Razgovor s Morenom Moferdin, Novigrad: „Nismo tipična knjižnica u kojoj vlada tišina“

Izdvojeno :

Objavljeno: 27.09.2020 u Objavljeno: 20:57

Foto:Parentium.com

Knjižnica bez koje se ne može!

Postoje mjesta i ustanove bez kojeg ne može funkcionirati današnji gradski život. To su mjesta o kojima se vrlo rijetko piše, ponekad u kulturnim rubrikama i ništa više. A o djelatnicima da se i ne govori. Jedna takvo mjesto je i Gradska knjižnica Novigrad, smještena uz samo more i mjesto je novigradskih kulturnih događaja. U razgovoru s voditeljicom knjižnice Morenom Moferdin, dipl.knjžničarka cilj nam je bilo doznati pojedinosti koje su manje poznate javnosti kako građanima Novigrada tako i šire.

U nekoliko riječi predstavite povijest knjižnice, kada je osnovana, je li ti znano koji ili koja je bio prvi voditelj, koliki je bio fundus u to vrijeme, gdje je bila smještena, nekoliko riječi o djelovanju u to vrijeme do obnove?

Začetak novigradske knjižnice vezan je za osnivanje Narodnog sveučilišta Novigrad 1957. godine koje je u sastavu imalo i knjižnicu. Iako nedostaje dokumentacija iz tih prvih dana kada je knjižnica počela djelovati, iz razgovora s našim sugrađanima saznajemo da je 1957./1958. godine ona bila locirana na mjestu današnje Turističke zajednice (Mandrač 29). Nekoliko puta tjedno, u poslijepodnevnim satima, u knjižnici je radila gđa Zora Benda, i to volonterski. Knjižnica je davala na posudbu knjige za djecu i odrasle, a u samoj knjižnici mogle su se čitati i novine.
Nakon kratkog vremena, knjižnica se seli i otvara ponovno tek 1964. godine i to u Vijećnici Općinske skupštine Novigrad, na tadašnjem Trgu Slobode (danas Velika vijećnica Grada Novigrada, Veliki trg 11) te radi dva puta tjedno za građanstvo, subotom za učenike Osnovne škole, a vodi je honorarno gosp. Vladimir Torbica. Fond knjižnice 1965. godine iznosio je 1.650 knjiga.
Godine 1966. godine Knjižnica se premješta u jednu prostoriju na katu upravne zgrade Narodnog sveučilišta (izgrađene 1959./1960. godine) jer se iz nje iseljava uprava Trikotaže “Umbert Gorjan” pa se oslobađaju potrebni prostori za rad Sveučilišta. Knjižnica je otvorena dva puta tjedno u poslijepodnevnim satima, honorarno je vodi gđa Zorica Torbica, a članovi knjižnice uglavnom su učenici. Financiranje knjižnice bilo je teško, pa je u 1971. godini knjižnica imala samo 2.000 knjiga i bila je neprikladno smještena.
Godine 1975. dolazi do spajanja triju općina: Novigrad, Umag, Buje, u jedinstvenu općinu Buje. Ubrzo nakon toga, 1977. godine, dolazi do udruživanja triju sveučilišta (Novigrad, Umag, Buje) u jedno Sveučilište, Narodno sveučilište Bujštine “Ante Babić” sa sjedištem u Umagu. Djelatnost Sveučilišta “Ante Babić” bila je organizirana kroz organizacijsko-radne jedinice (ORJ): Dom kulture Novigrad, Dom kulture Umag, Dom kulture Buje te ORJ za zajedničke poslove. Pri svakom domu bila je organizirana knjižnica s matičnošću u Umagu.
Devedesetih godina XX. stoljeća Novigrad, Umag i Buje, postaju općine, potom i gradovi. Godine 1995. dolazi do podjele Narodnog sveučilišta “Ante Babić” na tri ustanove: Otvoreno sveučilište “Novigrad-Cittanova”, Narodno sveučilište Buje i Narodno sveučilište „Ante Babić“, Umag. Knjižnica je nastavila djelovati u novoosnovanoj ustanovi, Otvorenom sveučilištu “Novigrad-Cittanova”. U trenutku odvajanja od Narodnog sveučilišta “Ante Babić”, 1995. godine, novigradska knjižnica je raspolagala s vrlo malo knjiga, 3.425, a u njoj je radio djelatnik koji je ujedno bio i administrator Sveučilišta.
Godine 1995. knjižnica se seli u prizemlje zgrade Sveučilišta.
Otvoreno sveučilište “Novigrad-Cittanova” 1997. godine preimenuje se u Pučko otvoreno učilište, a knjižnica ostaje u njegovom sastavu.
Godine 1999. novigradska knjižnica dobiva svoju prvu profesionalnu knjižničarku, nabavlja računalo i knjižnični program Medved te se po prvi puta počinje stručno obrađivati građa.
Knjižnica se 2000. godine seli iz prostora veličine 35 m² u prizemlju Učilišta u obnovljen prostor u starogradskoj jezgri veličine 25 m², u Ribarničkoj ulici 16. Zbog velike vlage, prostor u Ribarničkoj ulici nije bio pogodan za knjižnu građu, a zbog svoje minimalne veličine, nije odgovarao suvremenoj knjižničnoj djelatnosti te se počinje razmišljati o novoj lokaciji za knjižnicu.
U 2006. godini nabavlja se program za vođenje knjižničnog poslovanja Zaki kojeg razvijaju Knjižnice grada Zagreba i tvrtka Vivainfo iz Zagreba.

Vaš dolazak i kakovo ste stanje zatekla, knjižnica danas, koliko zaposlenika, broj knjižnih naslova, broj članova?

U skladu s odredbama Zakona o knjižnicama, te Odlukom Gradskog vijeća Grada Novigrada-Cittanova od 27. ožujka 2007. godine o osnivanju ustanove Gradska knjižnica Novigrad-Cittanova, Knjižnica se izdvaja iz sastava Pučkog otvorenog učilišta. Na jesen 2007. godine počinju radovi na preuređenju zgrade Pučkog otvorenog učilišta u svrhu adaptiranja za potrebe knjižnične djelatnosti.
Od 1. siječnja 2008. godine Gradska knjižnica Novigrad-Cittanova djeluje kao samostalna ustanova te dobiva svoju prvu ravnateljicu, Morenu Moferdin, diplomiranu knjižničarku. Početkom 2008. godine vrše se pripreme za preseljenje knjižnice iz Ribarničke ulice kako bi u travnju 2008. godine Gradska knjižnica Novigrad-Cittanova započela s radom na adresi Rivarela 7, gdje se nalazi i danas.
Zahvaljujući moderno uređenom prostoru, novoj opremi, i novim metodama rada s korisnicima, osobito djecom, Knjižnica već u prvoj godini djelovanja kao samostalna ustanova, bilježi porast aktivnog članstva sa 149 (2007.) na 707 (2008.), da bi do kraja 2019. godine aktivno članstvo bilo 1.043 što za grad od 4.345 stanovnika predstavlja izrazito veliki broj učlanjenih, 24%. Cijeli knjižnični fond, koji obuhvaća knjige i DVD (ukupno 30.000 jedinica), je obrađen i pretraživ putem online kataloga. U knjižnici radi troje knjižničarki koje, u prosjeku, godišnje nabave oko 1.400 knjiga zahvaljujući primarno sredstvima našeg osnivača, Grada Novigrada i Ministarstva kulture.
Što sve posjetitelj može dobiti u knjižnici?

Korisnici se u knjižnici mogu služiti računalima, skenerom, printerom, čitati novine i časopise, posuđivati knjižničnu građu, posjećivati različite događaje koji obuhvaćaju gostovanje pisaca, kreativne radionice, radionice robotike, informatičke radionice, izložbe i ostalo. Puno radimo s djecom i mladima te smo provodili nekoliko projekata s njima, npr. aktivizam mladih, poticanje čitanja, informacijska pismenost, crtanje i pisanje stripova, STEM radionice itd. Drago nam je da se djeca i mladi vole okupljati i družiti u knjižnici i osjećati se kao kod kuće. Nismo tipična knjižnica u kojoj vlada tišina… Zahvaljujući suradnji istarskih narodnih knjižnica koje su pokrenule platformu iBiblos, svojim korisnicima od 2019. nudimo mogućnost posudbe elektroničkih knjiga koje se mogu čitati na računalu, tabletu, čitaču ili mobitelu, a zahvaljujući suradnji s koparskom knjižnicom „Srečko Vilhar“ naši korisnici mogu čitati i elektroničke časopise i knjige na talijanskom jeziku.

Knjižnica sutra?

Gradska knjižnica Novigrad-Cittanova dio je kulturne ponude Grada Novigrada-Cittanova, a usmjerena prvenstveno na osobe koje u gradu prebivaju. Iako su ljeti korisnici knjižnice i gosti koje ovdje ljetuju, knjižnica primarno istražuje potrebe svojih sugrađana te nastoji predviđati i njihove buduće potrebe na način da redovito uključuje nove usluge i programe u svoje poslovanje. U maloj sredini kao što je Novigrad smatramo bitnim pružiti sadržaje koji su socijalno inkluzivni, lako razumljivi i koji ne isključuju nikoga na osnovu obrazovanja ili socijalnog statusa. Pri tome knjižnica surađuje s udrugama i ustanovama na području grada, ali i šire. Trenutno je novigradska kino sala u rekonstrukciji, a knjižnica, kao dio istog kompleksa, djelomično je zahvaćena radovima. Vjerujemo da će ova rekonstrukcija privući još više Novigrađana i Novigrađanki da se uključe u kulturne događaje koje će biti organizirani u knjižnici i kinu. Ipak, kao i do sada, najveći trud ćemo uložiti u edukaciju djece o važnosti čitanja i pronalaženja informacija koju provodimo u suradnji s novigradskim vrtićima i školama gdje sva novigradska djeca, barem jednom godišnje, organizirano obilaze knjižnicu uz vodstvo knjižničarki.

Piše: Zlatan Varelija