkim mitovima, davao je vodi nadnaravna božanska svojstva, stoga je s pravom čuvao vodu u zato posebno izgrađenim spremištima- cisternama. Bez obzira je li negdje u blizini bio izvor vode kojim se moglo poslužiti stanovništvo, Rimljani su gradili cisterne posebnom tehnologijom i materijalima. Izgrađene su obično od kamena i ožbukane vodootpornom žbukom, kako bi se voda sačuvala čim duže. Na prostorima Bujštine od Savudrije do Novigrada nalazi se niz lokaliteta sa rimskim cisternama. Savudrija, Katoro i Lovrečica su samo neki od najpoznatijih lokaliteta. Rimljani su posebno obraćali pozornost izgradnji ovakvih cisterni, ne samo radi čuvanja pitke vode, već i radi higijene, stoga se voda iz ovakvih cisterni osobito koristila za javne terme. «Villae rusticae» nedaleko Katoro- tiola najznačajniji je primjer ljetnikovca kao stambeni objekt u kojem dominira cisterna.
S propašću rimskog carstva i pustošenjem «Vila rustica» nestale su rimske cisterne a ljudi su se napajali vodom sa izvora ili bunara. Obično su bunari pretvarani u šterne. Izgrađenih šterni nalazimo vrlo malo. Obično su smještene na gradskim ili seoskim trgovima, ili pred sakralnim objektima. Jedna od najstarijih šterni vjerojatno se nalazi ispred crkve Svetog Lovre u Valfontani, izgrađena vjerojatno kada i sama crkva ( negdje na prijelazu 11/12 st.) Danas je taj objekt zarastao u žbunje, kruna šterne je uništena i odavno se nitko više ne brine o njoj. O šterni u dvorištu crkve sv. Ivana u Savudriji ispričano je niz legendi. Po usmenoj predaji, u ovu se cisternu sakrio poslije pomorskog okršaja kod Savudrije njemački car Fridrich Barbarossa, po kojem je tada dobila i ime Savudrija ( Salvo-Re: spašen kralj). Po nekim drugim pričama, u istoj se cisterni spasio i istarski kralj Epulo, što nikako ne odgovara istini jer je izvršio samoubojstvo u Nezakciju.
Najstarije se cisterne rijetko nalaze u blizini kuće
Opskrba gradova vodom u srednjem je vijeku bila vrlo oskudna. Stoga nije ni čudno da su ovim krajevima kružile kužne bolesti koje su harale i kosile stanovništvo. Iz zapisa biskupa Tommasinija doznaje se da je Novigrad u 17. st imao tri bunara: biskupov, podestatov i obitelji Busin, dok su se iza gradskih zidina nalazila i tri otvorena bijedna bunara iz kojih su se napajali i ljudi i stoka. I Umag tek početkom 17. st. dobiva gradsku cisternu koja ima balustradu i oblikovanu krunu. Iako su šterne na gornjoj Bujštini bile rjeđe, posjedovali su ih gradovi bez obzira što su se u blizini nalazili mnogi izvori vode. Tako Momjan unutar grada ima šternu a izvan zidina izvor vode. Žitelji Momjana koristili su šternu sve do izgradnje i uvođenja vodovoda u mjesto 1987. godine, a otada i ova šterna propada. Posebno su pak značajne šterne koje su se nalazile uz ladanjske objekte «stancije». Takva je cisterna bila izgrađena iznad razine zemlje u visini kuhinje, odnosno u visini prve terase tako da je svojim položajem mogla priuštiti vodu i svim drugim objektima u stanciji koji su je potrebovali.
Na Bujštini se još od davnine na bezvodnim područjima grade šterne (cisterne) osobito uz obalna područja, dok je područje gornje Bujštine ipak bogato prirodnim izvorima. Prvotno su cisterne građene i dubljene u kamenu i to ne ispod samih zgrada, već je lokacija bila uvjetovana mogućnošću sabiranja vode. Najstarije se cisterne rijetko nalaze u blizini kuće a gotovo nikada u njoj. S razvojem društva i iz razloga praktičnosti počele su se graditi bliže kući a kasnije i u samim dvorovima, naime na mjestu gdje je najmanje izložena suncu. Znakovito je za Bujštinu da se šterna nikada nije uselila u samu kuću, kao što je to bilo u većini ostalih dijelova Hrvatske. Ograđeni otvor šterne naziva se kruna ili grlo. U siromašnijim seoskim domaćinstvima bila je zidana vrlo jednostavno i minimalistički dok je u bogatijim gradskim palačama ili samostanskim dvorištima najčešće bila umjetničke prirode, izrađena primjenom arhitektonskih i dekorativnih elemenata. Poneke je krasio i obiteljski grb.
Javne cisterne obrasle u korov
Iako su na gornjoj Bujštini rijetke kuće koje posjeduju šternu, jedna od njih iako ne cisterna već mjesto, smjestila se na cesti što vodi od Buja do Oprtlja. Toponim Šterna kraći je oblik od cisterne, a potječe od nepresušnog izvora koji ovdje napaja šest jaraka u dolini sjeverno od crkve svetog Mihovila. Tu su ljudi stoljećima vadili vodu iz jame, zatim su iskopali bunar da bi prije stotinjak godina izgradili pojilište za stoku, perače za rublje i naravno poslije postavili cijev za pitku vodu. Po prvi puta, 1067. godine mjesto se spominje kao feud poznat pod imenom Siena. Henrik IV. ustupio je ovaj feud biskupu Friesingiju. Godine 1102. markiz Urlich II. daruje Šternu akvilejskim patrijarsima, koji ovaj feud daju novigradskom biskupu.1260. godine patrijarsi feud ustupaju Almerichu XXX. iz Svetog Jurja nad Mirnom, zatim prelazi u ruke goričkim grofovima a potom postaje djelom momjanske gospoštije. Po prelasku Grožnjana pod upravu Venecije, postaje vencijanski posjed. No već 1420. godine prelazi pod upravu Pietrapelose, 1564. djelom postaje feudom obitelji Gravisi a djelom obitelji Del Bello. Potom stoljećima ove obitelji vladaju ovim područjem i uz obitelj Srebrnić sve do Drugog svjetskog rata. Po završetku rata mjesto pripada neposredno FNRJ a ne kao neki drugi dijelovi Bujštine koji potpadaju pod slobodnu zonu STT-a.
Nažalost danas su mnoge javne cisterne obrasle u korov a sami rezervoari oštećeni ili djelomično zatrpani. Trebalo bi razmisliti u sklopu razvoja o osposobljavanju mnogih naših cisterni i to ne samo zbog kulturno povijesnih razloga odnosno turističkih atrakcija, nego i kao dragocjenih sustava koji u slučaju potrebe mogu pružiti nešto najdragocjenije čovjeku - svježu pitku vodu. Mnogi i ne znaju da se Zadar u Domovinskom ratu obranio na cisternskim vodama u vrijeme blokade napajanja vodom građana Zadra od strane pobunjenika.
Javnosti je danas skoro nepoznato da su cisternske vode odlični kumulativni sakupljači tzv. falluota, odnosno radioaktivnih oborina. Fine čestice radioaktivnog materijala godinama ostaju blokirane u stratosferi te se u malim količinama deponiraju po čitavoj zemaljskoj kugli. To su vrlo malene aktivnosti i za ljudsko zdravlje potpuno bezopasne, ali znanstvenicima vrlo značajne. Ti podaci pomažu pri matematičkom kruženju vode u prirodi kao i određivanju raznih atmosferskih parametara.
Piše : Zlatan Varelija
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg)
