Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Spasioci i utopljenici
Objavljeno: 05.08.2024 u Objavljeno: 19:55
5. kolovoza, preispitivanje. Kuda Hrvatska plovi s ovakvom posadom na brodu?
Na Svjetski dan utapanja koji se ove godine obilježavao pod sloganom „Tko pliva, ne tone“ premijer Andrej Plenković objavio je vijest o povećanju plaća sebi, ministrima, saborskim zastupnicima i drugim dužnosnicima, za njih cca tristotinjak. Tako su plaće Plenkoviću, Milanoviću, Jandrokoviću, ministrima, saborskim zastupnicima i drugim dužnosnicima narasle više od 60 posto neto, a najvišim dužnosnicima i 80 posto.
Na taj je način Plenki spriječio utapanje naše državne vlasti i saborskih zastupnika u previsokim ljetnim cijenama. Mogu bezbrižno plivati na Jadranskoj obali, s glavom visoko iznad morske površine. Na godišnjim odmorima preplanuli. Doba je političke letargije – njihovo omiljeno godišnje doba, „dolce far niente“. Izostali strani gosti, pa neka troše domaći turisti - dužnosnici. Ionako im se potrošena lova vraća u istu kasu. Najveća glupost koju sam ovih dana čula od naših ekonomskih stručnjaka je, da cijene rastu na Jadranu jer imamo elitne goste koji to sve mogu platiti, i da je prisutan veći broj hrvatskih turista bile bi znatno niže?! Drugim riječima, treba Plenkiju čestitati na donesenoj odluci kojom će hrvatska politička elita, pridonijeti boljoj turističkoj sezoni i punjenju državnog proračuna. To je pravi razlog odabira tajminga za povećanje plaća i isplatu, jer na jesen, u posezoni, neće nitko od njih otputovati na ljetovanje. Vraćaju se na posao, a neki i na spavanje u saborske klupe, urede, predsjednički dvore i Markove konake.
Svi kao jedan za antikorupcijske plaće
Postaje jasnije i zašto su svi, počevši od oporbenjaka (čast minornim iznimkama) bili kao jedan u prihvaćanju ove Plenkijeve odluke. Da su se usprotivili teško da bi otputovali turistički na plavi Jadran trošiti po skupim restoranima, onako kao istinski patriote. Na ljetovanju u Zemlji punoj života. To se sada zove domoljubno ljetovanje.
S druge strane, valja ustvrditi da je Plenki, ovom antikoruptivnom mjerom, kako ju je nazvao, poražen. I da je to u stvari Peđina i Zokijeva pobjeda, jer su upravo oni u izbornoj kampanji SDP-a za parlamentarne izbore odlučili stati na kraj borbi protiv korupcije i ljutog protivnika - zločinačke organizacije HDZ-a. Naime, ovom je odlukom Plenki priznao da su mu ministri i ostali uvaženi dužnosnici korumpirani ili skloni koruptivnim radnjama pa je to bila nužna mjera da iznos novaca koji zarađuju za odgovoran posao koji rade bude veći. Nije to bilo kakva antikoruptivna mjera. To je najbolja antikorupcijska politika koju vode zajedno i mora ju pozdraviti cijeli hrvatski narod.
Dakako, korupcija nema jedan uzrok, niti jedno rješenje, ali sigurno se može spriječiti dizanjem plaća korumpiranima. I vidjet će se uskoro rezultat te odluke! A novi hrvatski slogan za prevenciju korupcije mogao bi glasiti: „Tko krade, daj mu veću plaću“. Zato oporba koja je četiri godine ukazivala u Saboru na korupciju državnih dužnosnika slavi svoju pobjedu, jer su nesretnika Plenkija stigle Rijeke pravde. Jedino ostaje dvojbeno, što li će sada kritizirati oporbenjaci u saborskim klupama kad se zatre korupcija, a dobivat će veće plaće za svoj rad. No, i to je manje zlo, od pomisli što bi bilo da su Peđine „komunjare“ pobijedile na izborima. Koliko bi tek onda podigli antikorupcijske plaće da preveniraju korupciju u vlastitim redovima. Jer u Hrvatskoj se političkoj močvari gotovo svi ponašaju isto (ili slično) kad se domognu vlasti. Nemoralnih ljudi ima u svim političkim strankama, što najbolje vidimo pred nosom, kad svrnemo pogled u lokalne zajednice. Lopine su postojale i prije nastanka političkih stranaka u višestranačju.
Život je na TV-u
A da je točan taj podatak, i svi su političari slični u svojim različitostima, potvrdili su bezpogovornim prihvaćanjem antikorupcijskih plaća. Znači, to je bio najveći hrvatski problem koji ih može ujediniti. A ujedinjeni doprinose većoj stabilnosti vlasti u državi Hrvatskoj. Na taj se način stavljaju i znatno odgovornije u službu svog voljenog naroda. Pa od sada čitav hrvatski puk i cmizdravi penzići mogu predahnuti i osjetiti se zadovoljniji. Pred svima je obećavajuće razdoblje. Zadovoljni dužnosnici neće samo doprinijeti zdušnoj borbi protiv utapanja svog običnog malog hrvatskog čovjeka, nego pridonositi njegovoj boljoj kvaliteti života. Bože, što bi hrvatsko pučanstvo da mu vlast potone? Da zavlada bezvlašće. Tko bi sigurno vodio hrvatsku državu i uvjeravao narod da su im osigurali veliki gospodarski razvoj i da se u Hrvatskoj živi izvrsno i lagodno. Puk koji ima doma dalekovidnicu tj. TV prijemnik lako može doznati kako u stvari živi u svakodnevnici. Očevi države im to referiraju preko ekrana.
Dirljivo je kako sve požrtvovno rade na dobrobit hrvatskog naroda koji zbog te njihove dobrohotnosti i gospodarskog razvoja pliva već dugi niz godina u pojasu za spašavanje grcajući na nemirnim valovima. Međutim, pri odlasku na biračka mjesta većina njih opet odbira istu političku posadu. Da ih sljedeće četiri godine ponovno spašava od utapanja. To se zove Stockholmski sindrom. A ne bogati švedski stol!
Vlada ili Hrvatski Crveni križ?
Stoga ovakva Plenkijeva vlada sve više podsjeća na organizaciju Hrvatskog Crvenog križa (HCK), a sami ministri na spasioce koji svake četiri godine obučavaju hrvatske obične građane – neplivače kako ne potonuti u skupom moru životnih troškova. Naravno, Hrvatska je Mediteranska zemlja i mora imati Nacionalni plan za spas neplivača na vodenim površinama.
Danas je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja! Dan je izražavanja poštovanja i pijeteta prema svim braniteljima, nestalima, poginulima i žrtvama Domovinskog rata. Dan je preispitivanja, figurativno, kuda Hrvatska plovi s ovakvom posadom na brodu? Ne možemo izbjeći pitanje je li odista takva Hrvatska bila san hrvatskih branitelja i poginulih – onih koji su položili život na oltar Domovine. Odgovor je u svima nama. Ili još bolje, odgovornost za sva društvena zbivanja je u nama, pa i za kompromitirane političare
I danas na Dan velike oluje, pitamo se kakva bi mogla biti prognoza hrvatske političke budućnosti? Najavljen je nastavak užarenog ljeta. Očekuje nas povećanje plaća županima, gradonačelnicima i načelnicima te velikodušnih 7,1% rast mirovina! Ovo zadnje je u znak zahvalnosti umirovljenicima koji su ovoga proljeća izabrali svoje spasioce.
Sanja Bosnić