Psihologinja Sara Bradić Božić upozorava: „Zlouporaba droga, uključujući kanabinoide i sintetske stimulativne tvari kod mladih je u porastu!“

Objavljeno: 08.01.2025 u Objavljeno: 16:40

Nove tendencije ovisnosti vrebaju i ugrožavaju mentalno zdravlje mladih. Doznajte koje, i kako prevenirati?

Nažalost, u prosincu smo svjedočili nemilim i tragičnim događajima u OŠ Prečko, Zagreb koji su poljuljali sigurnost djece i roditelja u zajednici. Drugo polugodište u školama je započelo s uvođenjem dodatnih mjera opreza –veće zaštite školske djece. Problematika sigurnosti života djece zahtjeva puno više interdisciplinarne suradnje i ulaganja u jačanje zajednice, a u školi, kao središnjem mjestu života djece mora im se pružiti psihološka sigurnost. Jedna od vodećih karika u tom lancu zajedničkog rada pod školskim krovom su školski psiholozi koji su najpozvaniji reagirati ukoliko primijete rizična ponašanja djece. Mladi su danas, u vrlo osjetljivoj dobi odrastanja, izloženi velikim opasnostima koje vrebaju kao izazovi na svakom kutku gdje se kreću, a istraživanja pokazuju da su najizloženiji razvijanju tendencija ovisnosti o raznim stimulansima i psihoaktivnim tvarima. Nedavno smo u Mjesecu borbe protiv ovisnosti za reviju Bujština razgovarali na tu temu s psihologinjom Sarom Bradić Božić, stručnom suradnicom u TOŠ Galileo Galilei.  Puno ljudi/roditelja ne poznaje nove tendencije ovisnosti kod mladih i ne prepoznaju rizične čimbenike na vrijeme, pa ovim razgovorom na početku drugog polugodišta želimo upoznati i znatno više osvijestiti javnost o problemu ovisnosti na osobnoj, obiteljskoj i društvenoj razini. Intervju prenosimo u integralnoj verziji.

Što nam govore službeni podaci za kojim stimulansima i psihoaktivnim tvarima tinejdžeri danas najčešće posežu?

Tinejdžerska dob je posebno osjetljivo razdoblje u kojem se često eksperimentira s različitim oblicima stimulansa i psihoaktivnih tvari. Tada dolaze do izražaja naše roditeljske kompetencije i roditeljski odgojni stilovi korišteni sve do ovog osjetljivog razdoblja. Nekako sve dolazi na naplatu. No, nikad nije kasno i sve možemo promijeniti ukoliko postoji samokritičnost i želja za učenjem. Trenutno bilježimo kao najčešće ovisnosti: pušenje duhanskih cigareta  (iako su manje popularne nego prije, ipak su prisutne kod dijela mladih), vaping (E-cigarete i vaping proizvodi postaju sve popularniji zbog percepcije da su manje štetni od klasičnih cigareta, no oni sadrže nikotin, koji može brzo stvoriti ovisnost), alkohol (često prvi psihoaktivni stimulans s kojim se tinejdžeri susreću) kanabis, energetska pića, ecstasy (MDMA - korišten na zabavama i festivalima zbog euforičnog učinka), LSD i halucinogene droge, i osim supstanci, tinejdžeri često razvijaju ovisnost o digitalnim medijima, video igrama i društvenim mrežama, što može imati ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje. Rizika za našu djecu ne nedostaje! Žalosti spoznaja da se i dobna granica početka eksperimentiranja sve više pomiče prema mlađoj djeci.

Jesu li djeca iz disfunkcionalnih obitelji ili s devijacijama u ponašanju sklonija stimulansima i psihoaktivnim tvarima.

Sklonost prema porocima poput ovisnosti o psihoaktivnim tvarima među tinejdžerima ne ovisi isključivo o tome dolaze djeca  iz disfunkcionalnih obitelji ili imaju devijacije u ponašanju. Međutim, određene skupine djece su zbog specifičnih okolnosti izloženije riziku. Djeca iz disfunkcionalnih obitelji zbog zanemarivanja ili nedostatka emocionalne podrške, odsutnosti i smanjene kontrole nad djecom često su u većem riziku za razvijanje ovisnosti. Tinejdžeri s povijesti buntovničkog ponašanja, agresije, impulzivnosti ili niskog samopoštovanja, osjećaja da ne pripadaju društvu, loše slike o sebi ili da ih sustav odbacuje također. Nesigurnija i osjetljivija djeca su žrtve pritiska vršnjaka jer traže potvrdu i prihvaćanje, pa lakše posežu za porocima kako bi se uklopili. Dosada je također jedan od motiva eksperimentiranja, pa neki traže uzbuđenje u psihoaktivnim tvarima. Također, i tinejdžeri koji se bore s depresijom, anksioznošću ili drugim psihičkim problemima znaju posegnuti za ovim proizvodima kao oblikom samoliječenja. Svi tinejdžeri prolaze kroz intenzivne fizičke, emocionalne i psihološke promjene koje povećavaju radoznalost i potrebu za eksperimentiranjem. Zajednički im je pokušaj ispunjenja neke unutarnje potrebe – bilo da je riječ o bijegu od problema, traženju uzbuđenja ili prilagodbi društvu. Tako da i djeca iz stabilnih obitelji, dobri učenici i bez ranijih problema nisu imuni na utjecaj vršnjačkog pritiska, stresa od velikih društvenih očekivanja i sl.

Što mladi navode kao razlog eksperimentiranja?

U razgovorima s njima saznajem da su motivi najčešće radoznalost i znatiželja, jer tinejdžeri su prirodno skloni istraživanju novih stvari, osobito tijekom faze kada traže vlastiti identitet. Psihoaktivne tvari često percipiraju kao “zabranjeno voće”, a to ih čini još privlačnijima. I pritisak vršnjaka je jedan od najčešćih razloga. Svi žele biti prihvaćeni u društvu i često koriste droge, cigarete ili energetske napitke da se uklope u grupu konzumenata. Osim prije navedenih brojnih i složenih razloga zbog kojih “bježe” u tom smjeru, tu je i utjecaj popularne kulture i medija , filmovi, serije, glazba i društvene mreže koje često puta relativiziraju ili prikazuju korištenje droga, alkohola ili cigareta kao “cool” ili dio modernog životnog stila, što ih dodatno privlači.

Raste li trend zloporabe droga i stimulativnih tvari i jesu li različite preferencije kod djevojaka i mladića?

Trenutni podaci iz Hrvatske pokazuju da je zlouporaba droga među mladima, uključujući kanabinoide i sintetske stimulativne tvari, u porastu. Posebno je uočljiv trend eksperimentiranja s novim psihoaktivnim tvarima, poput sintetskih kanabinoida, koji su često jeftiniji i lakše dostupni od tradicionalnih droga poput marihuane. Ove tvari često se konzumiraju zbog percepcije da su manje opasne, iako su izuzetno nepredvidljive i potencijalno smrtonosne, pogotovo u kombinaciji s alkoholom .Podaci iz anketa i programa prevencije ukazuju da su mladi u dobi od 14 do 21 godine najrizičnija skupina za eksperimentiranje s drogama. Postoje određene razlike u preferencijama među spolovima. Djevojke češće konzumiraju cigarete i alkohol, dok su mladići skloniji energetskim pićima, videoigrama i kockanju. Međutim, zabrinjavajuća je kombinacija energetskih pića s alkoholom, što postaje sve češća pojava, posebno među tinejdžerima u dobi od 15 godina. Slično tome, e-cigarete i nikotin u obliku “snusa” također su sve prisutniji među mladima, pri čemu je uporaba nešto viša među mladićima .

Nedavno se bila na društvenim mrežama pobunila skupina umaških roditelja zbog korištenja nikotinskih vrećica među djecom.

Nikotinske vrećice uzimaju maha među mladima u Hrvatskoj, posebno među tinejdžerima, što potvrđuju i pritužbe roditelja u Umagu. Ovi proizvodi su privlačni zbog svoje diskretnosti, raznih voćnih okusa i percepcije da su manje štetni od tradicionalnog pušenja. Njihova upotreba često počinje iz znatiželje, vršnjačkog pritiska ili želje za eksperimentiranjem. Društvene mreže dodatno doprinose njihovoj popularnosti promoviranjem ovih proizvoda kao “modernih” i prihvatljivih među mladima. Iako ih predstavljaju manje štetnom alternativom cigaretama, one su izrazito ovisničke i štetne za razvoj mozga kod mladih, uz rizik od akutne nikotinske intoksikacije čak i pri manjoj konzumaciji.

 Bilježimo li i slučajeve agresivnosti među konzumentima, pa čak i kriminaliteta?

Da, konzumacija nikotinskih proizvoda, droga i alkohola je često povezana s promjenama u ponašanju, uključujući povećanu agresivnost i sklapanje rizičnih društva koja mogu poticati kriminalne aktivnosti. Posebno oni koji koriste droge poput kanabisa ili psihoaktivnih tvari, pokazuju sklonost ka impulzivnijem i antisocijalnom ponašanju, a češće se javljaju u grupama i uključuju incidente verbalne i fizičke agresije, delinkventno ponašanje, vandalizam te ponekad sitne kriminalne radnje kao što su krađe.

Kako provodim predavanja u Istarskoj Županiji u suradnji sa Familylab Hrvatska na temu alkohola, “Pričamo o alkoholu.. i pitamo vas.. Piju li vaša djeca?”  zanimljivo je kako roditelji otvoreno komentiraju njihova iskustva s djecom. Gotovo svi nazočni na predavanjima imali su iskustva sa pijenjem njihove djece, električnim cigaretama ili duhanskim vrećicama. I svi navode isto, a to je da kad su se prvi put susreli s električnim cigaretama i duhanskim vrećicama nisu imali pojma što uopće drže u rukama.  Nažalost, puno ljudi ne poznaje nove tendencije ovisnosti kod mladih i ne prepoznaju rizične čimbenike na vrijeme. Mislim da je edukacija odraslih ( roditelja i pedagoških djelatnika) od ključne važnosti

Koliko je efikasna provedba zabrane prodaje maloljetnicima duhanskih proizvoda i alkohola u trgovinama, po kioscima i ugostiteljskim objektima?

 Unatoč zakonskoj zabrani istraživanja pokazuju da maloljetnici u Hrvatskoj relativno lako dolaze do ovih proizvoda. Nedovoljna provedba zakona i izostanak provjera dobi od strane prodavača i ugostitelja jedan su od glavnih razloga za dostupnost ovih proizvoda mladima. Inspekcije nisu dovoljno učestale, a kazne za kršenje zakona često nisu dovoljno stroge da bi odvratile prodavače od nezakonite prodaje. Osim toga i marketing igra važnu ulogu. Iako su reklame za duhan i alkohol formalno ograničene, mladi su izloženi indirektnom oglašavanju, poput sponzoriranih događaja, brendiranja na društvenim mrežama i suptilnih poruka u filmovima i serijama. Posebno je problematična promocija proizvoda s okusima (poput nikotinskih vrećica) koji su dizajnirani da budu privlačni mlađoj populaciji. Zaključno, lakoća pristupa i privlačnost koju marketing stvara kombinirano povećavaju stopu konzumacije ovih proizvoda među mladima.

Spomenula ste da raste broj ovisnika o kocki i da je zapravo to najopasnija opojna igra. Pa maloljetnicima je zabranjen pristup kockarnicama i kladionicama?

Da, ali unatoč tome istraživanja pokazuju da značajan broj mladih ipak sudjeluje u igrama na sreću. Primjerice, studija iz 2016. otkrila je da je 72,9% srednjoškolaca barem jednom sudjelovalo u kockanju ili klađenju, pri čemu je sportsko klađenje najzastupljenije. Dodatno, 12,9% srednjoškolaca pokazuje znakove problematičnog kockanja.Sve to ukazujue na nedovoljnu provedbu zakonskih odredbi i manjak učinkovitog nadzora. Maloljetnici često pronalaze načine zaobilaženja zabrana, naročito pristupom online platformama koje ne provode stroge provjere identiteta. Stoga je Vlada Republike Hrvatske predložila izmjene Zakona o igrama na sreću kako bi se pojačala zaštita maloljetnika. Predložene mjere uključuju obveznu identifikaciju svih igrača, kako u fizičkim poslovnicama tako i online, te uspostavu registra samoisključenih igrača koji će voditi Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Cilj je smanjiti mogućnost sudjelovanja maloljetnika u igrama na sreću i pružiti dodatnu zaštitu ranjivim skupinama.

Kako reagiraju roditelji te djece kad ih upozorite na prisutnost nekog od navedenih problema?

Reakcije variraju i ovise o nizu faktora, uključujući stupanj informiranosti, roditeljski stil i razinu spremnosti na suočavanje s problemom. Reakcije su stvarno različite... od poricanja problema, vjerujući da njihovo dijete “to ne bi učinilo” ili da su situacije prenapuhane. Često prebacuju odgovornost na druge, odnosno, krive vršnjake, škole ili društvo za ponašanje svog djeteta, izbjegavajući introspektivno sagledavanje vlastite uloge. Neki roditelji reagiraju panično, uvodeći stroge kazne ili drastična ograničenja, što može dodatno narušiti odnos s djetetom. Posljedica ovakve strategije je da može izazvati otpor kod tinejdžera i otežati komunikaciju. Od ključne je važnosti prihvatiti da naše dijete ima problem i da je dijete odgovorno za svoje izbore. Proaktivni roditelji  su svjesni problema te često se obraćaju stručnjacima poput psihologa, pedagoga ili savjetovališta. Edukacija o rizičnim ponašanjima i tehnikama roditeljstva može značajno pomoći u upravljanju situacijom.

Bolje spriječiti, nego liječiti. Kako prevenirate protiv sredstava ovisnosti u školi i lokalnoj zajednici?

Kao škola svakodnevno pružamo kroz razne preventivne programe podršku učenicima i obiteljima, jer za dobrobit djece i njihovog mentalnog zdravlja škola mora djelovati kao partner roditeljima u procesu odgajanja.

Školske aktivnosti koje se provode su programi prevencije poput Zdrav za 5 usmjereni  na edukaciju učenika o štetnosti ovisnosti. Od ove godine provodimo i program Abeceda prevencije za djecu i paralelno za njihove roditelje. Tematske radionice s učenicima provodimo za vrijeme sata razrednika, a s roditeljima kroz tematske roditeljske sastanke. Cilj je unaprijediti resurse školskih ustanova da uz podršku Agencije za odgoj i  obrazovanje primjereno realiziraju obveze vezane uz prevenciju ponašajnih i emocionalnih  problema učenika putem razvoja, implementacije i evaluacije programa stručne podrške  školama u provedbi školskih preventivnih programa. Na taj način djeca imaju priliku učiti o sebi, razvijaju emocionalnu inteligenciju i socijalne vještine, te uče o procesu donošenja odluka i otpornosti na pritisak vršnjaka.

Škola podržava i potiče djelatnike da se redovno usavršavaju u području prevencijskih znanosti unutar Republike Hrvatske, kao i cijeloj Europskoj uniji, uz posebnu podršku Talijanske unije. Održavamo redovito kvalitetnu međuresornu suradnju sa svim relevantnim institucijama kao što su: Grad Umag, Zavod za socijalnu skrb – Područni ured Buje, Policijska uprava Umag – Buje i Dom zdravlja Umag. Surađujemo i sa nekim gradskim udrugama kao što su Udruga Communitas koja ima razne projekte usmjerene na zaštitu mentalnog zdravlja kroz individualni i grupni rad i udruga Pružam ti ruku.

Škola u suradnji s Gradom Umagom izrađuje strategije i dogovara realizaciju potrebnih aktivnosti, a najrecentnije su provedene u Mjesecu borbe protiv ovisnosti poput održanog predavanja:” “Kako reći ne?” Matije Garjaneca iz udruge Stijena, odbojkaškog turnira, (geslo: 'Ti biraš: izaberi život! - La vita è una scelta: sceglila!''i kazališne predstave na temu ovisnosti o internetu.

Razgovarala: Sanja Bosnić

Izvor: Bujština/ čitaj lokalno

Sara Bradić Božić, iz životopisa

Diplomirala psihologiju 2003. na fakultetu u Padovi. Od 2004. godine je zaposlena kao stručni suradnik u talijanskoj osnovnoj školi Galileo  Galilei u Umagu, a od 2019.  zajedno s kolegicom Suzanom Đurić vodi savjetovalište za djecu, mlade i obitelji „Sensus“ u Novigradu.

Kroz 20 godina završila je brojne edukacije, ali onu koju živi i koju primjenjuje u praksi je zasigurno škola Jespera Juula. Završila je njegovu edukaciju iz područja obiteljske terapije i voditeljica je Familylab seminara za roditelje i pedagoške djelatnike prema načelima tog poznatog danskog obiteljskog terapeuta. Vodi se njegovom knjigom „ Od poslušnosti do odgovornosti“ koja uči da cilj roditeljstva ne bi trebao biti  imati poslušnu djecu, već odgovornu i to smatra temeljnim postavkama današnjeg roditeljstva. Juul smatra da odgovorna djeca trebaju znati reći NE pritisku vršnjaka ili lošim porocima i sukladno njihovom odrastanju i razvojnoj fazi treba im prepustiti odgovornost dok je uloga roditelja da budu zaštitna mreža u njihovom procesu odrastanja, a ne inspektori koji ih kontroliraju.

U Sensusu provodi individualna savjetovanja za djecu, mlade, odrasle i roditelje. Provodi i grupnu podršku za djecu, mlade i roditelje. Kolegica Suzana Đurić je integrativni dječji psihoterapeut. U Sensusu provodi radionice dječje psihodrame i individualnu Play terapiju.

Obje su educirane za provođenje radionica iz Mindfullnesa za djeci i mlade, te iste provode individualno i grupno.

Sudjelovale su na europskim projektima Playful u suradnji sa Gradom Novigradom.

Sensus surađuje sa sportsko- rekreativnom udrugom Olimpik iz Umaga već tri godine u sklopu njihovog ljetnog kampa. S djecom provode radionice za razvijanje emocionalne inteligencije.

Kontakti

e-mail: bradic.sara@gmail.com

e-mail: suzana.defektolog@gmail.com

Foto: Sara i Suzana