Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Šime Sironić
Objavljeno: 20.04.2022 u Objavljeno: 18:07
Šime Sironić
Ovo je tekst o svećeniku čijom zaslugom je otvorena prva škola na hrvatskom jeziku na području Umaga. Talijanski režim ga nije volio, a komunistički jer je bio svećenik, dok nazovi današnji demokratski izbrisao ga iz sjećanja. Vjerojatno jer je bio Hrvat.
Rođen je u Trvižu kraj Pazina. Nauke polazi u Puli, Trstu (njemačku gimnaziju), a maturira na Sušaku. U Gorici završava bogoslovske nauke 1906. godine, te postavši svećenikom najprije služi u Buzetu, Polajanama, Gradini odakle je 1909. godine premješten u Materadu. Položivši profesorski ispit predaje na Komunalnoj gimnaziji u Opatiji sve do dolaska talijanskih okupacionih vlasti ( 1918.) koji ga otpuštaju iz službe kao nepoćudnu osobu. Potom radi u Kastvu na Učiteljskoj školi, kratko vrijeme je u Banja Luci, a zadnje godine rada vršio je na Sušaku na gimnaziji, gdje je umirovljen 1946 godine. Od tada živio je u Dragi, pomažući crkvi, gdje je bilo potrebno, u pastvi i kao profesor i rektor centralnog Bogoslovnog sjemeništa na Rijeci.
Osobito veliki doprinos u svojem radu pridonio je za službovanja u Materadi (1909 – 12. ) U to vrijeme u zapadnoj Istri bio je prepušten samom sebi. Školovanih ljudi nije bilo. Kad su došli na taj teren Ivan Mandić i Šime Sironić počeli su zajedno i zdušno raditi narodnjački. Tako je uz pomoć Sironića Družba svetog Ćirila i Metoda za Istru sagradila osnovnu školu na hrvatskom jeziku. To je bio događaj od posebnog značaja. Otvorenje škole, dakako uz velike prepreke i poteškoće za ovaj kraj bio je od vanrednog značaja, koji se godinama prepričavao. Rad Sironića nije bio samo na crkvenom polju, jer je u nedostatku učitelja i on znao „mnogo puta potegnuti ta kola“ kako je često govorio. On je u ovom kraju svojim doprinosom dao nemjerljiv pečat.
U svom radu kao profesor na Komunalnoj hrvatskoj gimnaziji u Opatiji, uz ekipu mladih profesora odgajao je mladu liburnijsku inteligenciju sa ciljem protugermenizacije u ondašnjoj Opatiji. Kao antiaustrijanac bio je u Prvom svjetskom ratu zatočen konfiniran i morao je u roku od 24 sata napustiti Opatiju. Za vrijeme talijanske okupacije bio je već opet određen za konfinaciju na otok Sardiniju. No naglo oboli i vojnički liječnik ga je oslobodio uz obrazloženje da tako bolestan čovjek nije za put, jer da bi na putu sigurno umro. Bolešću je izbjegao konfinaciju na Sardiniju. Sironić mora iz Opatije i prelazi po pozivu na teritorij i jurisdikciju senjsko-modruških biskupa, te ovdje radi 50-tak godina za biskupa Marušića, Starčevića, Burića a poslije pod riječko senjskim nadbiskupima. Svi su ga redom cijenili kao osobu a i njegov rad. Jednom je za njega rekao nadbiskup Pavlišić slijedeće: „Svi smo ga od milja zvali, naš dragi barba Šime“ Njegov rad u Kastvu i na Sušaku išao je istim zacrtanim stazama kao svećenik i intelektualac. Nekoliko svećenika zahvaljujući njemu obnašao je niz značajnih funkcija unutar crkve. U Kastvu ga pamte kao osobu jake duhovne i umne kulture“Zadivio nas je svojim znanjem o povijesti, kada je zamjenjivao bolesnog kolegu“ rekao je jedan od njegovih đaka. Zadnji rad prof. Sironića pada u riječkom Sjemeništu. U viskom godinama, još tada žilav, čili svjež kao predavač i kao rektor te visoke duhovne i školske institucije radio je na zadovoljstvo biskupa.
Ne samo kao svećenik Sironić se javlja i kao pisac. Pisao je u „Istarskoj Danici“, u sušačkoj „Istini“ (tjedniku) i u „Gore srca“. No, to ne bi bilo zapaženo da nije napisao poznati roman „Reški dani“ (izdani 1961 godine u Pazinu ) U tom romanu koji je pisan u obliku dnevnika radnja se odigrava u zapadnoj Istri između Mirne i Dragonje, području Materade, a nosilac glavne radnje je mladi svećenik, koji inače rano umire, ali njegovo djelo ostaje kristalno čisto. Bio je talentiran, marljiv, duhovan i načitan. Uz bogoslovske nauke završio je i filozofski fakultet u Beču (filozofija i povijest), proputovao je skoro čitavu Evropu, izvrsno je govorio nekoliko stranih jezika.
Možda ga je najbolje okarakterizirao voditelj i znanstveni radnik jedne visoke medicinske klinike, kada piše između ostalog o njemu i slijedeće: „Nosimo ga duboko u srcu. Ostavio nas je za vječnost čovjek, humanist, onaj koji je uvijek shvaćao i razumio. Sada se nalazi već daleko i čeka nas i tamo nas zagovara. Proteći će mnoga desetljeća, pa možda i stoljeća prije nego će istarska gruda roditi takva čovjeka“.
Na naslovnici Naslovnica romana „Teški dani“ original i prvi tisak na šapilografu posjeduje autor teksta
Autor : Zlatan Varelija
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg, savudrijska borovi, 2.jpg)
.jpg,ahile papa, nasl to.jpg)
