Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Rim Tim Tagi Dim je hrvatski gorki med
Objavljeno: 12.05.2024 u Objavljeno: 21:52
Sto posto genijalna socijalna pjesma
Preko više toga je ovih dana pisano i izgovoreno o fenomenu glazbenog (u)maga Marka Purišića, umjetničkog imena Baby Lasagne. Sigurno ni sam Marko nije toliko toga spoznao o sebi, svojem vlastitom identitetu, karijeri, prijateljima itd. kad su ga razni stručnjaci, muzikolozi, psiholozi, sociolozi, političari…uzeli pod mikroskop analizirati. Njegov lik i djelo. Nenormalno normalnog i jednostavnog mladog čovjeka za ovo 21. stoljeće. Marka, koji jednostavno i nevino na sve to kratko i iskreno odgovara: ”Pa mi smo samo klinci…” A iza izgovorenog se u karakteru i snazi ovog istinskog vjernika osjeća da želi takav i dalje biti. U tome se zapravo i krije tajna njegove sreće. U odmjerenosti i balansu kojim zna kako uskladiti između onoga što ima i onoga što želi. Bez pretjerivanja i lažne skromnosti. Jer samo tako se odista može ostvariti osobno ispunjene i bolji odnosi s ljudima. A to Marku odlično polazi za rukom. Jer jednostavnost nema cijene. Iz te njegove jednostavnosti i prirodne uravnoteženosti zapravo izranja njegova karizma.
Zlokoban tekst
Ono što još osobito zavrjeđuje jako veliku pozornost kod Marka, a o čemu se svih ovih mjeseci zapravo manje pisalo, a jednako je važno kao glazba i koreografija skladbe Rim Tim Tagi Dim su riječi pjesme. Naime, iza odlično uglazbljenje kompozicije, istarske ljestvice u podlozi, energičnom ritmu i pozitivnom naboju instrumentalne i vokalne izvedbe, nadasve zarazne i moćne glazbe, ostale su u sjeni riječi. Tekst kojega je Marko napisao u suštoj je suprotnosti s ludim i veselim ritmom na koji se izvode sinkronizirani pokreti i ponavljaju euforično stihovi:" Rim Tim Tagi Dim…oooo!"
Tekst pjesme je do boli potresan. Elegičan. Zlokobniji od ritma glazbe. Jer nam razotkriva tužnu hrvatsku stvarnost i demografski očaj. Ono što nas muči zadnjih desetak godina i čemu ne vidimo sretan ishod. Marko je u njoj osvijetlio hrvatsku tamu raseljavanja i napuštanja toplih ognjišta. Odlazak mladih i talentiranih ljudi koji s “koferom” kreću u nepoznato za kruhom, a među kojima ima i puno njemu sličnih. Pametnih i sposobnih koji nisu dobili svojih pet minuta slave u Hrvatskoj. Sam Marko svjedoči da su svi rođeni za veličinu, a ne samo bogati i elite. Tako da je pjesma jedan neprocjenjivi dar za one koji traže svoj životni kompas, poruka da ima mjesta za svih pod ovim hrvatski suncem, samo treba vjerovati u sebe i svoje sposobnosti.

Poruke
Isto tako je političarima koji nam vode državu upozorenje da je zadnji čas za donošenje radikalnih ekonomskih odluka, a ne nekih demografsko- kozmetičkog, uvjetovanog, površnog, jeftinog karaktera, kojima ćemo mlade odista zadržati ili usmjeriti na ostanak u Hrvatskoj.
Pa tako, dok se oni koji nam „upravljaju životima“ druže, fotkaju ili pjevaju i plešu s Baby Lasagnom bilo bi dobro da razmisle dublje o stvarnosti koja nas okružuje jer pjesma je svojevrsna himna mladih raseljenih Hrvata. Zato je Rim Tim Tagi Dim sto posto genijalna socijalna pjesma.
I dok je Švicarac Nemo svojom pjesmom progovarao o sve prisutnijem fenomenu drugačijosti na ovoj kugli zemaljskoj i vlastitom pokušaju prihvaćenja sebe (nesavršeno savršenog?), hrvatska pjesma progovara o fenomenu nestanka jedne nacije i dubokoj boli zbog napuštanja rodne grude. Ona je gorki med - Made in Croatia.
Sanja Bosnić