Novigrad:Finalno natjecanje u kategoriji 700 vina i promocija talijanskog vodiča Vinibuoni d'Italia
Sanja, Vili, Peđa i Danijel. Gdje je nestao istarski SDP?
Objavljeno: 27.05.2025 u Objavljeno: 21:30
Foto: Wikipedia
Prirodno i razgradivo
Pravi verbalni rat izbio je ovih dana na istarskim portalima i društvenim mrežama gdje podijeljena javnost-birači komentiraju je li IDS u drugom izbornom krugu za župana trebao podržati kandidatkinju Sanju Radolović (SDP) ili nezavisnog Borisa Miletića i tko ima veće kapacitete i kompetencije za obnašanje funkcije župana Istarske županija.
Dobri poznavatelji i ozbiljniji pratitelji političkih prilika u Istri, znaju da u aktualnoj situaciji u redovima IDS-a ovo pitanje zvuči stupidno i negativan stav prema Miletiću u stranci mogao bi se protumačiti osobnom osvetom, a ne stranačkim interesom i vjerodostojnošću za upravljanjem Istre iz Istre. A ne s Iblerova trga. U gotovo svim političkim strankama postojale su oduvijek najmanje dvije frakcije okupljene oko jednog vođe „pobunjenika“ i kad je brojnija frakcija imala većinu niste imali izbora nego, ili se pomiriti, ili stranci okrenuti leđa. Ali i izvan njezinih redova ostajali su vjerni političkoj platformi i svjetonazorima te stranke, iako se s vodećim ljudima nisu usuglasili. Prisjetite se dr. Iva Josipovića, je li on postao manje socijaldemokrat kad ga je Milanović primorao da napusti SDP? Tako da je ustvari PRIRODNO da IDS ovih dana nastoji pomiriti naizgled nepomirljive struje dajući podršku Miletiću, jer ih veže zajednička vizija istarskog čovjeka i spas zavičajnog integriteta, još od vajka. A to mogu kapiti samo Istrijani veri, kao što Dalmošima nikad nitko neće osporiti da im je na prvom mjestu osjećaj pripadanja Dalmaciji (osim Hajduku!), a zatim Hrvatskoj.
No ono što se u tom političkom ekspres loncu ovih dana kuha je pitanje, a tko uopće taj SDP Istre, kakvu on snagu i zajedništvo predstavlja na Poluotoku, i je li to zapravo šaka jada od nekoliko ustaljenih imena koja se medijski eksponiraju i vrte u krugu od Zagreba do Pule već godinama. Čak ni sama, kao novinarka ne pamtim da je SDP IŽ, bio aktivan, održavao tiskovne, sintetizirao snagu socijaldemokracije i ljevičarstva u Istri. Ne čuje ih se baš pretjerano ni u lokalnim zajednicama, a u Umagu je poznato da je Vili Bassanese predsjednik SDP-a IŽ-a i gradonačelnik Umaga neprincipijelno koalirao još 2017. s umaškim HDZ-om ( Potresao se SDP u Zagrebu, Bassneseov položaj postao je klimav, pa je za Jutarnji list 28.7. 2017. izjavio:“… Stvar je u tome da treba razlikovati prilike na nacionalnoj i lokalnoj razini. SDP i HDZ ne mogu koalirati na razini države jer su različiti, međutim, u Istri je drukčija situacija i ako našom suradnjom možemo pomoći svakodnevici ljudi koji ovdje žive, zašto ne bismo surađivali?“)
Na čelu s ovakvim istarskim predsjednikom djeluju kao grupa ljudi interesno povezanih kojoj je Partija poslužila kao privatna tvrtka da ostvare svoje frustracije i osobni probitak. Rekao je nedavno Žarko Puhovski za Index.hr da se u Hrvatskoj ne razlikuje ljevica od desnice, nego je SDP postao antihadezeosvka ili antiidesovska stranka. Od socijaldemokracije nije ostalo ni malo s.
Što se dogodilo u SDP-u?
I dok IDS uvijek nastoji nastupiti pomirbeno i okupljati se oko ideje pozitivnog regionalpartiotizma, SDP nemilosrdno uzima na nišan vlastito članstvo i to još od dolaska Zorana Milanovića na njezino čelo. Tada se Partija ubrzo polarizirala. Na Račanovu i Milanovićevu os, te su i dandanas otvorene rane među zaraćenim socijaldemokratima.
Poklonicima i sljedbenicima Račanove struje, po habitusu tradicionalnim ljevičarima i ovim modernim lijevim političarima, po zanimanju „socijaldemokratima“. Politički komentatori ne libe se isticati da je Milanović po profesiji političar-predsjednik, jer dok to nije bio, nitko ni ne zna kakvim se poduzetničkim biznisom bavio i koliko je bio (ne)uspješan u njemu s obzirom da se odlučio vratiti u politiku, na zagarantiranu plaću i beneficije.
I aktualna politička garnitura SDP-a odmaknula se od Račanova socijalnog modela političkog djelovanja, zacrtanog u platformi SDP-a, te su se „pogubili“ kao suvremeni proeuropski ljevičari, i ne razlikuju se programski od HDZ-a? Možda je najbolji odgovor, za takvo ljevičarstvo, nekom prilikom sažeo dr.sc. Ivo Josipović, u jednoj rečenici kazavši da je problem socijaldemokrata općenito danas u Europi što se nisu politički jasno profilirali za kakav se socijalni i gospodarski program zalažu u novom društvenom poretku. U skandinavskim i nordijskim državama to nije upitno.
Je li Milanović tamničar hrvatskog SDP-a?
Ima li istine u tome, govore nam činjenice i optužbe da je Milanović uz pomoć svojih produženih ruku, nekoliko egzekutora počeo s čistkama u Partiji i doveo ju na najniže grane. I s godinama „egzekucije“ postala je nevjerodostojna njezina socijaldemokracija iza čijeg se naziva SDP pritajila kao najveća hrvatska ljevičarska Partija. Jer kako je moguće biti socijaldemokrat u nacionalnim okvirima, a dželat u vlastitim redovima- „bacati glave ljevičara pred lavove“. A ovi SDP-ovci u Istri su očito Milanovićevi ljudi, o čemu najzornije svjedoči dogovor između Peđe i Zokija da se Zoki kao predsjednik države kandidira na parlamentarnim izborima za predsjednika Vlade RH u 2024.
Prekinute veze sa starim drugovima
Dolaskom Milanovića na čelo Partije, prisjetimo se koga je sve počistio ili se riješio iz svojih redova. Nestali su iz SDP-a: Ivo Josipović, Slavko Linić, Mirela Holly, Željka Antunović, Aleksandra Kolarić, Mirando Mrsić... Onda zbog osobnog animoziteta prema Ninu Jakovčiću i neprihvaćanja suradnje između IDS-a i SDP-a u Istri preko pobočnika Peđe Grbina i novokomponiranog člana SDP-a, umaškog gradonačelnika Vilija Bassanesea, koji s liste Nezavisnih kao neskriveni partner HDZ-a u gradskom vijeću Umaga ulazi u redove SDP-a 2012., te pokreće rušilački progon starih Račanovaca u Istri. Za izvršenje zadatka, u znak zahvalnosti, Milanović preferira Bassanesea za predsjednika istarskog SDP-a (2015.) i ovaj nastavlja s eliminacijom potvrđenih istarskih SDP-ovaca. Pa tako redove Partije napuštaju dugogodišnji članovi: Maja Šarić, Ivan Lukež, Denis Martinčić, Dino Kozlevac, Serđo Popović, Ljiljana Miloš, Arduino Matošević i mnogi, mnogi drugi.
Idemo dalje
Frakcijsku borbu, po uzoru na Milanovića, nastavlja i njegov šegrt Peđa Grbin koji je stranku oslabio do kraja izbacivanjem više ljudi nego što ih je učlanio. Briše: Davora Bernardića, Rajka Ostojića, Domagoja Hajdukovića, Rajka Ostojića, Nikšu Vukasa, Zvane Brumnića i Marinu Opačak Bilić, za kojima je onda otišlo još 14 zastupnika, uključujući riječke zastupnike Erika Fabijanića i Sanju Udović, Katica Glamuzina, Matko Kuzmanić, Vesna Nađ, Romana Nikolić, Željko Pavić, Renata Sabljar Dračevac, Irena Šimunić, Davorko Vidović, Franko Vidović i Sanja Udović.
-Ne sjećam se da se ovako nešto dogodilo, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu, da najveća oporbena stranka samu sebe detronizira s mjesta vodeće oporbene stranke. Ne pamtim da se ikada ijedno vodstvo neke političke stranke samo sebe destruiralo i stavilo se u marginalnu poziciju u odnosu na ono što su birači kazali na izborima, rekao je tada na konferenciji za novinare Davorko Vidović.
IDS-mafijaška organizacija
Uperio je Milanović svoj škorpionski zadak i na IDS. Stranku je dvije godine sustavno rušio tj. bušio, nazivao mafijaškom organizacijom, njegova kandidata za župana slao na sud, huškao Damira Kajina da udara po bivšim mu kolegama. I kako to nazvati?
Čak je i Ivan Nino Jakovčić, na susretu četiri istarska župana u Novigradu povodom proslave 30. godišnjice Istarske županije u talk showu izjavio:“ I ako mogu izgovoriti, jedno nepopularno ime, ostvarili smo dobar dio istarskih projekta dogovorno sa Sanaderom s kojim se dalo pregovarati. Zanimljivo, ali smo najmanje toga uspjeli ostvariti s koalicijskim partnerima SDP-a u doba dok je na čelu Vlade bio Zoran Milanović.“
I SDP je danas tu gdje je. Na aparatima. U istarskom djeluju četiri „jahača apokalipse“ navođena s Iblerova trga, i tek tu i tamo zablista nekolicina desetkovanih „junaka“ u gradskim vijećima. Umag je iznimka. Čušpajž od stranke jer Bassanese kaska za HDZ-om, bez autentičnog je političkog stava, šetebandijerski odabire pravu stranu. Nekorektno i koristoljubivo!
I može se trsiti Hajdaš Dončić do mile volje, ali SDP gubi prostor na progresivnoj ljevici iza stranke Možemo! Točka.
I stoga slogan Sanje Radolović PRIRODNO, u njezinom izgledu i (nekontroliranom) nastupu zvuči prirodno, ali njihov istarski četveročlani kvartet SDP zvuči vrlo RAZGRADIVO!
Piše: Sanja Bosnić
.jpg)
