Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Rovinjski vatrogasci nesebično već dva tjedna interveniraju na terenu nakon razorne oluje
Objavljeno: 30.06.2025 u Objavljeno: 21:42
Foto: Facebook JVP Rovinj
Zapovjednik Gašpić:“ Entuzijazam i humanost, glavna je odlika rovinjskih vatrogasaca!“
Olujno nevrijeme koje je zahvatilo s noći 16./17. lipnja svom silinom jug Istre, najviše je štete i briga prouzročilo na širem području Rovinjštine. Brojni su mediji prenosili i prikazivali s lica mjesta apokaliptične prizore i pravo je čudo što nije bilo smrtno stradalih. Materijalna šteta se još zbraja, no znatno je veća od one izražene u brojevima, jer je orkanski vjetar poput kula od karata obarao stoljetne borove i ostala divovska stabla po javnim parkovima i šumama, krajobrazni ponos Rovinja. Bacao je crjepove s krovova i nasukavao na obalu brodice, a obilna kiša poplavila je ulice. Dan, dva kasnije, nastupilo je zatišje, život se pomalo počeo vraćati u staro u korito nakon dramatičnog događaja. Obično nakon prvih vijesti o katastrofama i vanrednim situacijama, nekako više nisu u fokusu medija oni najzaslužniji za kasnije intervencije na uklanjanju posljedica nastale štete na terenu i zaslužni za osiguranje povratka života u normalu. Prvenstveno mislimo na neustrašive vatrogasce, uvijek na raspolaganju po 24 sata u svojim zajednicama kao i svojim građanima te gostima grada u nemilim situacijama.
O tome svjedoče i vatrogasci iz JVP-a Rovinj koji su se neštedimice nosili s delikatnim i opasnim zadacima pružanja pomoći stradalnicima u razornoj oluji, te s raščišćavanjem okoliša i to još nastavili raditi dva tjedna poslije razorne oluje o čemu smo razgovarali sa zapovjednikom postrojbe Evilijanom Gašpićem.
Slično nevrijeme pogodilo Rovinj 1965. godine
-O razmjerima i snazi orkanskog nevremena koje je poharalo šire područje Rovinja, od sjevera do juga, govori podatak da sličnu katastrofu pamte samo stariji Rovinježi, i to onu iz 1965.godine, uvodno će Gašpić. Nekoliko sati je u gradu, turističkim naseljima i u prometu nastao potpuni kaos i kolaps, pa je promptno trebalo intervenirati na više lokacija, pojašnjava zapovjednik te opisuje kako su djelovali u tri faze spašavanja od posljedica nevremena.
-U prvih su pola sata, kada je nastupio veliki šok, naši ljudi obučeni za interveniranje u svim velikim nesrećama, krenuli su u organizirane akcije spašavanja i uklanjanja katastrofalnih posljedica te ograničavanja obima materijalne štete na terenu kako na prometnicama tako i onih prouzročenih prirodi. Isprva su nam se pridružili kolege iz DVD-a Bale, Rovinjskog sela i Kanfanara. Odmah su na terenu započele sinkronizirane intervencije u suradnji s rovinjskim komunalnim servisom te zaposlenicima Hrvatskih šuma. Prvo smo uklanjali porušeno drveće, doslovce s prignječenih osoba. Bilo je sedam takvih slučajeva, od koji su tri osobe zadobile teže tjelesne povrede. Pravo je čudo što nije bilo poginulih. Već sljedeći dan smo prionuli u drugu fazu akcije, uklanjanje drveća s prometnica, a treća se ticala micanja srušenih stabala sa zdrobljenih automobila. Bilo je tu još raznih hitnih intervencija na poziv građana, najčešće oko polomljenih stabala i napuklih grana po okućnicama te skršenih crijepova s krovova. Međutim, po privatnim dvorištima interveniramo koliko nam propisi dozvoljavaju, ali u gradskim parkovima i šumama smo nakon nevremena punom parom, gotovo neprestance, danonoćno 24 na 24 pilili drveće i oštećene grane. To činimo još i danas.

U 24 sata znamo odraditi do 14 zahtjevnih intervencija. Tako smo do sada ispilili preko stotinu starih srušenih ogromnih stabala, raskrčili šume i javne parkove. Nažalost, mnoga su još ostala oštećena ili raspuknuta u dubokom gustišu šuma gdje su nam gotovo nedostupna. Oluja je iznenada zadala veliki danak prirodi, i ta prirodna katastrofa je nemjerljiva u eurima, osobito kad znamo koliko su nam važne šume za Zemlju u ovim velikim zagrijavanjima Planeta i drastičnim klimatskim promjenama, upozorava Gašpić, šef vatrogasne postrojbe koja u punoj opremi dok žari s neba i zemlje još radi na terenu, noseći se i dalje hrabro s postnevremenskim posljedicama.

Zahvale i pohvale kolegama
-Vatrogasne službe imaju jedini alat da se promptno izađe na teren kad nastupe slični potresni događaji, ali mi, što je manje uočljivo, i kasnije, kad se život u zajednici stabilizira, neumorno i nesebično dajemo sebe dok sve ne stavimo pod kontrolu. Naš posao, osim propisanog, sadrži u sebi puno elementa humanitarnog rada, ističe zapovjednik.
-Zašto to ističem? Jer iza tih uniformi koje ulijevaju ljudima sigurnost u nekoj spasilačkoj akciji, kuca srce običnih ljudi, nečijih očeva, muževa, sinova…, no vrlo energičnih i prepunih entuzijazma zbog kojega velikodušno participiraju u svim dragovoljnim akcijama ili humanitarnim priredbama u svojoj zajednici. Moja je ekipa puna zanosa, vole taj svoj posao i naprosto im raste adrenalin u opasnim situacijama, pa onda tu njihovu hrabrost ponekad treba i obuzdavati tj. staviti pod kontrolu, jer svaka se šteta može nadomjestiti, osim ljudskog života, zaključuje Gašpić, prepun pohvalnih riječi za svoje kolege, koji svojom profesionalnošću, kao i humanitarnim doprinosom ne prestaju zadivljivati. I zbog kojih im je rovinjska zajednica također neizmjerno zahvalna i ponosna.

Hommage svim hrabrim vatrogascima
Mnogo pozitivnih priča često puta promakne ispod radara loših vijesti, pa nakon razgovora sa zapovjednikom rovinjskog JVP-a, ovaj naš izvještaj i osvrt pišemo u čast, ili kao priznanje svim hrabrim dečkima u vatrogasnim uniformama u Istri i Hrvatskoj koji nesebično interveniraju u svakoj složenoj tj. vanrednoj situaciji. Nećemo puno pogriješiti, kažemo li da su oni metafora za naše “anđele čuvare”, koji su non- stop u službi svoga grada i građana, zbog kojih se možemo osjećati sigurnije i zaštićeno pri suzbijanju velikih nesreća.
Piše: Sanja Bosnić