Novigrad:Finalno natjecanje u kategoriji 700 vina i promocija talijanskog vodiča Vinibuoni d'Italia
Senzacionalna nogometna štorija koja traje preko 20 godina
Objavljeno: 28.09.2024 u Objavljeno: 15:13
Foto: Egészségére! Živjeli!Umaški nogometni veterani na čelu s dr. Ferlinom odražavaju sportsko-prijateljske odnose s veteranima iz Tapolce u Mađarskoj iz ljubavi prema nogometu
Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali manje je poznato da već dvadesetak godina to predstavlja na neki način i umaškom liječniku obiteljske medicine doktoru Danijelu Ferlinu. Ne samo zbog strastvenih nogometnih utakmica, nego zbog svih onih divnih ljudskih druženja nakon tekmi u kojima igrače lopta povezuje prijateljski.
Upravo takav harmoničan odnos, nogometno-prijateljski, zahvaljujući dr. Ferlinu njeguju i održavaju nogometni veterani Umaga i iz grada Tapolce u Mađarskoj dulje od dva desetljeća. Naime, od početka 2000.-tih se kontinuirano održavaju nogometni turniri nogometnih veterana, prvo u Tapolci, pa uzvratno u Umagu. A vrhunac sportskog susreta je ono što slijedi nakon prepirki na terenu, pobjeda i poraza…Fešta na kojoj su svi pobjednici.
Pobratimljena Bratislava je glavni „krivac“
Ova dugometražna nogometna štorija začeta je u Bratislavi- općini Ružinovo, bratimljenom gradu Umaga i Tapolce. Počelo je službeno u okviru gradskog protokola proslave Dana Ružinova, gdje su ekipe njihovih pobratimljenih gradova igrale na prigodnom nogometnom turniru. Nogometna priča se godinicu kasnije proširila na direktnu suradnju veterana Umaga i Tapolce te se nastojala preslikati na službenu prijateljsku razinu između dva Grada. Međutim, promjenom gradske vlasti u Umagu, novi čelnici 2009. prekidaju započete odnose s Mađarima, ali nogometaši samoinicijativno nastavljaju tu suradnju. Na zelenom terenu i na drugarskim gastro feštama. I tako je kroz puna dva desetljeća ova nogometna priča preživjela te su zacementirali dublje međunarodne i društvene odnose koji povezuju nogometaše tj. ljude različitih kultura.
dr. Ferlin:“ Imam dvije lijeve noge za nogomet.“
Više o svemu doznajemo od samog dr. Ferlina, organizatora susreta i igrača u umaškoj momčadi.
-Sve započelo, negdje 2002. ili 2003. godine u rujnu, u okviru proslave Dana Općine Ružinovo (Bratislava). Nije bilo jednostavno okupiti momčad umaških veterana u tom terminu, da zaigraju na turniru u Bratislavi, pa je trener NK Umaga Ivan Kukučka, zadužen za sastavljanje i vođenje umaške ekipe ubacio i mene u momčad. Aktivno se desetljećima bavim karateom, a za nogomet sam imao dvije lijeve noge, no Kukučka me silom prilika postavio za beka i pokazalo se da je dobro imati dvije lijeve u nogometu. Slušajući upute trenera i igram i danas sa 60 godina, uz osmijeh će dr. Ferlin koji je preskočio sve prethodne nogometne kategorije i odmah zaigrao U-40 plus! Nogometnu priču zakotrljao je dalje.
-Žalim što aktualna vlast povezuje našu nogometnu suradnju s Mađarima uz bivšu politiku IDS-a i odrekli su se ove nogometne, i bilo kakve službene veze s gradom Tapolcem. Međutim, nama je nogomet bio i ostao iznad svega pa ga igramo i dalje. Jer kad se lopta jednom šutne, teško ju je zaustaviti, a kamoli sve ostalo što nakon utakmica uslijedi. Nama na feštama, uz fiš paprikaš ili riblji meni u Umagu, te pivo ili čašu malvazije nije problem ni mađarski progovoriti. Egešere (Egészségére) i živjeli, u šali će dr. Ferlin. Zadnjih 15 godina je on organizacijski šef susreta.
-Odlazimo i uzvraćamo im gostoprimstvo privatno. Pokrivamo si trošak puta, a za prijevoz kombijima se snalazimo. U nekoliko navrata nam je izašao ususret ravnatelj OŠ Galileo Galilei Arden Sirotić, posudivši kombi, a također i Zajednica sportskih udruga Umag. Pojedini zaljubljenici u nogomet, poput našega Rade Cekica Grofa, doniraju nam sredstva za feštu, a za darove Mađarima, u vidu istarskih proizvoda, se sami pobrinemo. Mađari nam osiguraju smještaj i to dva noćenja u Đačkom domu za smještaj učenika budućih kuhara i konobara. Tapolca je negdje veličine Umaga i ima Srednju strukovnu školu za ta zanimanja koju pohađaju učenici iz brojnih gradova Mađarske, pa imaju Đački dom, opisuje detalje koji im olakšavaju financijski sudjelovanje umaške momčadi na turniru.
Atraktivna podzemna špilja u centru grada
-I uvijek nam je kao prvi put, jer nogomet i prijateljstvo su neiscrpni, veli, pa dodaje da u ekipama igraju pravi veterani, tj. igrači iznad 35 godina starosti, a najstariji su prešli dob od 60-ak godina. Kao nogometaš dr. Ferlin je trenutno najstariji.
Osim veselih i inspirativnih utakmica i druženja svaki put iznova privlačna im je i Mađarska kroz koju prolaze na putu za Tapolcu. Nova otkrića i iznenađenja uvijek ih vrebaju putem, a samo mjesto i okolica su očaravajući, opisuje nam sredinu dr. Ferlin.
Pa kroz slikopis koje nam podastire u rečeničnim sklopovima stižemo u Tapolcu.
Tapolca je vrlo atraktivan srednjovjekovni gradić veličine Umaga, samo nekoliko kilometara udaljen od “mađarskog mora” jezera Balatona. Najveću turističku atrakciju predstavlja podzemna špilja u centru grada, na dubini od nekih 20 metara. Duga je oko pet kilometra od čega oko tri otpada na jezero koje se obilazi barkom. Obogaćeni zrak u pećini je “ljekovit” za respiratorne bolesnike. U blizini pećine je sagrađena bolnica za liječenje upravo respiratornih bolesti, a manji dio je špilje pretvoren u lječilište. Grad ima i termalnu kupelj, wellness u hotelima, odlične restorane s bogatim mađarskom kuhinjom i „kraljevskim“ kolačima, muzeje u kojima se može otkrivati mađarsku povijest.
-Bio nam je tragikomičan motiv na kojega smo našli u hodniku jednog starog restorana koji vodi u toalet. Na zidu je naslikana zemljopisna karta Velike Mađarske, naravno, ona s granicama do Rijeke i Jadranskog mora. Neki mađarski gosti dok prolaze uz taj oslikani zid znaju nostalgično zaplakati ispred tog zemljovida, kaže dr. Ferlin, ali recimo da je to zbog količine ispijenog vina Tokaji , a ne zbog objektivnih ili racionalnih očekivanja, duhovitom tonom zaključujem u razgovoru sa sugovornikom.
Najboljim igračem posthumno proglašen Dragan Bošnjak
Vraćamo se nogometu i turnirima po kojima su bili iznimni ovogodišnji. Prvi je održan u Mađarskoj, gdje su sudjelovale, već tradicionalno, četiri nogometne ekipe veterana. Uz domaćina to su bili nogometaši iz Slovačke, Češke i mi iz Hrvatske. Ističe da su ekipe iz Češke i Slovačke sastavljene od igrača pripadnika mađarske manjine u tim državama. Turnir se u Tapolci igrao 20. kolovoza na praznik Sv. Stjepana zaštitnika i osnivača mađarske države.
-Po prvi put smo unatoč paklenim vrućinama pobijedili sve momčadi i bili apsolutni pobjednici. Mađarski suci, to smo kroz godine naučili, vole jako varati, ali ovaj smo put imali strašno pojačanje nogometašima iz Celja, pa nas suci nisu mogli nikao oštetiti ili naštimati rezultate. Međutim, ovaj se put nije birao najbolji igrač turnira, već je postuhumno proglašen najboljim naš pok. Dragan Bošnjak, što nas je sve osobito ganulo. Bošnjak je dugi niz godina igrao u našoj ekipi i ostavio dubok dojam na Mađare. Na uzvratnom turniru u Umagu, koji je odigran za vikend 8. rujna, donijeli su vijenac za Bošnjaka, ali još jednog prerano preminulog umaškog igrača, Matu Vidovića kojega također rado pamte i spominju na svakom susretu. Vijence smo položili na njihove grobove. Takve nam geste govore sve. Kakvi se odnosi zapravo grade kroz sport, jer sportaši u kolektivnim sportovima dišu svi za jednog i jedan za sve, zaključuje dr. Ferlin ovu pozitivnu, međunarodnu nogometnu priču.
Viszontlátásra! Doviđenja!
-Šteta što Grad Umag nije prepoznao naše neformalno pobratimstvo s Mađarima, jer ovakva privatna inicijativa može potrajati koliko potraje volja pojedinca koji stoji iza svega, a ja osobno ne znam do kada ću biti motiviran time se baviti. Iza mađarske nogometne ekipe Tapolce stoji gradska vlast, oni im pokrivaju trošak pa su time i službeno sportski ambasadori svoga grada. Ovlašteno promoviraju svoju državu i lokalnu zajednicu, što u njih poprima širi društvenim kontekst, za kraj će veteran dr. Ferlin.
U današnje vrijeme, kada nam na političkoj sceni Europe političari opet postavljaju razne barijere, sportaši su ti koji ih ukidaju i pokazuju da se kroz sportska natjecanja, fair play igru, stisak ruke i druženje, čak kada je u pitanju i komplicirani mađarski jezik za sporazumijevanje, može realizirati puno kratkih, ali dugotrajno sretnih trenutaka koji život čine smislenijim. Viszontlátásra! Doviđenja!
Razgovarala: Sanja Bosnić
Umaška nogometna ekipa 24: Hrvoje Lončarević, Goran Medica, Zlatan Jurkić, Makarto Pindrić, Gojko Ivošević, Boro Filipović, Davor Mirković, Boro s igračima iz Celja, Ivan Kolomaz i Daniel Ferlin.
.jpg, nasl reportaža.jpg)
