Novigrad:Finalno natjecanje u kategoriji 700 vina i promocija talijanskog vodiča Vinibuoni d'Italia

Šokantan femicid u našem kraju ne smije ostati zaboravljen!
Objavljeno: 23.05.2025 u Objavljeno: 20:45
Bujština neće nikad isplakati Katarinu
Oprtalj i čitava Bujština, prošlih su dana bili zavijeni u crno. Bolno i tužno bilo je nedavno na sprovodu Katarine Vežnaver, svirepo ubijene žene na području nekadašnjeg „Zlatoroga“, 60-tak metara od morske obale, u blizini naselja Đuba-Umag. Još su svježe rane i osjećaj jeze u sjećanjima stanovnika Bujštine.
Mjesto zločina- Zlatorog
Poznajem dobro mjesto gdje se dogodio zločin. Zbog blizine stanovanja, prolazim onuda često, u zadnjih više od pola stoljeća, među stablima i zelenim krošnjama s pogledom na plavetnilo mora, i činiti ću to do kraja svoga života. Od sada nažalost, s potpuno drugačijim osjećajem, stegnutim srcem i žalom za izgubljenim životom, jer tu je nastradala mlada supruga ubojice, žena koja je bježala od nasilnog muža.
Poznavao sam ga dugi niz godina, počinitelja ovog užasnog zločina. Mnogima su bile poznate njegove razne vratolomije i pogibeljne jurnjave na motoru, ali nikad, ne bih pomislio, da može počiniti femicid, jedan od najgorih mogućih zločina. Nisam znao za njegovu nasilnu narav. Presudio je sam sebi, samoubojstvom, par stotina metara dalje od mjesta ubojstva.
Stajao sam tog ponedjeljka u masi ožalošćenih ljudi ispred crkve u Oprtlju, onih koji su imali potrebu doći na sprovod stradaloj Katarini i svojim prisustvom izraziti saučešće shrvanoj obitelji, kćerki Keti, majci Lini, ocu Mariju, bratu Dariju i ostaloj tugujućoj obitelji. Oprtalj je bio tužan, sumoran i tih, a mjesna crkva tokom pogrebne mise prepuna.
Duga kolona ljudi, u tišini, spuštala se hodajući za lijesom, prema starom oprtaljskom groblju na kojem je Katarina spuštenu u raku, u grob svojih predaka Veznavera, gdje će pronaći mir i spokoj koji je dugo na ovome svijetu tražila. Pokoj njezinoj duši.
Femicid kao zasebno kazneno djelo
U Hrvatskoj, femicid je konačno postao zasebno kazneno djelo za koje su se najviše zalagale ženske organizacije za prava žena. Od 2. travnja 2024. stupile su na snagu izmjene i dopune Kaznenog zakona u kojeg su nakon članka 111. ugrađene odredbe članka 111.a) sa naslovom „Teško ubojstvo ženske osobe“ gdje se kaže:
(1) Tko počini rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora
(2) Pri utvrđivanju kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir da je djelo počinjeno prema bliskoj osobi, osobi koju je počinitelj već ranije zlostavljao, ranjivoj osobi, osobi koja se nalazi u odnosu podređenosti ili zavisnosti, ili je djelo počinjeno u okolnostima spolnog nasilja ili zbog odnosa koji žene stavlja u neravnopravan položaj ili da postoje druge okolnosti koje upućuju da se radi o rodno utemeljenom nasilju.
Žalosti činjenica da je u Hrvatskoj, tek nakon teškog ubojstva žene na radnom mjestu u trgovini u Splitu, koncem studenog 2021, koju je ubio njezin bivši partner, pokrenuto niz inicijativa i radnji koje su dovele dvije i pol godina kasnije, do izmjene i dopune Kaznenog zakona, koji sadrži femicid kao specifičan oblik kaznenog djela.
Može se zaključiti, da hrvatska javnost, nevladine udruge i mediji, a napose stručni krugovi, pravobraniteljstvo, sveučilišni profesori, odvjetnici i suci, po pitanju femicida, nisu u proteklom vremenu posvetili dovoljno pažnje i publicitet. Rasprave i neslaganja oko formulacije članka Kaznenog zakona, treba, ili ne treba spominjati rodno utemeljeno nasilje, samo potvrđuje različitost pogleda na tu vrstu kaznenog djela.
Ubojstva žena specifična su po tome što su ubojice najčešće sadašnji ili bivši supružnici i partneri ili muški članovi porodice ubijene žene.
Femicidi (femminicidi) u Italiji
Po onome što možemo vidjeti prateći talijanske medije, u Italiji se svakom kaznenom djelu ubojstva žena posveti mnogo više pažnje, medijskog prostora i rasprave, nego kod nas u Hrvatskoj. U Italiji se godišnje dogodi više od 100-tinjak femicida a u Hrvatskoj oko 20-tak. Ako uzmemo u odnos broj stanovništva (Italija oko 60 milijuna a Hrvatska oko 3,8 milijuna), broj ubojstava žena na milijun stanovnika, znatno je veći u Hrvatskoj!
Neke TV emisije u Italiji, poput ORE 14 na državnoj RAI 2 ili STORIE ITALIANE na RAI 1, ali i druge na privatnim postajama, gotovo svakodnevno emitiraju priloge i rasprave o nasilju nad ženama. Televizijskom gledateljstvu dobro su poznate psihologinje-kriminologinje poput Roberte Bruzzone koja svakodnevno komentira slučajeve počinjenih zločina, femicida nad ženama.
O psihološkom profilu muškarca ubojice supruge ili partnerice, Roberta Bruzzone nema nikakvih dvojbi. Puno je puta objasnila televizijskom gledateljstvu, a naročito upozorila žene, da nasilje u obitelji treba prijaviti i zatražiti zaštitu institucija jer svako zataškavanje nasilnog ponašanja je opasno po život žena koje nasilje trpe unutar kuće i obitelji.
Nije ljubav, bolesna ljubomora muškarca, kaže Bruzzone. Takav muškarac doživljava svoju suprugu ili partnericu kao predmet/objekt kojeg posjeduje, ona je njegovo vlasništvo. Svakodnevno praćenje, prisluškivanje, prijetnje i zabrane, koje muževi ili partneri provode prema svojim suprugama i partnericama, svaki puta kada imaju nekakvu bezazlenu komunikaciju s drugim osobama obaju spola, znak je psihički nestabilne i emotivno problematične osobe, koja će prije ili kasnije, podići ruku i počiniti kazneno djelo. U pitanju su opasni narcisoidni tipovi muškaraca, pojašnjava Bruzzone.
Slučaj prvi: Ubojstvo Giulije Cecchettin
Među najpoznatijim slučajevima femicida koji je duboko potresao čitavu Italiju, bilo je ubojstvo 22-godišnje Giulie Cecchettin u mjestu Fosso' nedaleko Padove, u studenom 2023. Nju je ubio bivši zaručnik Filippo Turetta. Bila je odlična studentica sa već napisanim diplomskim radom iz područja biomedicinskog inženjerstva kojeg je bila predala za obranu. Njezin bivši zaručnik (on nikako nije pristao da bude bivši) pohađao je isti studij, no za razliku od nje, bio je manje uspješan student s još nekoliko ne položenih ispita. Tražio je od nje da „uspori“ s uspješnim polaganjem ispita kako bi zajedno diplomirali. Giulia je namjeravala, nakon diplome, nastaviti sa poslijediplomskim studijem u drugom gradu, dalje od njega, s namjerom da se odmakne od mladića koji je bio izrazito posesivan i potpuno opsjednut njome.
Uspio ju je nagovoriti na posljednji zajednički odlazak u večernju kupovinu cipela koje će ona obući za promociju diplome. Trebao joj je tobože pomoći u odabiru obuće. Nakon kupovine, odvezao ju je silom do neke industrijske zone, i nakon što mu je postalo jasno da ona nema namjeru obnoviti vezu, nanio joj je na desetke uboda nožem i ubio. Njezin leš odvezao je tijekom noći sve do Piancavalla ( 120 km dalje), cesta prema Lago di Barcis, gdje ga je po mrklom mraku nosio na rukama i sakrio pod stijenu u nekoj škrapi. Zatim je nastavio putovanje i pokušao se sakriti negdje u Njemačkoj. Kada su ga uhvatili i vratili u Italiju na suđenje, dobio je doživotni zatvor, jer je njegovo kazneno djelo okvalificirano kao ubojstvo s predumišljajem. Tih dana se čitava Italija podigla na noge s porukom „nikad više“, trebamo se zajednički boriti protiv usađenog patrijarhata kod mnogih mladih muških osoba koje svoje zaručnice, prijateljice i sl. ne tretiraju ravnima sebi.
Slučaj drugi:Ubojstvo Giulije Tramontano
Drugi također vrlo poznati slučaj je ubojstvo 29-godišnje Giulije Tramontano iz mjesta Senago kod Milana. U svibnju 2023. njezin zaručnik Alessandro Impagnatiello prijavio je nestanak njegove zaručnice u sedmom mjesecu trudnoće. Pokušao je inscenirati njezino dobrovoljno udaljavanje iz stana u kojem su živjeli. Istraga je pokazala da je Impagnatiello ubio svoju zaručnicu višestrukim udarcima nožem i njezino tijelo sakrio u međuprostoru nekih bokseva nedaleko od mjesta stanovanja. Obdukcija je pokazala da su Giulia i nerođeno dijete imali u sebi otrov protiv štakora. Dokazalo se da je Impagniatello mjesecima lagano trovao Giuliu s ciljem da pobaci dijete kako ne bi imao dodatni trošak za uzdržavanje, s obzirom da je već bio otac djeteta sa prethodnom partnericom. Osim Giulije, vodio je dvostruki život s jednom djevojkom englesko-talijanskog podrijetla koja je također zatrudnjela s njime, ali je prihvatila da na njegov zahtjev izvrši pobačaj. Giulia Tramontano, silno je željela dijete i odbijala mogućnost da izvrši pobačaj po cijenu da živi kao samohrana majka. Njena velika želja za materinstvom koštala ju je života, a njezin zaručnik Impagnatiello, za svoju okrutnost, „zaradio“ je doživotni zatvor zbog ubojstva s predumišljajem.
Stop femicidu!
U državi kao što je Italija, s velikim brojem stanovnika, takvih primjera zločina prema ženama je prilično i o njima redovito i detaljno se izvještava javnost.
Naši istražni organi, a posljedično i mediji, i nakon završenih istraga, šturo informiraju javnost o detaljima počinjenog zločina, femicida. Time se ne doprinosi borbi protiv ovog sve šireg društvenog zla.
Ubojstvo naše Katarine Vežnaver, velika je mrlja na savjesti ove male lokalne zajednice po imenu Bujština u kojoj živimo, ali i veliko upozorenje da se zlostavljanje zaustavi na vrijeme.
Piše: Veljko Ivančić