Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Sličnosti i razlike između Umaga, Coca - Cole i Goebbelsa?
Objavljeno: 02.03.2021 u Objavljeno: 19:07
Kako se prenapuhanim marketingom nastoji preoblikovati mišljenje masa
Svakodnevna šetnja ili vožnja gradom gotovo na svakom koraku završi pogledom na kakav bild board (jumbo reklamni plakat) uz cestu ili lungomare, oblijepljen motivima umaških veduta, parkova, sugestivnih sadržaja ili parola od kojih neke zvuče i komunističko- udarnički: ”Grad koji se razvija i raste”, “Grad po mjeri čovjeka”… Pa kome su svi ti reklamni panoi namijenjeni, Umažani se pitaju? Očekivano je prenositi oglase/novosti ili iznimne obavijesti, no čini se nesvrhovitim građanima Umaga reklamirati motive vlastitoga Umaga u kojem žive, gledaju i doživljavaju svakodnevno njegove promjene (često puta upoznati i pozadinskim igrama), uz passe' izreke kojima se aludira na jedinstvo i utopijsko savršenstvo u gradu. Svrha istih nije ništa drugo doli mainstream vladajućih kojima se želi oblikovati mišljenje masa. Dobro je to uočio i nedjeljni suradnik Tiramole, Boris iz Osijeka, pišući u svojoj kolumni od 28. veljače, da ga ne zanima kolektivno mišljenje i da prati kakav utjecaj ima medijska kultura na mase, drugim riječima, čovjek ima svoj kritički stav ili vlastiti sud (kojega mu ne može netko nametnuti), jednostavno zato što razmišlja svojom glavom.
Ljudi s deficitom uporabe mozga podložni prodanim pričama
A neki suvremeni mitovi i donedavne znanstvene teorije kazuju da ljudi koriste tek od 10 do 35 posto mozga za razmišljanje/razumijevanje (čak je i A. Einstein bio uvjeren u to), u čijem se deficitu krije caka zašto im ( možda) motivacijski/marketinški stručnjaci i govornici lakše prodaju priče o svojim najboljim proizvodima kroz razne reklamne alate. Služeći se sličnim političkim marketingom to kontinuirano radi i politička vlast u Umagu, reklamirajući grad kao Coca- Colu. No stanovnicima grada je i bez te umaške Coca- Cole u njemu ugodno i dobro živjeti, jer život čine ljudi, stanovnici, empatija, međuljudski odnosi… za što nije potrebna politička vlast ili reklamiranje njihovih proizvoda (kao Coca-Cole) koju u konačnici nemalo plaćaju upravo stanovnici, a isto tako izdvajaju i za visoke plaće svih dužnosnika, te plaće svih službenika da bi , pobogu nešto i proizvodili ( i više od toga). Šteta što nisu tim kontinuitetom ulagali više sredstava svojih poreznih obveznika u razvoj realnog sektora, poduzetništvo, što čini stvarnu okosnicu napretka jednog društva, čime bi se spriječio odljev mladih, umjesto da im se nudi, metaforički rečeno, da piju njihovu Coca -Colu s tvrdnjom kako je to najbolji proizvod! U konačnici, prisjetite se razornog potresa na Baniji, gdje su političari/vladajući po ne znamo koji put pali na ispitu sa svojom neefikasnošću i inertnošću, a ljudska je solidarnost i ljubav prema bližnjem odigrala vodeću ulogu. Sve će nas nadživjeti, nažalost ili na sreću, ta njihova Coca- Cola.
Coca- Cola i Umag stvaraju percepciju da su „Naj“
No kad sve već uspoređujemo s tim globalnim pićem, jeste li ikad razmišljali zašto se Coca –Cola u tijesnoj tržišnoj borbi, izborila za prestižnu titulu “Naj” napitaka? Mnogi će zagrmiti da im to nije apsolutno najbolji bezalkoholni napitak, ali moraju priznati da je definitivno najpoznatiji na svijetu. Čak i Bušmanin Xi iz filma “Bogovi su pali na tjeme” na afričkom tlu zna za Coca- Colu. Toliko razvikana priča o tom gaziranom napitku neobična okusa, stvara u masama percepciju o “number one cugi” na Zemlji, prvenstveno zahvaljujući učinkovitom marketingu, reklami, koja je iz godine u godinu jednako privlačna i sugestivna. No manje je poznato da firma Coca -Cole ulaže u prosjeku 3, 7 milijardi eura godišnje u tu svoju promidžbu, pa ti sad ne budi najbolji tj. najslavniji! Podvlačimo to kao paralelu da bi se shvatila reklamna formula:“ Više uloženih sredstva utječe na veću vidljivost i kvalitetu proizvoda.“ Za umaški se politički, ciljani marketing koji također služi velikim dijelom za manipuliranje masama i nasjedanje onih koji ne koriste svoj mozak u potpunosti, nikad nije objavio specificirani iznos u javnosti!
„1000 puta ponovlejna laž postaje istina“
No sve je to još podnošljivo i općeprihvatljivo ukoliko se na jedan modernizirani način ne primjenjuju u lokalnim zajednicama i Goebbelsovi nacistički modeli marketinga, onoga kojega je gradio na poznatoj izreci: "1000 puta ponovljena laž postaje istina." Moć infosfere se bazira na činjenici da masa ljudi usvaja primljene poruke i u njih vjeruje kao u istinu bez neposrednog iskustva ili vlastitoga promišljanja. Pa nije isključeno da i danas netko u vlastitom okruženju prepoznaje pojedine sličnosti između nacističkog marketinga i aktualnih političara, no svaka sličnost ide vladajućima na dušu ( a poreznim obveznicima iz džepa)! Ukratko, iznijet ćemo na što aludiramo- bitnosti na kojima je nastajala produkcija medijskog komuniciranja u doba nacizma i djelovanju tog promotivnog aparata na psihologiju masa.
Ne(usvojene) propagandne agende iz tamne prošlosti
Joseph Goebbels, ministar njemačke propagande dao je najveći doprinos razvoju nacističkoj masovnoj propagandi i medijskoj kulturi na koju se oslanjaju i danas neki političari koji žele uspostavu diktature i totalne moći. Praktički, Goebbelsova ciljna propaganda polazi od suvremene psihologije ljudskog mišljenja na koju se može utjecati snagom riječi i vizualnih efekta. Njegovo majstorstvo propagandnih tehnika za uvjeravanje i preoblikovanje mišljenja tj. manipuliranja masama bilo je bez presedana. Da bi organizirao i kontrolirao ( u ime nacističke politike) sve segmente života pojedinca, prvo je osmislio kult vođe kao i nacističku ikonografiju spektakla, priredbi na kojima je trebao ujediniti narod, odnosno, i kulturu je pretvarao u političku propagandu.
Ogromni i brojni plakati
Od samih je početaka koristio plakate, ali mega plakate na svakom koraku/fasadama zgrada sa sugestivnim fotografijama, crtežima ili porukama te veličanjem zasluga Fuhrera!.
Kontrola medija ili ciljne informacije
Uložio je veliki napor u preuzimanju kontrole tiska. Novinski su članci bili usklađeni s nacističkom ideologijom ili Fuhrerovim obećanjima. Kontrolirao je dotok svih informacija, korigirao ih i time utjecao na njihov sadržaj za prijenos u javnosti. Urednici tiska su imali ograničene ovlasti u odnosu na vlast, mnogi nepotkupljivi novinari dobivali su otkaze. Uveo je prisluškivanje telefona i postavio ulične cinkaroše na svakome koraku. Utjecao je na izgled i formu članka, upadljive naslove i izbore fotografija, kao i vlastite na kojima se smješka masama.
Kontrola radiopostaja
Radioprijemnik je smatrao najjačim posrednikom između vlasti i građana pa se dokopao i kontrole radiopostaja gdje je ustrojio poseban odjel/ekipu za prijenos brojnih govora kao i Fuhrerovih te prijenos nacističkih vijesti i svečanosti. Kako bi poticao slušanost utjecao je na veću proizvodnju jeftinih radioprijamnika i postavljanje zvučnika na trgove i slična javna okupljališta, gdje se ljude svakodnevno „bombardiralo“ nacističkom propagandom i govorima, osobito Adolfa Hitlera.
Sladunjavi filmski zapisi
Filmskim dokumentarcima se u Reichu stvarala imitacija holivudski bajkovitih i sladunjavih ugođaja ili demonstrirala silina napretka države i nesmiljene moći!
Megalomanske građevine
Za naciste su monumentalne građevine predstavljale autoritarnu vodeću državu pa je Hitler poticao gradnju megalomanskih arhitektonskih zdanja čime je dodatno veličao progres i svoju moć, želeći ostati zabilježen u svijetu vječnosti.
Goebbels je tim medijskim alatima povezao nacističku i autoritarnu koordinaciju vrlo brzo kombinirajući propagandu, korupciju i terorizam, a sve u ime ideala naroda, istodobno uklanjajući političke protivnike sa utjecajnih pozicija.
Instrumenti manipulacije i zastrašivanja
Nacistička propaganda iskoristila je sve metode manipulacija kojima je raspolagala. S pozicije vlasti njemačkoj je javnosti omogućen predložak života kojega treba slijediti jer samo njihova vlast je ta koja zna i može poboljšati blagostanje i poziciju naroda koju zaslužuje. Na taj su način nacisti ulazili u sve pore društva, unoseći strah među ljude, amputirajući kritičku svijest kod javnosti. Goebbels je stvorio okruženje u kojemu se javnost pretvarala da vjeruje u to što vlast kaže, dok se vlast istodobno pretvarala da je sigurna kako im javnost vjeruje. Goebbelsova je propaganda pokazala koliko se instrumentima manipulacije može utjecati na javno mnijenje, da bi s druge strane potvrdila koliko je ljudska svijest podložna manipulaciji od strane (lažnih) autoriteta! Tako se gradio marketinški potencijal da bi se strahopoštovanjem (i represijom) zadržala totalitarna vlast i autoritarni vođa na čelu. Uočavate li kakve sličnosti danas?
No vratimo se mi Coca- Coli. Konzumirajte manje reklame i otključate mozak za vlastite potencijale.
Piše: Sanja Bosnić
Izvori: www.goebbels.infoJoseph Goebbels i propagandni aparat Trećeh Reicha, Valentina Mataija i Kič i desni totalitarizm: antropološke osnove jednog savezništva, Mirjana Radojičić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
