Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Šta bi dao da si na mom mjestu…?
Objavljeno: 24.05.2024 u Objavljeno: 17:24
Ili kome će se smrknuti kad Turudić dođe?
Sjećam se dobro, negdje početkom 80-tih prošlog stoljeća, u Juricanima je gostovalo Bijelo Dugme, najveća rock grupa tadašnje Jugoslavije, a Željko Bebek je pored ostalih hitova otpjevao pjesmu „Šta bi dao da si na mom mjestu“.
„Šta bi dao da si na mom mjestu
Da te mrze a da ti se dive…….
Da l' bi i ti u svom srcu plak'o
Kao što se moje srce ledi……..
Ti, budi sretan sad što si preko puta
I što nas strašni let nad provalijom dijeli
jer ovo je samo mojih pet minuta
A pred tobom stoji život cijeli…“
Tekst ove pjesme je predobar, a mogao bi se primijeniti i na događanja u politici današnjih dana.
Koliko je u biti političara koji iskoriste svojih „pet minuta“ na vlasti da bi se osobno okoristili, pokrali javni novac, pogodovali raznim „belosvetskim“ investitorima sumnjivog porijekla novca, i negdje usput, zauvijek promijenili (zabetonirali) prirodni okoliš u ime „turističkog razvoja“ ?

Uloga državnih odvjetnika veoma je važna za kvalitetno funkcioniranje države. S posebnim zanimanjem čekamo dolazak novog Glavnog Državnog odvjetnika Ivana Turudića koji preuzima „spise“ od dosadašnje Glavne Državne odvjetnice Zlate- Hrvoj Šipek. Preuzima dužnost u ponedjeljak, 27. svibnja. On već radi. U razgovoru s reporterkom RTL-a, Ivan Turudić je bio prilično jasan. S jedne strane smiruje dosadašnje tenzije kojih je bilo prilično tokom izborne kampanje, a s druge strane, daje do znanja da je će svoj posao šefa državnog odvjetništva raditi jako dobro, onako kako očekuju svi dobronamjerni ljudi ove zemlje.
Nešto mi govori, dolaze teški dani za korumpirane političare bez obzira na stranačku boju.
Po mom mišljenju, definicija korupcije u Strategiji sprječavanja korupcije za razdoblje od 2021. do 2030.g. je preblaga, jer definira korupciju kao društveni fenomen.
Za mene riječ fenomen označava nešto pozitivno, nešto izuzetno, a korupcija je u stvari društveno zlo koje stvara ogromnu štetu bilo kojoj državi, a napose onim državama kojima je jako važno razvijati se što je moguće bržom stopom razvoja kako bi dosegle prosjek razvijenosti država s kojima „žive“ u političkoj zajednici poput Europske Unije.
Prisilni rad u logoru
Ne očekujem da se u današnjoj Hrvatskoj djeluje na temelju sumnji i nedovoljnih dokaza. Prošlo je vrijeme „člana 58.“ iz vremena nekadašnjeg Staljinovog SSSR-a.
Samo da podsjetim, u Staljinovo vrijeme, primjenjivao se spomenuti član 58. na temelju kojeg su se slali nevini ljudi u sibirske gulage. Bilo je dovoljno da neki NKVD-ovac posumnja da ne voliš Staljina i nije ti ginulo 10 godina robije na -50 stupnjeva u Sibiru. Tokom tih 10 godina, ako si se samo malo nekome „zamjerio“ (logorskom stražaru ili drugima) slijedilo je novih 10 godina robije. Kolika je bila šansa da se nakon 20 godina robijanja u neljudskim uvjetima, vratiš živ kući i ne nađeš više obitelj koja te se morala javno odreći da ne bi također završila u gulag ? Lijepo su to nesretno vrijeme boljševičkog SSSR-a opisali Aleksandar Solženjicin u knjigama 1-3 „Arhipelag Gulag“ i Varlam Šalamov u knjigama 1-2. „Priče sa Kolime .“.A lijepi opis stvarnog stanja u SSSR-u prvi je dao je naš Istrijan iz Proštine, Ante Ciliga u knjizi „U zemlji velike laži“ objavljene u Parizu 1938.godine. Knjiga je imala veliki odjek u međunarodnoj javnosti jer su iznijete činjenice dotad nedovoljno poznate u svijetu.

Foto:Rad u gulagu, Wikipedia
Nije bilo puno drugačije niti 1948. u Titovoj Jugoslaviji. Nakon razlaza sa Staljinom poslije osude od strane Kominforma, bilo je dovoljno pogriješiti u odgovoru na pitanje: „Jesi li za Staljina ili Tita ?“ Nedovoljno informirani ljudi, među njima najviše članova Partije, izjasnili bi se za Staljina prije nego za Tita (tako su ih godinama prije učili), i slijedio im je Goli otok. Tamo nije bilo „sibirske ledene hladnoće“ (iako zimi puše hladna velebitska bura), već „saharska sparina“ na kojoj su ljeti, svakodnevno i bespotrebno, na žezi od 40 stupnjeva, prebacivali hrpe kamenja s jedne strane otoka na drugu. Nažalost, svako vrijeme u povijesti ima svoje metode „preodgoja“ koje izmisle i primjenjuju diktatori vlastodršci.
Što činiti sa današnjim korumpiranim vlastodršcima ?
Slažem se, u svakoj demokratskoj državi, treba poštivati vladavinu prava. Ne može se nekoga optužiti i osuditi bez dokaza. Presumpciju nevinosti treba poštovati. To su zakonske norme. Nitko nije kriv do pravomoćne presude.
E sad, kako se ponašati, kada je i „slijepcima“ vidljivo, da je „nešto trulo u državi Danskoj“ ?
Neću se ovom prilikom osvrtati na državne dužnosnike. To je za mene nepoznanica jer nemam pristupa adekvatnim informacijama.
Mnogo su mi draži kao tema razgovora, razmatranja ponašanja te analiza postupaka i odluka, naših moćnika, „lokalne gazde“. Volim tu riječ gazda jer ona puno govori. Ja sam gazda, kako to gordo zvuči.
Biti gazda znači da o svemu odlučuješ sam ne pitajući nikoga ništa. Kada se promijenio zakon o lokalnoj samoupravi i izravnom biranju gradonačelnika, postojala je dilema, neće li izravno birani gradonačelnici postati neke vrsta „lokalnih šerifa“ ?
Da, upravo o tome se radi.
Dovoljno je pratiti sjednice Gradskog vijeća Grada Umaga i sve postaje jasno. Ne spadam u „sretnike“ koji izravno prate prijenos na Facebooku Grada Umaga. Mene su kao nepoćudnu osobu isključili, zabranili praćenje sjenice Gradskog vijeća. To je bila odluka Gazde! Ne rade i odlučuju nešto sami zaposlenici. Oni su tamo samo da servisiraju Gazdu. Naravno da nisam baš naivac, znam da sam mogao zamoliti nekog da mi stvori lažni profil i opet pratim mudra izlaganja najboljeg gradonačelnika u Državi. Nisam to učinio, iz principa, nisam se žalio institucijama države zbog povrede mojih demokratskih prava, pribavim naknadno link snimke sjednice i to je to, uživam u eskapadama i izgovorenim budalaštinama našeg „mudrijaša“ - Gazde.
S obzirom da sam ekonomske struke, najviše volim analizirati proračun Grada Umaga i javnu nabavu.
Široko polje samovolje, autokracije, nepoštivanja zakonskih odredbi, rasipanja javnog novca, nepotrebnih ulaganja u komunalnu infrastrukturu tamo gdje ne treba, pogodovanja velikim investitorima i štošta drugog, vidljivo je u samo ta dva područja djelovanja tijela javne vlasti, javne financije i javne nabave.
Imamo bogatu arhivu raznih analiza i zaključaka koje sam pripremao za potrebe udruge „Naši ljudi-Gente nostra“ iz Umaga. O tim analizama redovito se raspravlja na Izvršnom odboru udruge a jednom do dva puta godišnje i na Skupštini udruge. Sve je javno i transparentno, onako kako zakoni nalažu.
Građanska je dužnost sprječavati korupciju!
Udruga „Naši ljudi-Gente nostra“ ozbiljno je shvatila svoj društveni zadatak. Držimo se onoga što piše u Strategiji sprječavanja korupcije za razdoblje od 2021. do 2030. godine. Udrugama civilnog društva dodijeljena je važna uloga subjekta u općoj borbi protiv korupcije i organiziranog kriminaliteta. Hrvatski sabor je o tome odlučio 29. listopada 2021.
Ponosimo se našim radom i aktivnošću u borbi protiv korumpiranih trenutnih lokalnih političara i vjerujemo da će Turudić pokrenuti progon i protiv korumpiranih Gazda.
Komentar: Veljko Ivančić