Sela čudnog imena

Izdvojeno :

Sela čudnog imena

Objavljeno: 08.01.2022 u Objavljeno: 10:57

Sela čudnog imena

Bujština vrvi neobičnim nazivima mjesta, pa nas stoga ne čudi nazivi sela kao što su: Todeški., Donja i Gornja Gomila, Strahi, Škofi, Jakusi, Štrologi i kako sve ne. Iako ova sela čudnih naziva prisutna su odvajkada na ovim prostorima mnogim žiteljima Bujštine ona su u potpunsoti nepoznata. Mnoge ljude je jednostvano strah istražiti svoj domaći teren, jer pretpostavljaju da bi ih svojim rođenjem trebali nositi u sebi, a što prevedeno znači da bi se morali suočiti s istinom da svoj kraj skoro i da ne poznaju. Satima će pričati o manje značajnim mjestima u zabitima Dolomita, gdje odlaze na skijanje, ili o nepoznatim mjestima u Tunisu i Maroku, a o svojih sela kao da se stide.

Stoga u odlasku u posjetu ovim selima kao da odlazimo u nepoznato, ali sa znatiželjom da ćemo doznati nešto novo. Ovaj put cesta nas je odvela na oprtaljski kras, u sela smještena na najvišim točkama Bujštine. Visoravan kao da je obamrla u ovu ranu jesen. S ovih prostora otvara se vidik na visove Učke i Alpe, s jedne strane a s druge otvara se vidik daleko do mora. Žilavi mali hrastići nagnuti ka jugu, očito pokazuju odakle puše vjetar. Za zimskih jutara kao da na ovim prostorima vjetar sakuplja svu svoju snagu kao bi sa ovih visova krenuo u svoje rušilačke pohode ka moru.

Selo Škofi vrlo lako se pronalazi. Niti kilometar od ceste na ovoj visoravni što vodi ka Zrenju friškim asfaltom nizti kilometar od glavne prometnice smjestilo se selo. Škofi, selo koje svojim postojanim kamenim kućama odaje da se na ovim prostorima živjelo dobro. Sam naziv sela je znakovit. «Škof» na kajkavsko-slovenskom u prijevodu znači biskup. Priča se da je selo dobilo ime po svojoj pobožnosti. Okolni mještani često su ih zadirkivali su ih zbog svakodnevnog odlaqska u crkvu, rugajući im se uzrečicom:»da su vavik kak plovani» Jednom se u selu našao neki došljak i na zadairkivanje okolnih suseljana odgovrio im je : «nek kak plovani, već kak škofi» i otada je selo dobilo ime Škofi. U selu je nekada obitavalo preko tridesetak obitelji, a danas tek slovima i brojkama 14 žitelja priča Mario Vežnaver. Oduvijek se na ovim prostorima živjelo od rada, nastavlja moj sugovornik. Nasši stari su bili vrsni zidari, tesari obrtnici. Zarađivali su kruh i u drugim državama. Bili su poznati po svojim vještinama. U obitelji nas je bilo petero, i svi smo završili škole. Dvije sestre su profesorice a mi ostali zanatlije.Sve što smo napravili u selu napravili smo sami, osim ovog asfalta što je neodavno došao što je financiran općinskim oprtaljskim novcem. Oni grajanio kao da za nas malo mare. Tako nazivamo oprtaljce, a Oprtalj uvijek nazivamo samo grad. Kad govorimo da idemo u Oprtalj jednostavno rečemo: «Jas grem va grad-e» to ovisi da li govorimo mi ili naši susjedi iz sela Jakusi, završava svoju priču moj sugovornik.

Malo podalje put Zrenja smjestilo se selo Jakusi. U selu nitko ne zna kako je selo dobilo ime. Ni ostali susjedi, niti zrenjski župnik. U selu obitavju obitelji Hrast i nevodno su su ovi kraje oduvjek bili prepuni šuma hrastova. Po starom kajkavsko-čakavskom izričaju za velike trupce drva naziv je kus, i po jednoj priči seloje dobilo ime po tome što su oni uvije za svoje trupce govorilki da to su moji kusi- Ja kusi da moja drva. Koliko ime istine u tome ovog puta nećemo ulaziti.

Nedaleko put Zrenja smjestilo se selo Strahi. Danas napušteno, kao i mnogobrojna sela na ovoj grožnjansko zrenjskoj visoravni.

Tekst: Zlatan Varelija

Ostale vijesti iz kategorije